Kako je jedna zagrebačka obitelj živjela ovih 365 dana od potresa: U stan još ne mogu ni primirisati, promijenili su pet adresa, no u svemu tom kaosu dogodilo se i jedno čudo

Ova mlada obitelj s tada jednogodišnjim sinom do 22. ožujka prošle godine živjela je u stanu koji su kupili na kredit. Marija Renić Marić kaže da joj smeta kada se govori: 'A vi Zagrepčani ste bogati, dobili ste stanove… Ne kukajte!'

Trenutno žive u stanu od 40 kvadrata kod Radničke ceste u Zagrebu. U najmu su čiji dio subvencionira država. No ovo im je već peta adresa u godinu dana.

'U trenutku potresa izašli smo sa sinom od godinu dana i nemaš kamo. Poziv da se dođe u studentski dom na Cvjetnom dali su u dva popodne, a s malim djetetom na zimi i snijegu nemoguće je bilo čekati. Mi smo tada već bili u Slavoniji. Onda su još uveli propusnice da ljudi ne bježe iz Zagreba, tako da smo zaglavili u Slavoniji na šest tjedana, dok propusnice nisu ukinuli. Još se nije smjelo izaći iz općine. Možeš 300 metara lijevo i 500 metara desno u selu', prisjeća se.

Nakon toga kratko su živjeli u Vinkovcima, pa su se vratili u Zagreb u apartman, a potom i u Studentski dom Cvjetno naselje, u kojem je Grad Zagreb organizirao prihvat stradalnika.

Napokon, negdje početkom ljeta, unajmili su stan u kojem se sada nalaze. No ni to, kaže nam, nije prošlo glatko. Nitko ne želi primiti obitelj s djetetom. Dobili su, kaže, 15, 16 odbijenica.

Uz to je cijelo vrijeme radila od kuće.

Da, u međuvremenu je na svijet stigla i djevojčica začeta u tom kaosu.

'U svim tim selidbama uspjela sam ostati trudna i to tamo krajem travnja, početkom svibnja, kada nam je bio najgore u životu, uz najveći stres', smije se Renić Marić.

Paralelno s tim uslijedila je njezina borba za obnovu zgrade. Naša sugovornica dobro je upoznata s problematikom jer je usto predstavnica stanara u svojoj zgradi.

A zgrada od prvog dana ima crvenu naljepnicu. Najgore je stradalo stubište jer je dijagonalno puknulo na pola. U šest stanova, koliko ih je u zgradi, nitko ne živi, isključene su sve instalacije. Renić Marić kaže da su u međuvremenu neki umrli, neki se rodili i da život ide dalje.

Na pitanje boji li se provala, odgovara: 'Pokupili smo sve vrijednosti, no toliko toga smo izgubili da više i ne marimo. I da nam netko provali, nosi sve! Naučili smo živjeti bez ičega. Otišli smo iz stana bez ijedne pelene. Preko noći naučiš živjeti i bez krevetića za dijete i bez hranilice, bez kolica, bez lijekova, kozmetike… Nauči se čovjek', dodaje i naglašava da treba ostati pozitivan.

U roku od mjesec dana nakon potresa prikupljena je kompletna dokumentacija za obnovu, imali su elaborat, svi su stanari pristali na sve i dogovorili se. No osim sanacije dimnjaka, ništa još nije napravljeno.

'Bila sam u tom infocentru koji je neki dan otvorio ministar Darko Horvat. Dođem tamo s bebom i prvo, ne puštaju me unutra. Samo novinari i OK, hajde, neka prođe službeni dio, jasno mi je. I svi odu, ja pričekam pola sata vani i puste me unutra. Te žene nemaju odgovor ni na jedno pitanje, a nisam postavljala teška pitanja. Od travnja 2020. za zgradu imamo svu dokumentaciju i elaborat. Sve što traže imali smo mjesec dana nakon potresa', opisuje borbu s birokratskim vjetrenjačama.

Kaže da je to izvor njihove frustracije. 'Čekali smo do listopada da Zakon o obnovi stupi na snagu. Tehnički, mogli smo već deset puta biti kod kuće, ali smo čekali sve propise, dokumentaciju, raspisivanje poziva… I u veljači smo predali sve to. Evo, jučer je prošao zakonski rok od 30 dana unutar kojeg nam moraju odgovoriti. Naravno, nisu nam odgovorili', kaže.

Svoju u veljači ove godine rođenu kćer u šali naziva obnoviteljicom Zagreba. No boji se da će proći još puno vremena prije nego Zagreb bude obnovljen.

'Vanđeliću sam pisala da su toliko brzi da se stigne začeti i roditi dijete. Samo želimo otići kući, no hrvatska birokracija doslovno nas ubija u pojam', zaključuje Marija Renić Marić.