Prema novom istraživanju, predstavljenom u časopisu Journal of Clinical Psychiatry, vjerojatnost da će u mozgu ljudi s intermitentnim eksplozivnim poremećajem (IED) biti otkriven parazit toxoplasma gondii dvostruko je veća nego kod zdravih ljudi.

'Okidači za IED su obično neke društvene provokacije', rekao je za Gauardian dr. Royce Lee, autor studije sa Sveučilišta u Chicagu. ‘Na radnom mjestu to može biti neka interpersonalna frustracija, a na cesti netko tko vam oduzima prednost', dodao je.

Što je toksoplazmoza?

Toxoplasma gondii je vrlo raširen parazit kojem je primarni domačin mačka. U narodu se stoga toksoplazmoza, bolest koju uzrokuje, ponekad zove mačkitis. Najviše su ugrožene toplokrvne životinje, uključujući i ljude. Procjenjuje se da je oko trećine ljudi zaraženo njime bez obzira imaju li mačke ili ne. Prenosi se preko mačjih fekalija, nedovoljno termički obrađenog zaraženog mesa, neopranog povrća ili pak s majke na fetus. Prvih par tjedana zaraze infekcija može uzrokovati laganu bolest nalik gripi. Nakon toga rijetko uzrokuje ikakve simptome. No kod osoba oslabljenog imuniteta, kao što su oboljeli od HIV-a, i kod fetusa može uzrokovati ozbiljnije bolesti poput encefalitisa pa čak i pobačaj ili smrt.

U mozgu domaćina parazit stvara ciste. Svoj životni ciklus do faze zrelosti može dovršiti samo ako nađe put do mačjeg probavnog sustava. Najbolji način za to je da završi u hrani koju će mačka pojesti. Kako bi to postigao, toxoplasma gondii će uzurpirati neurokemijske putove u mozgu štakora na takav način da će oni izgubiti strah od mirisa mačaka te čak razviti seksualnu privlačnost prema njemu.

Liječi se kombinacijom dva lijeka - pirimetaminom i sulfadiazinom.

Povezanost s psihičkim poremećajima

Znanstvenici su već ranije utvrdili da postoji neka povezanost toksoplazmoze s određenim psihičkim poremećajima kao što su shizofrenija, depresija i sklonost samoubojstvu. Prema nekim studijama moguće je da ona čak utječe na kulturne razlike među narodima

Jaka korelacija

Krečući od ovih nalaza američki je tim pokušao utvrditi postoji li neka povezanost između agresivnosti i parazita.

U studiji je sudjelovalo 358 odraslih ljudi kod kojih su mjerena razna psihička svojstva uključujući agresivnost i tjeskobu. Na temelju rezultata sudionici su svrstani u tri skupine: trećina nije imala nikakve psihijatrijske probleme, trećini je utvrđen IED, a trećina nije imala IED, ali je imala neke druge psihijatrijske poremećaje ili poremećaje osobnosti poput tjeskobe ili depresije.

U sljedećem koraku znanstvenici su testirali krv sudionika kako bi istražili mogućnost postojanja tragova ranijih infekcija.

Rezultati su pokazali da su osobe s tragovima infekcije bile gotovo dvostruko sklonije IED-u: 22% osoba s IED-om bilo je pozitivno na testove za toksoplazmozu, 16,7% osoba s drugim psihijatrijskim poremećajima bilo je pozitivno, a samo 9% posto zdravih imalo je povijest infekcije parazitom.

Autori studije priznaju da ovi rezultati ne znače da je toksoplazmoza uzrok agresivnosti i psihičkih poremećaja. Naime, moguće je i da vrijedi obratno – da su ljudi skloni psihičkim poremećajima također skloniji infekcijama parazitom toxoplasma gondii.

Stručnjaci također podsjećaju da je toksoplazmoza toliko raširena da je u velikoj većini slučajeva vjerojatno potpuno bezopasna. Naime, treba uočiti činjenicu da ne vrijedi obrnuta statistika – da 22% zaraženih toksoplazmozom ima IED!