Rezultat je to istraživanja stanja u porodici šilogubaca (Syngnathidae), koje je IUCN prvi put poduzeo u Mediteranu. Porodica osim morskih konjica obuhvaća šila i morske šljuke, ukupno 14 vrsta, i premda nisu ograničene samo na tom području, IUCN ih smatra ugroženim i uvrstio ih je na svoj Crveni popis.

Prema IUCN-ovom Crvenom popisu ugroženih vrsta u Sredozemlju, gotovo 15 posto šilogubaca je dobilo kategoriju ugroženosti „niskorizični“, što znači da im prijeti izumiranje ako se nastave sadašnje okolnosti. Za više od polovice tih vrsta riba ne postoji dovoljno podataka koja bi pomogla u procjeni rizika od njihova izumiranja u Sredozemlju. Stoga, potrebno je hitno istražiti njihovu raširenost, kretanje broja zajednica i prijetnje, te utvrditi zahtijevaju li oni mjere zaštite, kaže se u izviješću objavljenom početkom tjedna u Malagi.

Dva konjica kratko/dugo-kljuna

Među šilogupcima u Sredozemlju zabilježene su dvije vrste morskih konjica, životinja veličine do 2,5 centimetra. Konjic dugokljunić (Hipokampus guttulatus) nađen je na većem dijelu Jadranskog mora, a konjic kratkokljunić (Hipokampus hipokampus) dopire samo do južnog dijela Jadranskog mora. Sama pojava privlačila je, kažu, oduvijek ljudsku pažnju. Pliva uspravno, tanki rep mu služi kako bi se pridržavao za travu.

Pred neprijateljima se skriva tako što poprimi boju svoga okoliša. Oba oka može pomicati neovisno jedno o drugome. Vrat mu djeluje poput opruge, što mu pomaže u pribavljanje hrane, a pri tome plijen može usisati s udaljenosti od nekoliko centimetara. Mužjak konjica s prednje strane ima „torbicu“, u koju ženka za vrijeme parenja polaže jajašca. U njegovom tijelu se razviju mladi konjici koje mužjak žive rađa, a ženka odmah nastavlja rad na razvoju novih jajašaca i zacijelo smišlja nove igre za zavođenje mužjaka.

Sadašnje mjere nedovoljne

Šilogupci mogu biti izloženi pojačanom riziku od izumiranja jer proizvode relativno malobrojno potomstvo i pokazuju visoku vjernost svom staništu, ističe IUCN. Prijete im uništavanja priobalnih staništa koja su posljedica gospodarskog i prometnog razvoja obale i upotreba destruktivnih ribolovnih alata, kao što su povlačne mreža koje vuku koće, te jaružala, kaže se. Zbog svoje zanimljivosti hvataju ih i za akvarije, prodaju ih radoznalim sakupljačima i kao religijske amajlije.

Zbog rastućih prijetnji, obje gotovo ugrožene vrste morskog konjica, zaštićene su Konvencijom o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune (CITES), te su uključeni u dokument o zaštiti prirode EU-e Dodatak II. Neke mediteranske zemlje, poput Slovenije, dodatno su pravno zaštitili te vrste, ističe se. Nažalost, ti propisi trenutačno nisu dovoljni za zaustavljanje ugroze pa je za zaštitu jedinih muških mama potrebno dodatno ograničiti lov koćama i jaružanje morskog dna, ističi u IUCN-u iz Malage.