u fokusu rohindže

Haag pred povijesnom odlukom: Hoće li prvi put proglasiti jednu državu odgovornom za genocid?

17.11.2026 u 22:58

Dodajte tportal.hr u omiljene izvore

Međunarodni sud pravde (ICJ) u Haagu u četvrtak, 19. studenoga, donijet će presudu o tome je li Mjanmar počinio genocid nad muslimanskom manjinom Rohindža. Odluka bi mogla postati povijesna jer taj sud dosad nijednu državu nije proglasio izravno odgovornom za počinjenje genocida. Njezino značenje pritom daleko nadilazi i Mjanmar

Gotovo deset godina nakon brutalne vojne operacije koja je stotine tisuća Rohindža prisilila na bijeg u susjedni Bangladeš, najviši sud Ujedinjenih naroda trebao bi donijeti jednu od najvažnijih odluka u svojoj povijesti. Presuda je zakazana za četvrtak u 10 sati ujutro u Haagu, a zaključke će pročitati predsjednik suda Yuji Iwasawa.

Sud je proteklih sedam godina razmatrao tužbu koju je protiv Mjanmara 2019. podnijela Gambija, optužujući vlasti te jugoistočnoazijske države za kršenje Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine.

Za preživjele Rohindže i njihove obitelji riječ je o dugo očekivanoj prilici da međunarodna zajednica pravno ocijeni zločine kojima su bili izloženi.

'Presuda Međunarodnog suda pravde bit će povijesna za preživjele Rohindže i njihove obitelji diljem svijeta', izjavila je Yanghee Lee, bivša posebna izvjestiteljica Ujedinjenih naroda za stanje ljudskih prava u Mjanmaru, za Guardian.

'Međunarodna zajednica prije devet godina nije uspjela spriječiti zločine mjanmarske vojske nad Rohindžama. Sada mora iskoristiti ovu priliku kako bi im napokon osigurala pravdu i počela se suočavati s vlastitim propustima', dodala je.

Što se dogodilo Rohindžama?

Rohindže su pretežno muslimanska manjina koja desetljećima živi u saveznoj državi Rakhine na zapadu Mjanmara, zemlje s većinskim budističkim stanovništvom. Godinama su izloženi diskriminaciji, ograničenjima kretanja i uskraćivanju državljanstva, zbog čega su mnogi ostali bez temeljnih građanskih prava.

Kriza je eskalirala u kolovozu 2017., kada je jedna rohindžanska naoružana skupina napala sigurnosne položaje. Mjanmarska vojska odgovorila je opsežnom operacijom koju je predstavila kao borbu protiv pobunjenika.

Međutim, izbjeglice i organizacije za ljudska prava dokumentirale su masovna ubojstva civila, spaljivanje sela, seksualno nasilje i prisilno protjerivanje stanovništva. Stotine tisuća Rohindža pobjegle su preko granice u Bangladeš, gdje su smještene u goleme izbjegličke kampove.

Jedno od najpoznatijih svjedočanstava odnosi se na selo Tula Toli, u kojem su preživjeli opisivali sustavna ubojstva civila, uključujući djecu. Satelitske snimke naknadno su pokazale da je selo uništeno.

Mjanmar odbacuje optužbe za genocid i tvrdi da je vojska provodila sigurnosnu operaciju protiv naoružanih pobunjenika.

Najteže pitanje: Kako dokazati namjeru uništenja naroda?

Jedno od ključnih pitanja u postupku jest može li se dokazati genocidna namjera. Prema Konvenciji o genocidu, nije dovoljno utvrditi da su počinjena masovna ubojstva ili drugi teški zločini.

Za pravnu kvalifikaciju genocida potrebno je dokazati da su određena djela počinjena s namjerom uništenja nacionalne, etničke, rasne ili vjerske skupine, u cijelosti ili djelomično. Upravo je dokazivanje takve namjere često najveća prepreka u postupcima pred međunarodnim sudovima.

Antonia Mulvey, osnivačica organizacije Legal Action Worldwide, koja zastupa stotine preživjelih Rohindža, izjavila je da je oprezno optimistična u pogledu mogućnosti da sud utvrdi odgovornost Mjanmara. Prema njezinim riječima, način na koji su napadi provođeni upućuje na ponavljajući obrazac.

'Napadi na sela odvijali su se na isti način. Napadali su civile, palili sela, razdvajali muškarce i žene, provodili seksualno nasilje, a zatim su ih nastavili ubijati dok su bježali', rekla je.

Mulvey smatra da takav obrazac postupanja može biti važan dokaz namjere uništenja određene skupine.

Seksualno nasilje kao dokaz genocidne namjere

Posebna pozornost usmjerena je na pitanje kako će sud ocijeniti silovanja i druge oblike seksualnog nasilja nad Rohindžama. Istražitelji su prikupili svjedočanstva žena koje su opisivale teške oblike seksualnog zlostavljanja, uključujući sakaćenja i druge postupke koji su ostavili trajne fizičke i psihičke posljedice.

Prema Mulvey, takvi zločini nisu važni samo kao pojedinačni slučajevi nasilja nego i za utvrđivanje namjere počinitelja.

'Seksualno nasilje ključan je dio dokazivanja njihove namjere da unište skupinu', rekla je. Objasnila je da brutalnost i način provođenja pojedinih napada, prema njezinu mišljenju, pokazuju da cilj nije bio samo protjerivanje stanovništva nego i razaranje same zajednice.

U siječnju ove godine sud je iza zatvorenih vrata saslušao i preživjele Rohindže koji su doputovali iz izbjegličkih kampova u Bangladešu. Prema organizaciji Legal Action Worldwide, jedna je svjedokinja opisala kako joj je dijete oduzeto iz naručja, ubijeno i bačeno u vatru. Druga je govorila o prizorima masovne grobnice i gomilama tijela.

Gambijski ministar pravosuđa Dawda Jallow tijekom rasprave naglasio je da postupak nije tek apstraktno pravno pitanje.

'Riječ je o stvarnim ljudima, stvarnim pričama i stvarnoj skupini ljudskih bića. Rohindžama iz Mjanmara. Bili su meta pokušaja uništenja', rekao je.

Zašto bi presuda mogla biti povijesna?

Međunarodni sud pravde dosad nije donio presudu kojom bi neku državu proglasio izravno odgovornom za počinjenje genocida. Sud je ranije razmatrao dva velika postupka povezana sa zločinima tijekom ratova na području bivše Jugoslavije.

U predmetu koji je Bosna i Hercegovina pokrenula protiv Srbije i Crne Gore sud je 2007. utvrdio da je u Srebrenici počinjen genocid. Međutim, Srbiju nije proglasio izravno odgovornom za njegovo počinjenje, nego je utvrdio da je prekršila obvezu sprječavanja genocida te obvezu suradnje u kažnjavanju počinitelja.

U drugom predmetu, između Hrvatske i Srbije, sud 2015. nije utvrdio odgovornost država za genocid prema zahtjevima iznesenima u tužbi i protutužbi.

Zbog toga će odluka o Mjanmaru biti posebno važna za tumačenje međunarodnih pravila o genocidu, osobito načina dokazivanja namjere i odgovornosti države. Presuda će također pokazati kako sud ocjenjuje sustavno seksualno nasilje, prisilno protjerivanje i druge obrasce postupanja prema određenoj skupini stanovništva.

Zašto je odluka važna i za Izrael?

Slučaj Mjanmara pozorno prate i pravni stručnjaci uključeni u drugi veliki postupak pred Međunarodnim sudom pravde: tužbu koju je Južnoafrička Republika podnijela protiv Izraela zbog njegovih vojnih operacija u Pojasu Gaze. Južna Afrika tvrdi da je Izrael prekršio Konvenciju o genocidu tijekom rata u Gazi.

Izrael te optužbe odbacuje i tvrdi da njegove vojne operacije imaju cilj suprotstaviti se Hamasu, a ne uništiti palestinsko stanovništvo.

Iako je riječ o odvojenim postupcima, pravna obrazloženja iz predmeta Mjanmar mogla bi utjecati na način na koji će sud razmatrati dokaze i argumente u postupku protiv Izraela. Posebno je važna mogućnost da sud preciznije objasni kako se genocidna namjera može utvrđivati na temelju ponavljajućih obrazaca vojnih operacija i postupanja prema civilnom stanovništvu.

Washington upozorava na moguće posljedice

Američka politika prema međunarodnim pravosudnim institucijama dodatno je povećala političku osjetljivost očekivane presude. Administracija predsjednika Donalda Trumpa posljednjih je mjeseci pojačala kritike međunarodnih tijela za zaštitu ljudskih prava, uključujući Međunarodni kazneni sud.

Istodobno su Sjedinjene Države još za vrijeme administracije Joea Bidena službeno ocijenile da su zločini nad Rohindžama predstavljali genocid.

Američki veleposlanik pri Ujedinjenim narodima Mike Waltz upozorio je da Međunarodni sud pravde ne bi smio uspostaviti pravni standard za genocid koji bi se mogao koristiti protiv vojnika američkih saveznika. Takva poruka posebno je važna u kontekstu američke potpore Izraelu.

S druge strane, organizacije koje zastupaju Rohindže smatraju da sud ne smije dopustiti da političke posljedice presude utječu na pravnu ocjenu počinjenih zločina.

Što presuda znači za čelnika Mjanmara?

Moguća odluka kojom bi Mjanmar bio proglašen odgovornim za genocid dodatno bi povećala međunarodni pritisak na njegova predsjednika Min Aung Hlainga. On je bio na čelu mjanmarske vojske tijekom operacija protiv Rohindža 2016. i 2017. godine. Nakon toga je 2021. predvodio vojni puč kojim je srušena izabrana vlast Aung San Suu Kyi.

Puč je pokrenuo novi val nasilja i građanski rat koji je odnio desetke tisuća života.

Min Aung Hlaing u travnju ove godine preuzeo je predsjedničku dužnost nakon izbora koje su brojne međunarodne organizacije i promatrači kritizirali kao nedemokratske. Istodobno se protiv njega vodi odvojen postupak pred Međunarodnim kaznenim sudom (ICC), u okviru istrage zločina protiv čovječnosti.

Više od milijun Rohindža još živi u izbjeglištvu

Unatoč godinama međunarodnih rasprava, položaj Rohindža i dalje je iznimno težak. Više od milijun pripadnika te zajednice nalazi se u Bangladešu, u jednom od najvećih izbjegličkih naselja na svijetu. Procjenjuje se da ih je u Mjanmaru ostalo manje od 600.000.

Mnogi izbjeglice i dalje nemaju mogućnost sigurnog povratka, dok se u njihovoj domovini nastavljaju oružani sukobi i politička nestabilnost.

Organizacije za ljudska prava smatraju da bi eventualna presuda protiv Mjanmara trebala potaknuti države na dodatne mjere, uključujući ograničavanje prodaje oružja i isporuka goriva koje se koristi za vojne zrakoplove.

Međunarodni sud pravde nema vlastite mehanizme kojima bi mogao prisilno provoditi svoje odluke. Njihovu provedbu može poduprijeti Vijeće sigurnosti UN-a, no političke podjele među stalnim članicama, osobito Sjedinjenim Državama i Kinom, mogle bi otežati zajedničko djelovanje.

Za preživjele Rohindže ipak je najvažnije priznanje onoga što su proživjeli.

'Ne tražimo samo suosjećanje. Tražimo pravdu, priznanje, jednaka prava i budućnost u kojoj naša djeca mogu sigurno i dostojanstveno živjeti u vlastitoj domovini', poručio je jedan raseljeni Rohindža za Guardian.