CSI DREVNIH TITANA

Kako su goleme ptice ubojice sijale strah?

  • Autor: NJD
  • Zadnja izmjena 19.08.2010 11:09
  • Objavljeno 19.08.2010 u 09:54
Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Prije 50-ak milijuna godina Južnom Amerikom trčale su zastrašujuće ptice ubojice, potomci T-rexa, visoke nekoliko metara i naoružane golemim kljunovima

Nova istraživanja, predstavljena u časopisu PLoS One, pokazuju da su vjerojatno bile sposobne ubiti jednim udarcem velikog kljuna, nakon čega bi plijen progutale ili rasporile.

'Te su ptice imale svu potrebnu opremu', rekao je paleontolog Steve Wroe sa Sveučilišta u Sydneyu. 'Imale su golem kljun s kukom na kraju, no morale su ga koristiti precizno i s oprezom.'

Ptice su bile na vrhuncu u vrijeme dok je Južna Amerika još bila otok, a prije nego što su izumrle, razvilo ih se više od 18 vrsta. Dok su najmanje bile visoke oko metar, najveće su premašivale tri metra. Nisu mogle letjeti, već samo trčati i skakati.

Budući da na Zemlji danas nema sličnih stvorenja - njihovi najveći današnji srodnici stotinjak su puta manji - stručnjacima je bilo teško rekonstruirati njihovo ponašanje.

Kako bi ipak došao do nekih zaključaka, tim dr. Wroea istražio je kostur vrste po imenu andalgalornis koja je prije šest milijuna godina živjela u sjeverozapadnim dijelovima Argentine. Bila je visoka oko 1,4 metra, a teška 40-ak kilograma. Poput drugih ptica ubojica imala je glavu dugu 37 cm i golem uzak kljun. Tim je skenirao lubanju fosila kako bi otkrio njezinu unutrašnju arhitekturu te tehnikom poznatom kao metoda konačnih elemenata (FEA) analizirao njezine mogućnosti.

FEA se u suvremenoj tehnologiji koristi za ispitivanje performansi i izdržljivosti materijala. Metoda, među ostalim, uključuje stvaranje računalnog modela lubanje koji se potom izlaže utjecaju raznih sila kojima bi bio podvrgnut stvarni kostur u različitim situacijama. Rezultati su pokazali da je andalgalornis bio tako građen da je plijen najvjerojatnije ubijao poput boksača tehnikom napada i uzmaka. Ptica bi snažno udarila plijen kljunom, zarila zavinut kraj u njegovo meso i potom ga trzajem glave unazad rasporila. Međutim, uzak kljun joj nije dopuštao da trese plijenom s jedne strane na drugu, a nije imala ni snažan ugriz poput sisavaca. Taj je nedostatak kompenzirala snažnim vratom kojim joj je omogućavao jake udarce i trzaje.

Ovu tehniku ptica je mogla upotrijebiti u borbi s cijelim nizom neobičnih stvorenja koja su se na kontinentu razvila kada je bio odijeljen od Sjeverne Amerike. Ondje su u to vrijeme, među ostalima, živjeli golemi ljenivci, veliki mravojedi i trometarski glodavci.

 

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi