Izrael je već izveo napade na nekoliko ključnih iranskih nuklearnih lokacija: Natanz, Isfahan i Fordo. Ta su mjesta strateški važna jer sadrže napredne centrifuge koje omogućuju obogaćivanje urana, a taj je proces ključan za proizvodnju goriva za nuklearne elektrane, ali i za razvoj potencijalnog nuklearnog oružja, piše Euronews.

U napadu na postrojenje u Natanzu, izraelske snage potpuno su uništile nadzemnu infrastrukturu, a podzemne operacije ozbiljno su oštećene. Prema riječima generalnog direktora Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), Rafaela Mariana Grossija, nakon napada je otkrivena i određena razina kemijske i radiološke kontaminacije u objektu, iako razine zračenja izvan njega ostaju u normalnim granicama.

Zašto su ova mjesta važna?

Iranska nuklearna postrojenja poput onih u Natanzu i Fordu koriste se za obogaćivanje urana, što je proces kojim se povećava udio izotopa uran-235, ključnog za nuklearnu fisiju. Prirodni uran sadrži tek 0,7 posto urana 235, a za civilne nuklearne reaktore koristi se onaj obogaćen od tri do pet posto. Za proizvodnju nuklearnog oružja, međutim, potrebno je obogaćenje od oko 90 posto, objavio je BBC.

Prema IAEA-i, Iran je do sada uspio obogatiti uran do razine od približno 60 posto, što ga stavlja opasno blizu granice potrebne za izradu nuklearne bombe.

Fordo – gotovo neuništiv bunker

Posebno zabrinjavajuće je postrojenje Fordo, smješteno duboko u planinama sjevernog Irana. S obzirom na njegovu dubinu i strukturalnu otpornost, za uništenje bi bile potrebne takozvane 'bunker buster' bombe, kakve posjeduju samo Sjedinjene Američke Države. Američki predsjednik Donald Trump u jednom je trenutku razmatrao takvu opciju, što dodatno ilustrira to koliko je Fordo geostrateški značajan.

Moguće posljedice bombardiranja

Međunarodna agencija za atomsku energiju opisala je napade na iranska nuklearna postrojenja kao 'duboko zabrinjavajuće', upozoravajući da bi eskalacija mogla dovesti do ispuštanja radioaktivnog materijala s ozbiljnim posljedicama za ljude i okoliš.

Profesor Paddy Regan, fizičar sa Sveučilišta Surrey, objašnjava da se proces obogaćivanja temelji na korištenju centrifuga koje razdvajaju teži izotop uranij-238 od lakšeg uranija 235. Taj proces ne uključuje nuklearnu reakciju kakva se događa u reaktorima ili bombama, što znači da potencijalna eksplozija u tim objektima ne bi izazvala nuklearnu katastrofu poput onih u Černobilu ili Fukushimi.

Koliki su rizici?

Prema profesoru Jimu Smithu sa Sveučilišta u Portsmouthu, koji je proučavao posljedice černobilske katastrofe, ni visoko obogaćeni uran nije osobito intenzivan izvor zračenja. 'Zračenje se zapravo ne širi daleko, a problem ne bi bio u samom uranu, već u takozvanim produktima fisije – radioaktivnim izotopima poput cezija, stroncija i joda, koji se stvaraju tek kada dođe do nuklearne reakcije.'

Budući da se u objektima poput Natanza ili Forda ne odvija takva reakcija, eksplozija ne bi proizvela te opasne izotope, no došlo bi do raspršivanja uranove prašine, što ipak može predstavljati lokalni rizik.

Profesorica Claire Corkhill s Bristolskog sveučilišta upozorava da bi udisanje ili gutanje čestica urana moglo biti opasno po zdravlje jer se mogu zaglaviti u plućima ili želucu, gdje polako otpuštaju zračenje.

Osim radioaktivnosti, ne treba zanemariti ni kemijsku opasnost. Profesor Simon Middleburgh sa Sveučilišta Bangor naglašava da bi ispuštanje uranovog heksafluorida – plina koji se koristi u centrifugama – moglo izazvati ozbiljan kemijski incident. Taj spoj u kontaktu s vlagom stvara jaku kiselinu koja može imati korozivan učinak na okolinu, iako je utjecaj izvan neposredne blizine vjerojatno ograničen.

Zdravstveni rizici zasad niski – ali situacija je nestabilna

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) izrazila je zabrinutost zbog mogućih zdravstvenih i ekoloških posljedica napada na nuklearne lokacije. Glavni ravnatelj WHO-a, Tedros Adhanom Ghebreyesus, upozorio je da bi oni mogli imati 'neposredne i dugoročne učinke na zdravlje ljudi i okoliš u Iranu i cijeloj regiji'.

Ipak, IAEA je zasad potvrdila da nije zabilježeno povećano zračenje izvan pogođenih objekata, a njezin Centar za incidente i hitne slučajeve aktivno nadzire situaciju 24 sata dnevno.

Scenariji za budućnost

Premda se dosadašnje akcije uglavnom nisu odnosile na funkcionalne reaktore, stručnjaci upozoravaju da bi napad na aktivan nuklearni reaktor, poput onog u elektrani u Bušeru, mogao izazvati nesagledive posljedice. U tom bi slučaju radioaktivni materijali mogli biti raspršeni stotine kilometara, s trajnim posljedicama za zdravlje i okoliš.

Bušer još nije bio meta izraelskih akcija, ali eskalacija sukoba i dalje predstavlja ozbiljnu prijetnju.

Iako su trenutni zdravstveni i ekološki rizici napada na iranska nuklearna postrojenja ocijenjeni kao niski, situacija ostaje izrazito napeta i nepredvidiva. Svaki daljnji udar mogao bi promijeniti dosadašnji tok događaja, osobito ako bi došlo do curenja uranovih spojeva ili, u najgorem slučaju, do napada na neki od aktivnih nuklearnih reaktora.

Međunarodna zajednica poziva na suzdržanost i diplomatska rješenja, naglašavajući da bi udari na ovakvu infrastrukturu mogli imati posljedice daleko izvan granica neposrednog sukoba.