Davor Bušljeta koji živi svega stotinjak metara od deponija opasnog otpada, opisivao je kako je bilo kamiona, strojeva, od 2021. pa sve do 2025. godine.
Dok se čeka utvrđivanje odgovornosti, ali i sanacija štete ilegalnog i opasnog otpada u Gospiću, novinarka Nove TV, Tea Johman Nitraj, razgovarala je u Lici s mještaninom Davorom Bušljetom koji živi na svega stotinjak kilometara od kontroverznog odlagališta.
Dok su građani Gospića godinu i pol dana upozoravali na problem, Bušljeta je osobno vidio intenzivne i konstantne transporte 'koje je bilo nemoguće ne primijetiti'.
'Od 2021., 2022., 2023., pa do 2025. su dolazili konstantno, 24 sata na dan. Gužva! Gužva, puno kamiona, strojeva. Strojevi su po noći radili, budimo iskreni, ne po danu, ali kamioni non-stop. Tu su stajali, pitali gdje se dolazi, kako se dolazi. To je sve izgledalo kao neki biznis, kao nešto poslovno, nešto bitno. Nemoguće je bilo to ne primijetiti. To je prevelika količina. Ako mi kao obični ljudi to primijetimo, kako netko drugi to ne primijeti, ne znam, ne mogu to komentirati uopće', rekao je Bušljeta, prenosi dnevnik.hr.
Dodao je i da posrijedi nije histerija kao što navodi premijer Plenković te smatra da je možda cilj tih izjava ublažiti problem 'da se dobije na vremenu i da se može nekako pokušati možda riješiti'.
'Histerija bi bila da smo mi onoga dana kad je državni odvjetnik objavio nalaze, da smo mi svi izišli na cestu i sjedimo na cesti, to bi bila histerija. A ovo je ništa, ovo je luk i voda, sve smo šutke prošli. Mi uopće nismo ljuti. Nitko nije ljut, tko je ljut? Ja ne vidim da je netko ljut, nema tu akcije nikakve, ništa se ne događa. Evo, to tu stoji godinama, ništa se ne događa, ništa. Nijedna lopata nije odvezena, nijedna vrećica nije odvezena niti tko misli da će se odvesti uopće. Ja prvi smatram da to neće nitko odvesti, nažalost', naveo je lokalni mještanin.
'Naravno da nas je strah'
Iako vladajući navode da je voda dobra za piće, Bušljeta ističe da oni već dvije godine kupuju vodu za piće, ne piju iz slavine.
'Strah nas je, naravno da je. To mi je obitelj, tu su mlada, mala djeca. Nanovo smo se tu skućili ponovo poslije rata, drugi put. Ja sam tu rođen i strah nas je na neki način radi zdravlja. Da li te čestice lete svuda, da li one štete svima, to nam nitko još nije rekao. Oni su tu nešto ispitivali, ali ne znamo te nalaze uopće, što se s tim dogodilo', naveo je lokalac.
U međuvremenu, Gospićani čekaju sanaciju i zaštitu njihovog zdravlja, a zadnjih 15 dana, osjećaju ni manje ni više nego jad. Poruka nadležnima je jednostavna: riješite problem. Sad kako, što, kamo – ja to ne znam, ja nisam neki stručnjak baš po tom pitanju, ali bilo bi dobro da se to nekako riješi i ne bismo bili više jadni. Ako je itko zaslužio da se ovo riješi, onda je Lika. Ako ne zbog ničega drugog, eto zbog Domovinskog rata i što se sve tu na tome području događalo oko njega. Ovo ne da je sramota, ovo je tragedija po tom pitanju', zaključio je Bušljeta koji živi stotinjak metara od deponija.