No, umjesto olakšanja ili barem dogovora, ta je odluka otvorila novi front između Vlade, poslodavaca i sindikata. Svaka strana tvrdi da je upravo njezin pogled na stvarnost ispravan, i nitko nije zadovoljan, javlja N1.

Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) pokušala je prije sjednice Vlade zaustaviti povećanje. Njihov je apel bio jasan - ako se trend rasta plaća nastavi, mnogi bi poslodavci mogli posrnuti.

„Ako se trend nekontroliranog rasta plaća nastavi, riskiramo zatvaranje tisuća radnih mjesta i pad konkurentnosti izvoznog sektora. Predlažemo stoga jednogodišnju odgodu povećanja minimalne plaće, kao i to da se promjena minimalne plaće u budućnosti uredi jasnom i predvidljivom formulom, a ona bi je automatski, bez pritiska, iz godine u godinu usklađivala s inflacijom i rastom produktivnosti“, izjavio je predsjednik HUP-a Mislav Balković.

Prema poslodavcima, prebrz rast plaća ne samo da prijeti investicijama, nego i dodatno podgrijava inflaciju.

Sindikati traže više

Na drugom polu stoje sindikati - i oni također negoduju, ali iz potpuno suprotnog razloga. Smatraju da Vlada nije otišla dovoljno daleko. Tri sindikalne središnjice zatražile su da se minimalna plaća iduće godine povisi barem na 1.130 eura bruto. Po njima, to povećanje ne bi ugrozilo ni jedno radno mjesto niti bi otjeralo ulagače iz Hrvatske.

Ističu i da dobit poduzeća raste dvostruko brže od plaća. Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Mladen Novosel, oštro je prozvao HUP: „Pokazali su da nisu istinski socijalni partneri u dobroj vjeri, nego isključivo lobistička organizacija interesa profita u Hrvatskoj.“

Vlada pokušava smiriti tenzije

U Vladi tvrde da su svjesni poteškoća koje povećanje može izazvati. Premijer Andrej Plenković najavio je da će država tri mjeseca subvencionirati poslodavce koji isplaćuju minimalne plaće - pokrivat će razliku od 80 eura, odnosno između dosadašnjih 970 i novih 1.050 eura.

No, dodao je i zanimljivu napomenu: „Primijetili smo da kompenzacijske mjere koristi manji broj poslodavaca nego što bi se očekivalo. To znači da su oni ekonomski u stanju nositi tu težinu rashoda za minimalne plaće.“

Novotny: Vlada i poslodavci jednako griješe

Ekonomski analitičar Damir Novotny smatra da u cijeloj raspravi nitko nije sasvim u pravu. „Praksa intervencija u minimalne plaće nije novost, vlade to rade već sto godina, najčešće pod pritiskom sindikata“, objašnjava. Kao primjer navodi Njemačku, gdje država određuje minimalnu satnicu - trenutačno 13,50 eura bruto - ali se u kolektivne ugovore ne miješa. „Na tržištu su plaće često znatno više od te minimalne“, kaže.

U Hrvatskoj, upozorava, situacija je bitno drukčija. Minimalna se plaća redovito određuje iznad razine produktivnosti rada, što dugoročno šteti gospodarstvu. „Vlade već desetljećima na teret poduzeća i investicija preraspodjeljuju dohodak – dio uzimaju porezima, dio ide zaposlenicima, a ono što preostane, investitorima. To prisiljava poduzetnike u neproduktivnim tvrtkama da isplaćuju plaće iznad realnih mogućnosti“, kaže Novotny, podsjećajući i na teze ovogodišnjeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju, Philippea Aghiona.

Prema Novotnyju, pravo pitanje nije koliki će biti minimalac, nego ima li smisla održavati tvrtke koje ga jedva mogu isplatiti. „Poduzeća koja ne mogu isplatiti minimalne plaće i radna mjesta s minimalnim plaćama jednostavno bi trebala nestati. Njih moraju zamijeniti produktivna radna mjesta za koja su plaće više od minimalnih“, smatra.

Procjenjuje da u Hrvatskoj oko pedeset tisuća ljudi radi za minimalac i da bi nestanak tih radnih mjesta, paradoksalno, mogao imati pozitivan učinak. „To ne bi izazvalo nikakav socijalni šok jer je potražnja za radnom snagom danas golema“, tvrdi.

Tržište će se samo uravnotežiti

Prema Novotnyju, Vlada bi se umjesto na određivanje plaća trebala usmjeriti na povećanje produktivnosti i modernizaciju gospodarstva.

„Danas, ako želite kvalitetnog keramičara, morate ga dobro platiti, inače ga nećete dobiti. Vlada ne može odlučivati o plaćama. Tržište rada postoji, ali nije jednako u cijeloj zemlji. Plaće u Istri i one u Vukovarsko-srijemskoj županiji jednostavno nisu usporedive. U Zagrebu ne možete dobiti IT stručnjaka ispod 3.000 eura“, ističe.

Rješenje vidi u poticanju ulaganja, robotizaciji industrije i jačanju javnih usluga. „Vlada bi se trebala baviti time, a ne visinom minimalne plaće“, zaključuje.

Novotny napominje i da stvarne plaće u nekim sektorima možda i nisu tako niske kako izgledaju. „U turizmu, primjerice, postoji mogućnost da se dio plaća isplaćuje u sivoj zoni. Siva ekonomija u Hrvatskoj je vrlo izražena, i to je nešto što bi trebalo ozbiljno istražiti“, dodaje.