S izbijanjem rata SAD-a i Izraela protiv Irana, Kešm se iz slobodne trgovačke i turističke zone pretvorio u prvu liniju obrane – i ključni strateški cilj za američke marince raspoređene u tjesnacu.

Zbog svoje veličine od oko 1.445 četvornih kilometara, otok dominira ulazom u tjesnac iz Perzijskog zaljeva, djelujući kao svojevrsni čep na najvažnijem svjetskom energetskom pravcu.

Danas 148.000 stanovnika otoka, uglavnom sunitskih muslimana koji govore jedinstvenim dijalektom Bandari, živi na razmeđu ove drevne prirodne ljepote i modernih vojnih tenzija. Njihove živote i dalje diktira more, koje se slavi svake godine tijekom Nowruz Sayyadija, Ribarske nove godine, kada se sav ribolov obustavlja u čast morskog obilja.

Međutim, 7. ožujka, sedam dana nakon početka rata, američki zračni udari bili su usmjereni na ključno postrojenje za desalinizaciju na otoku. Napad, koji je Teheran nazvao 'flagrantnim zločinom' protiv civila, prekinuo je snabdijevanje pitkom vodom za trideset okolnih sela. U brzom odgovoru, Iranska revolucionarna garda pokrenula je napade na američke snage u bazi Juffair u Bahreinu, tvrdeći da je napad na Kešm izveden iz susjedne zaljevske države.

‘Gradovi projektila’ – tvrđava u tjesnacu

Danas je moderna industrijska fasada otoka, ojačana statusom slobodne trgovačko-industrijske zone od 1989., zasjenjena njegovom ulogom iranskog 'nepotopivog nosača zrakoplova'.

Smješten svega 22 kilometra južno od lučkog grada Bandar Abasa, Kešm dominira tjesnacem Clarence, poznatim i kao Kuran, te predstavlja glavnu platformu iranske 'asimetrične' pomorske moći, ističu analitičari.

Iako su točni podaci o broju iranskih brzih napadnih plovila i obalnih raketnih sustava skrivenih u podzemnim kompleksima strogo povjerljivi, njihova strateška svrha je jasna. Umirovljeni libanonski brigadni general Hassan Jouni izjavio je za Al Jazeeru da Kešm skriva 'udarne iranske kapacitete' unutar onoga što se opisuje kao podzemni 'grad projektila'. Ti sustavi, kaže Jouni, imaju jednu ključnu zadaću – učinkovito kontrolirati ili zatvoriti Hormuški tjesnac.

To su već uspjeli učiniti. Pomorski promet kroz tjesnac praktički je zaustavljen nakon što je Iran zaprijetio napadima na brodove koji pokušaju proći. Trenutačno se kroz tjesnac propušta tek mali broj brodova s ključnim zalihama nafte i plina, dok države pokušavaju dogovoriti prolaz za vlastite tankere, a administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa nastoji formirati pomorski konvoj koji bi silom otvorio plovni put.

Dok Kešm postaje središnja točka energetskog sukoba 21. stoljeća, njegove tihe slane špilje i drevna svetišta podsjećaju da su nekadašnja carstva i vojne sile, poput portugalske i britanske, nestala, dok geološka tvrđava tjesnaca i dalje ostaje usidrena u burnim tokovima povijesti.

Otok mnogih imena

Poznat na arapskom kao Jazira al-Tawila ('Dugi otok'), identitet Kešma oblikovan je kroz smjenu brojnih carstava.

Prema Encyclopaedia Iranica, grčki istraživač Nearh nazivao ga je Oaracta te je ondje vidio legendarni grob Eritrasa, po kojem je nazvano Eritrejsko more. Do 9. stoljeća islamski geografi nazivali su ga Abarkawan, ime koje je kasnije u pučkom tumačenju povezano s nazivom Jazira-ye Gavan, odnosno 'Otok krava'.

Otok je smatran toliko strateški važnim da su vladari Hormuza 1301. godine premjestili cijeli svoj dvor ondje kako bi izbjegli tatarske napade. Stoljećima je služio kao 'vodeni spremnik' regije, osiguravajući pitku vodu sušnom Kraljevstvu Hormuza na istočnoj strani Zaljeva.

Bogatstvo otoka bilo je toliko poznato da ga je 1552. osmanski zapovjednik Piri Reis opljačkao, zaplijenivši, kako su tadašnji izvori naveli, 'najbogatiji plijen koji se mogao pronaći na svijetu'.

Kolonijalna povijest otoka jednako je burna. Portugalci su 1621. izgradili veliku kamenu utvrdu na Kešmu. Već sljedeće godine združene perzijske i engleske snage istjerale su Portugalce iz utvrde u bitci u kojoj je poginuo poznati britanski arktički istraživač William Baffin.

Do 19. stoljeća Britanci su uspostavili pomorsku bazu u Basiduu (Bassadore), koja je ostala važno središte Britanske indijske mornarice do 1863. Tek 1935. britanska postaja za opskrbu ugljenom konačno je napuštena, na zahtjev tadašnjeg iranskog šaha Reze Pahlavija.

Prirodno bogatstvo pod prijetnjom

Unatoč vojnim osmatračnicama i podzemnim silosima Revolucionarne garde, Kešm ostaje jedno od ekološki najraznolikijih područja na Bliskom istoku. Na otoku se nalazi mangrovska šuma Hara, važno stanište za razmnožavanje ptica selica, kao i geopark Kešm – prvi takve vrste u regiji koji je dobio priznanje UNESCO-a 2006. godine.

Na otoku se nalaze:

• Dolina zvijezda: složen sustav kanjona i kamenih stupova oblikovan tisućljetnom erozijom. Prema lokalnim legendama, dolina je nastala kada je zvijezda pala na Zemlju i razbila tlo.
• Slana špilja Namakdan: jedna od najdužih slanih špilja na svijetu, duga više od 6 kilometara. Njezine kristalne strukture stare su stotinama milijuna godina i sadrže jedan od najčišćih soli u Zaljevu.
• Kanjon Chahkooh: dubok i uzak prolaz od vapnenca i soli, čiji okomiti zidovi stvaraju prirodnu 'katedralu' od kamena.