KOMENTAR GORDANA DUHAČEKA

Još Hrvatska ni' propala, a dok je Prajda - ni neće!

  • Autor: Gordan Duhaček
  • Zadnja izmjena 10.06.2016 18:49
  • Objavljeno 10.06.2016 u 18:49
12. Zagreb Pride povorka (30)

12. Zagreb Pride povorka (30)

Izvor: Pixsell / Autor: pixsell

Petnaesta godišnjica Zagreb Pridea dobra je prilika da Hrvatska nacionalno i regionalno najvažnijoj Povorci ponosa konačno kaže: ‘Hvala!’ Jer cijelo je hrvatsko društvo, kao i svi građani i građanke Republike, pa i oni koji se protive održavanju Prajda, profitiralo i pozitivno se promijenilo od 15 godina ustrajnog i odvažnog marširanja središtem glavnog grada skupine LGBTIQ aktivista, građana i heteroseksualnih podržavatelja

Bilo ih tek dvjestotinjak, bilo skoro deset tisuća, s obzirom da je posjećenost s godinama rasla, ti su ljudi - slobodni građani i građanke! - izražavali najvažnije vrednote demokracije i Ustava, kao što su sloboda okupljanja, građanski aktivizam, javni prosvjed, suprotstavljanje nepravdi, neodustajanje unatoč početno slabijoj poziciji moći, ustrajnost u zalaganju za principe, poštivanje hrvatskih zakona (svaka je Povorka bila uredno prijavljena i nikad nije bilo plinskih boca) i solidarnost za diskriminirane sugrađane.

Hrvatima koji baš i ne vole izaći na ulicu i prosvjedovati, što se u razvijenim zapadnim demokracijama poput Francuske, Njemačke i Belgije masovno koristi kao sredstvo građana za izražavanje političkih stavova, Povorka je ponosa pokazivala da se isplati svake godine marširati i prosvjedovati, učila ih kulturi prosvjedovanja koja se sada vidi i kroz masovne demonstracije podrške kurikularnoj reformi i timu Borisa Jokića, ali i - paradoksalno - kroz Hod za život Željke Markić i aktivista konzervativne revolucije, koji je par excellence potvrda ideji Povorke ponosa. Istovremeno je to reakcija na revolucionarne promjene koje je u samo 15 godina u hrvatskom društvu i zakonima proizveo LGBTIQ aktivizam, unatoč nekim lošim potezima sveukupno više nego uspješan u transformaciji Hrvatske u ‘zemlju za sve nas’, kako je glasio slogan prije nekoliko godina.

Ponovno Zagreb Pride ima poruku u vezi Hrvatske - još ni’ propala; ozbiljno, ali s dozom fine ironije pozivaju se organizatori na slavnu budnicu i Ljudevita Gaja kao autora teksta te artikuliraju u ovogodišnjem proglasu (uvijek obavezno štivo!) potrebu za ‘slobodom za sve žene – da nastavimo same donositi odluke o svojem tijelu – bez zabrana, bez straha i srama’, ‘slobodu za sve medije, posebno javne i neprofitne’, ‘stvarnu slobodu govora – da svatko o javnim osobama i institucijama može odgovorno i kritički govoriti – bez straha od nasilja i institucionalnih pritisaka za izgovorenu riječ’ te 'slobodu za sve trans i rodno varijantne osobe’, ‘punu slobodu udruživanja i samoorganiziranja građanki i građana Republike Hrvatske – želimo slobodno, civilno i sekularno društvo – a ne militarističko i klerikalno’ itd. To je manifest suvremene lijevo-liberalne građanske Republike Hrvatske, kojoj je Povorka ponosa jedna od stožernih institucija.

Baš zato se treba prisjetiti da je takav status ponekad doslovno krvavo izboren jer je prvi Prajd u Zagrebu dočekan masovnim protuprosvjedom, iz kojega su bacali kamenje i suzavac na sudionike, da se kasnije na prajdizane pokušalo baciti Molotovljev koktel i da su nekoliko godina ljudi bili napadani po gradu nakon marša. To je svjedočanstvo o pozitivnoj promjeni koju je stvorio Prajd, koji je takav aktivistički alat da s vremenom pridobiva podržavatelje koji su ga prethodno odbacivali. Zato Povorka ponosa raste po broju sudionika, od 200-250 2006. do pet tisuća prošle godine. To je zapravo pravi 'kontraefekt’ u vezi Prajda - navodno šteti LGBT zajednici i izaziva građane, no on svake godine ima sve veću podršku, a više nema ni nasilnog otpora. Povorka ponosa je pobijedila!


Ovogodišnji Zagreb Pride zasigurno će pak biti među najposjećenijima, ne samo zbog sve većeg broja mladih LGBT ljudi koji slobodno i otvoreno žive svoje živote a Povorku ponosa smatraju uobičajenom građanskom obavezom, nego i jer uvijek dolaze strejt sugrađani kako bi podržali svoje prijatelje, braću i sestre, kćerke i sinove, unuke i nećakinje, kolege i sugrađane. U Hrvatskoj, u kojoj se lamentira o zajedništvu, ali se sustavno provode podjele, Povorka ponosa je mjesto apsolutnog zajedništva različitosti koje obogaćuju našu Republiku, i to na političkoj platformi slobode, ravnopravnosti svih građana i poštivanja drugih.

Naravno, bit će uvijek i negativnih komentara, od kojih se najradije ponavlja pitanje zašto oni pokazuju svoju seksualnu orijentaciju izvan svoja četiri zida, glasovito ‘nabijanje na nos’ te propitivanje financijskog aspekta održavanja Povorke ponosa, napose sigurnosnih mjera i prisutnosti policije. Prvo je stvar ravnopravnosti jer bi svi građani i skupine u društvu trebali imati jednako pravo javnosti i slobode izražavanja te su problem oni koji LGBT sugrađanima žele nasiljem ili verbalnim uvredama uskratiti jednako pravo javnosti. Prajd je i prilika da se javno izrazi otpor pokušajima posramljivanja LGBT ljudi, stava da su manje vrijedni zbog svoje seksualne orijentacije i identiteta, da svi LGBT građani koji žive diljem Hrvatske mogu bar jedan dan godišnje vidjeti kako LGBT zajednica prosvjeduje i slavi na ulicama Zagreba.

Druga stvar se treba demistificirati: 1. Kako sam nekoliko godina sudjelovao u organizaciji Povorke ponosa (kad sam počeo, bilo je 300 sudionika, kad sam završio, bilo je više tisuća), znam da je sveukupni budžet - koji uključuje bogat pretprogram, printanje materijala, organiziranje velikog partyja, unajmljivanje razglasa za (tada) Zrinjevac, obaveznih zaštitara itd. - bio između 60 i 100 tisuća kuna te da se na službenim stranicama Zagreb Pridea u rubrici Financije sve može i detaljno pogledati. Transparentnost je iznimno važna za vjerodostojnost u aktivizmu te bi U ime obitelji mogli nešto naučiti o tome od Udruženja Zagreb Pride i istovjetno ponuditi uvid u svoje financije. 2. ‘Policija je tu zbog vas’ je transparent koji se godinama nosio u zagrebačkoj Povorci ponosa, a njime se poručivalo tko je zapravo odgovoran za trošenje novca na masovnu policijsku prisutnost u osiguravanju Pridea. Iz Povorke nitko nije nikoga napao niti ikako prekršio zakon, policija je uvijek bila zbog onih koji napadaju prajdizanke i prajdizane. Dapače, ljudi koji marširaju u Povorci ponosa su uzorni i angažirani građani RH koji se bore za temeljne demokratske vrijednosti.

Može se to činiti neočekivanim jer se LGBT aktiviste često odbacuje kao ‘radikale’ ili ‘plaćenike’, ali nitko u Hrvatskoj nije izrazio takvu vjeru u bolju budućnost naše Republike i cijelog društva kao Zagreb Pride u svojim porukama i proglasima, toliko energije da se zajednički i saveznički radi na promjeni društva nabolje, te se ustrajnost i progresivna politika Povorke ponosa mogu čitati i kao domoljubni projekt za ljepšu budućnost Hrvatske.

Zbog svega navedenog treba Zagreb Prideu ove subote zahvaliti za 15 godina borbe za bolju Hrvatsku, za društvo 21. stoljeća, a svi podržavatelji znaju da se to najbolje čini dolaskom. Zagreb Pride je godinama poručivao ono što su tek nedavno shvatili mnogi sugrađani - Hrvatska može bolje!

U svakom slučaju, broj ljudi koji će se okupiti na Povorci ponosa bit će doista indikator za to je li Hrvatska doista propala ili još nije. Bit će da nije! Riječima organizatora: ‘Prajd je za sve nas – dok nam živo srce bije!’ Riječima Ljudevita Gaja: ‘Još Hrvatska ni propala dok mi živimo / visoko se bude stala kad ju zbudimo.’

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!