Kada sljedeći put budete gulili neku organski uzgojenu bananu, sjetite se ove grafike koja pokazuje da je to omiljeno voće čak i u najprirodnijem obliku prepuno kemikalija; neke od njih poput asparaginske kiseline, triptofana, cisteina itd., imaju čak zabrinjavajuća imena
No ne brinite, sve je u prirodi prepuno kemikalija, svako voće i svako povrće.
Zanimljive ilustracije (gore i dolje) koje su se prošli tjedan proširile internetom i društvenim stranicama napravio je australski kemičar James Kennedy kako bi se našalio i ukazao na besmislenu paniku te senzacionalističku medijsku buku koja se učestalo diže oko svake moguće kemikalije čije ime nađe mjesto na etiketama prehrambenih proizvoda.
'Neki su ljudi zabrinuti zbog različitih sastojaka kao što su 'E-brojevi'. Ovu grafiku sam napravio kako bih pokazao da 'prirodni proizvodi (poput banana) sadrže sastojke koji također mogu djelovati zastrašujuće. Svi sastojci na popisu su 100 posto prirodno sadržani u bananama koje nisu GMO. Nijedan od njih nije pesticid, umjetno gnojivo, insekticid niti kontaminacija.
Oglašivači vole koristiti riječi kao što su 'čist i 'jednostavan' kada opisuju 'prirodne' proizvode, no time ne mogu biti dalje od istine. S ovim grafikama htio sam pokazati da su 'prirodni' proizvodi obično složeniji od bilo čega što možemo stvoriti u laboratoriju. Kako ne bih ljude obeshrabrio, izostavio sam na tisuće minornih sastojaka banana među kojima i DNK', napisao je Kennedy.
Na problem pseudoznanstvenog senzacionalizma već godinama upozorava i hrvatski toksikolog dr. sc. Franjo Plavišić koji je ovu pojavu nazvao 'ideološkom toksikologijom'.
'Koristeći strahove ljudi od opasnih kemikalija, pseudoznanstveni pobornici ove ideje, najčešće pripadnici New gea, sustavno u javnosti raspiruju strah od razvoja znanosti i tehnologije uopće... Ideološki toksikolozi, koji su često vezani uz vjerske zajednice, svako malo u medijima plasiraju senzacionalističke vijesti o štetnosti različitih kemikalija u našem okolišu, umjetnim materijalima, lijekovima i hrani ne vodeći nikakvog računa o kolikim je koncentracijama i dozama zapravo riječ. To su gotovo isključivo amateri koji se uopće ne bave toksikologijom već o njoj samo čitaju tuđa izviješća. No oni su uporni misionari koji imaju svoje stranice, medije i časopise', rekao je 2011. dr. Plavšić na tribini 'Kako je javne medije opsjela pseudoznanost'.
Ako želite testirati učinak zvučnih imena kakvima se u marketinške svrhe učestalo koriste praktički sve industrije od prehrambene do kozmetičke, a osobito alternativno medicinske, samo pitajte prijatelja: Bi li jeo etil butanoat, fenilalanin, asparaginsku kiselinu, triptofan? Ili da šala bude još bolja pitajte ga: Bi li jeo nešto što je prepuno dihidromonoksida (što je jedan od mogućih naziva za vodu H2O)?
