FAJFERICAMA DO USPJEHA

Jedan dan na farmi najbolje hrvatske poljoprivrednice

  • Autor: Kruno Kartus
  • Zadnja izmjena 15.01.2014 12:04
  • Objavljeno 15.01.2014 u 12:04
  • +5
  • +2

Najbolja hrvatska poljoprivrednica

Izvor: tportal.hr / Autor: Kruno Kartus

Hrvatskoj poljoprivredi bilo bi bolje da izgleda kao Martina Petrović

U nedjelju dopodne, zatekli smo je na farmi kod kuće u Vukojevcima pored Našica s kantom punom klipova kukuruza kako prilazi ograđenom dvorištu u kojem žive njezine crne slavonske svinje. Kad je prasci i krmače ugledaju s tom plavom kantom u ruci, zatrče se s drugog kraja svinjca pod otvorenim nebom i lamataju ušesima dok hvataju leteće žute klipove, a onda za zrnima još satima ruju po dubokom vukojevačkom blatu.

CRNA SLAVONSKA SVINJA

Pasmina je nastala u drugoj polovici 19. stoljeća na pustari Orlovnjak kod Osijeka, gdje je grof Pfeifer križao nazimice lasaste mangulice i neraste pasmine berkšir, a onda je najbolje žensko potomstvo svakih 10 godina pario s nerastima američke pasmine poland kina, navodi udruga Fajferica na svojim internetskim stranicama. To je takozvana prijelazna ili kombinirana pasmine svinja, koja se uzgaja radi proizvodnje mesa i masti. Meso je svijetloružičaste boje i vrlo ukusno, a od mesa većine plemenitih pasmina razlikuje se po sadržaju unutarmišićne masti koja količinom i sastavom određuje ukusnost i tehnološka svojstva mesa. Udruga Fajferica u svojim stručnim tekstovima ističe da meso ove pasmine ima vrlo dobru sposobnost vezanja vode. Zahvaljujući tome, meso ove pasmine vrlo je pogodno za preradu i proizvodnju trajnih suhomesnatih proizvoda, kao kulena, kobasica, šunke i slanine, koji su tradicionalni na području Istočne Hrvatske.

Obor za pedesetak svinja toliko je velik, okružen pašnjacima, potokom i šumama, odakle se pogled pruža na valovite sjeverne obronke Krndije, da se svinje neprekidno mogu igrati i šetati. Osim čelične ograde, oprema u oboru sastoji se od još jednog zatvorenog svinjca sa slamom u koji se svinje sklanjaju tijekom kišovita i hladna vremena. Ne treba im više, kad je ova tradicionalna slavonska pasmina, u drugoj polovici 19. stoljeća, upravo zato i nastala na imanju grofa Dragutina Karla Leopolda Pfeifera blizu Osijeka da bi se hranila na otvorenom, u šumama, močvarama i na pašnjacima uz minimalnu intervenciju čovjeka kojemu je osiguravala raznoliku ishranu. Martina ne sanja o računalnim programima koji tovare hranu svinjama i stotinama svinja u automatiziranom pogonu. Radni dan počinje u zoru pripremanjem hrane za svinje pa nastavlja sa svim sezonskim poslovima koji se prostiru na 26 hektara zemljišta koliko obrađuje sa svojim roditeljima i braćom.

'Za sebe imam vremena od 15 sati. Tada se odmaram, proučavam poljoprivrednu literaturu i vodim knjigovodstvo za naše obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo', rekla nam je Martina objašnjavajući po tko zna koji put ovih dana, otkad je proglašena najboljom mladom poljoprivrednicom u Hrvatskoj, novinarima zašto i kako se posljednjih godina, nakon završetka Ekonomskog fakulteta u Osijeku, prihvatila uzgoja fajferica. Kada je vidjela da na birou neće pronaći posao, shvatila je da ga na selu uvijek ima, koliko god treba. Hrane treba svima i uvijek, a ako se igdje može kvalitetno proizvesti, onda je to Slavonija.

Zatim se Martina zaposlila na obiteljskom gospodarstvu i pridružila majci Mirjani i obitelji koja već nekoliko godina u Vukojevcima uzgaja fajferice. Kada govori o tim svinjama, ne zanimaju je samo brojke i kilogrami, dnevni prirast, nego fajferice naziva genetskim potencijalom, koji je prije samo petnaestak godina bio pred izumiranjem, a do sada narastao na preko tisuću krmača i 150 nerastova, od kojih je oko trećina u Udruzi uzgajivača crne slavonske svinje Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema čiji je i Martina član.

A izgleda da ovakvoj proizvodnji predstoji još zanimljivija budućnost. Obrazovana i optimistična poljoprivrednica s vizijom otkrila nam je planove više desetaka uzgajivača. U udruzi je sada preko četrdeset proizvođača i stručnjaka, ali njihov broj u sljedećih sedam godina trebao bi se značajno povećati. U skladu s novim državnim operativnim programom razvoja svinjogojske proizvodnje za razdoblje od 2014. do 2020. godine, trebao bi se povećati i broj rasplodnih krmača i nerastova do 10 tisuća rasplodnih grla što bi omogućilo proizvodnju 50 tisuća tovljenika na godišnjoj razini.

'Voljela bi da se više izvještava o našoj zadruzi i udruzi nego o meni, jer sami u ovakvom poslu ne možemo mnogo napraviti, ali možemo udruženi. Ne moramo svi imati 500 krava i stotine hektara zemlje. Udruživanjem isto tako možemo povećati proizvodnju i kvalitetu, a smanjiti troškove i ujedno zadržati raznolikost našeg sela', kaže Martina, jer su proizvođači, nakon što je udruga mnogo napravila na promociji crne slavonske svinje, obrazovanju, uzgoju i selekciji, odlučili usustaviti ekonomsku suradnju putem zadruge Leta, koja je ime dobila po grčkoj božici ratara i stočara.

Martina kaže da je zadružna suradnja, u nabavi repromaterijala, organizaciji proizvodnje, preradi i plasmanu proizvoda, idealna za udruživanje malih proizvođača.

'U cijeloj Europi zadruge su vrlo popularne među poljoprivrednicima. Lijepo će biti kada uspijemo napraviti vlastite gotove proizvode u većim količinama, koje ćemo preko zadruge plasirati na tržište', ocjenjuje Martina.

Za vlastito gospodarstvo zacrtala je poslovni plan: proširiti proizvodnju sa sadašnjih 26 hektara, na kojima proizvodi dovoljno hrane za svoje životinje, na još tri velika pašnjaka u državnom vlasništvu gdje će povećati broj svinja u ovakvom ekstenzivnom sustavu uzgoja. U međuvremenu odlazi na stručne edukacije na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, jer vjeruje da stručnošću i radom od poljoprivrede može napraviti svoj životni uspjeh.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!