I dok s jedne strane jedinice lokalne samouprave, mahom iz EU-ovih fondova, povlače sredstva za poboljšanje ili gradnju nove biciklističke infrastrukture, istovremeno država, odnosno Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, već punih sedam godina ne objavljuje poziv za sufinanciranje kupnje električnih bicikala.

Za automobile 20 milijuna eura

A koliko bicikl, makar i ne bio električni, dobro dođe, bilo je vidljivo tijekom posljednjeg štrajka javnog prijevoznika ZET-a u Zagrebu. O učincima na zdravlje jedne od najdebljih europskih nacija nećemo ni govoriti.

No zato će uskoro biti raspisan natječaj vrijedan 20 milijuna eura, pet milijuna više nego u posljednjem programu, za nabavu električnih automobila. Što, dakako, nije loše, ali s obzirom na to da su električni automobili još uvijek osjetno skuplji od benzinaca ili dizelaša, dojam je da je taj natječaj namijenjen onima koji ionako imaju dublji džep.

Ostaje, međutim, pitanje zašto Hrvatska ne radi ono što je, prema posljednjim podacima Europske biciklističke federacije (ECF), sasvim uobičajena stvar u Europi.

Naime, diljem Europe postoji gotovo 300 programa poreznih poticaja i subvencija za kupnju električnih bicikala, a nude ih nacionalne, regionalne i lokalne vlasti da bi potaknule njihovo korištenje u prometu.

Prema podacima ECF-a, na lokalnoj razini to u Hrvatskoj radi samo Varaždin, i to tako da subvencionira popravak starih i kupnju novih bicikala svojim stanovnicima. Za popravak građani mogu ostvariti potporu u iznosu od 50 posto troškova, najviše do 50 eura, dok subvencija za kupnju novog bicikla iznosi 100 eura po korisniku. Pritom se ne radi samo o električnim, već o svim vrstama tih prometala.

Slovenija u dvije godine podijelila više od 6 milijuna eura

No ono što ne može Hrvatska, može Slovenija, koja iznimno mnogo ulaže u biciklističku infrastrukturu, a paralelno tome potiče kupnju električnih bicikala.

U posljednje dvije godine, tijekom kojih Hrvatska nije subvencionirala njihovu kupnju, Slovenija je kroz natječaj u trajanju od 2024. do travnja 2026. godine odobrila 13.699 subvencija, ukupne vrijednosti 6,096 milijuna eura.

U travnju ove godine raspisala je novi državni poziv vrijedan dodatna dva milijuna eura te preko njega građani mogu dobiti 25 posto cijene gradskog ili sklopivog električnog bicikla, do najviše 500 eura, ili 30 posto cijene električnog teretnog bicikla, najviše 1000 eura.

Za gradske i sklopive električne bicikle vrijedi ograničenje kupovne cijene od 2500 eura, a sportski električni bicikli nisu obuhvaćeni programom.

Kako to rade u ostatku Europe?

Prema podacima ECF-a, najmanje 15 europskih država ima ili je ove godine imalo neki oblik financijskog poticanja kupnje električnih bicikala državnim subvencijama, regionalnim i gradskim potporama ili poreznim olakšicama.

Doduše, ima i onih kojima to ne treba. Tako zemlje s dugom i razvijenom biciklističkom tradicijom, poput Danske, Švedske i Nizozemske, uglavnom ne nude subvencije za njihovu kupnju.

S druge strane, Francuska i Austrija ističu se razvijenim lokalnim programima poticaja, osobito u većim gradovima, dok Njemačka, Grčka i Portugal, poput Slovenije, potiču korištenje bicikala i drugih oblika aktivne mobilnosti različitim programima subvencioniranja.

Portugal je, uz Sloveniju, jedna od vodećih europskih zemalja u poticanju biciklizma te je prvi u Europi iskoristio mogućnost koju pruža direktiva EU-a za smanjenje PDV-a na šest posto za kupnju i popravak svih vrsta bicikala. Uz to, država svake godine osigurava sredstva za subvencioniranje kupnje električnih, teretnih i klasičnih bicikala za građane i poduzeća.

Španjolska, uz brojne lokalne subvencije, poput onih koje dodjeljuju Madrid i metropolitansko područje Barcelone, izdvojila je i višemilijunska državna sredstva za subvencioniranje kupnje električnih bicikala i proširenje javnih sustava za njihovo iznajmljivanje.

U Belgiji plaćaju dolazak biciklom na posao

U državama u kojima je bicikliranje duboko ukorijenjeno državne potpore uglavnom nisu usmjerene na subvencioniranje kupnje, već na porezne olakšice i poticanje svakodnevnog korištenja bicikala za odlazak na posao.

Belgija je jedna od vodećih zemalja u tome. Glavna pogodnost u njoj je neoporeziva naknada za prijeđene kilometre, koja iznosi do približno 0,35 eura po kilometru, a isplaćuje se zaposlenicima koji biciklom dolaze na posao. Subvencioniranje same kupnje prepušteno je općinama i regijama.

Njemačka se, umjesto jedinstvene državne subvencije za kupnju, oslanja na porezno povoljan leasing preko poslodavaca, poznat kao JobRad. Taj model milijunima zaposlenika omogućuje znatne uštede pri nabavi električnih i klasičnih bicikala.

Savezna država subvencionira prvenstveno kupnju električnih teretnih bicikala za poslovne potrebe dok građanima stoje na raspolaganju brojni lokalni programi poticaja.

Nizozemska, kao zemlja s jednom od najviših stopa korištenja bicikala na svijetu, potiče biciklizam ponajprije poreznim olakšicama, službenim vozilima na dva kotača i neoporezivim naknadama za dolazak njima na posao.

Lokalne subvencije usmjerene su na pojedine skupine stanovništva, primjerice mlade obitelji, kojima se sufinancira kupnja teretnih bicikala, ili starije osobe, koje nabavljaju prilagođene električne bicikle.

Hrvatske, kako vidimo, nema ni u jednoj od tih varijanti.