Rheinmetall je u četvrtak objavio da očekivani prihod u 2026. smanjuje s dosad planiranih 14,2 na približno 13,2 milijarde eura. To je već druga korekcija ovogodišnjih očekivanja, a vijest je izazvala snažnu reakciju investitora: dionica kompanije na početku trgovanja potonula je i do 18,4 posto, piše WiWo.

Drugi put snizili prognozu, dionice potonule

Kompanija kao glavni razlog navodi kašnjenje projekta oklopnog vozila Boxer, nazvanog Arminius. Financijski direktor Klaus Neumann objasnio je da su pregovori s državnim naručiteljem u završnoj fazi, ali da je njemačka vlada odlučila dodatno provjeriti cijene i detaljno preispitati troškovnike.

Zbog toga Rheinmetall ove godine neće dobiti planirane predujmove od 12,4 milijarde eura. Posljedično, otpada i ambiciozni cilj da vrijednost ugovorenih poslova do kraja godine premaši 100 milijardi eura. Neumann je potvrdio da kompanija bez zaključenja projekta Arminius neće dosegnuti tu granicu.

Odgođeni su i prihodi od nekoliko stotina milijuna eura koje je Rheinmetall očekivao kroz planirano zajedničko ulaganje s nizozemskim start-upom Destinus, usmjereno na proizvodnju oružja.

Upitno i partnerstvo s nizozemskim proizvođačem

Ni budućnost suradnje s Destinusom više nije sigurna. Nizozemski proizvođač u listopadu je neočekivano dobio novog partnera, njemačkog konkurenta Helsing, što bi moglo ugroziti ranije dogovoreno zajedničko ulaganje s Rheinmetallom.

To je problem i zbog dugoročnih ambicija njemačke kompanije. Njezin šef Armin Papperger još je u travnju najavljivao da bi partnerstvo s Destinusom moglo imati potencijal vrijedan nekoliko milijardi eura te ga predstavljao kao važan korak prema razvoju Rheinmetalla u proizvođača raketa.

Dodatne neizvjesnosti pojavile su se i oko samog projekta Arminius. Dok se ranije u industrijskim krugovima spominjala mogućnost narudžbe do 3000 vozila, interne procjene sada navodno govore o manje od 2000. Odluka o narudžbi, koja je trebala biti predstavljena parlamentarnom odboru za proračun najkasnije u prosincu, odgođena je najmanje do veljače 2027. godine.

Problemi nisu samo na strani države

Ipak, u Berlinu i među ulagačima sve je više sumnji u Rheinmetallovo objašnjenje da su za usporavanje ponajprije odgovorni državni naručitelji. Kritičari upozoravaju da kompanija možda nema kapacitete za realizaciju golemog broja novih ugovora koje želi preuzeti.

Prema izvorima bliskima kompaniji, Rheinmetall se suočava s ozbiljnim manjkom radnika potrebnih za širenje proizvodnje, ali i tehnološkim zaostajanjem. Tvrtka tek prelazi na novije sustave SAP-a, kakve njemački proizvođači automobila koriste već godinama, dok se nabava, obračun i upravljanje proizvodnjom još odvijaju na zastarjeli način.

Neumann je probleme opisao kao 'jednokratne poteškoće' pri pokretanju novih proizvodnih pogona i prilagodbi dobavnih lanaca. No istodobno je ponovno prozvao državu, tvrdeći da ni ona nema dovoljno ljudi za pravodobno preuzimanje proizvedene opreme. Kao primjer naveo je streljivo za koje postoji okvirni ugovor vrijedan oko 8,5 milijardi eura, ali se i njegova isporuka usporava zbog administrativnih postupaka i državne kontrole.

Tako se nastavlja prebacivanje odgovornosti između kompanije i države, dok problemi u proizvodnji ostaju neriješeni.

Prevelika ovisnost o jednom čovjeku

Dodatni problem, upozoravaju pojedini stručnjaci iz industrije, jest koncentracija odlučivanja oko izvršnog direktora Armina Pappergera. Za razliku od globalnih konkurenata poput Lockheed Martina, koji odgovornost za velike projekte raspoređuju na više rukovoditelja, Rheinmetall se u velikoj mjeri oslanja na svojeg šefa.

Papperger navodno osobno želi pregovarati i potpisivati svaki veći ugovor, što bi moglo usporavati donošenje odluka i širenje proizvodnje. Münchenski savjetnik za obrambenu industriju Michael Santo još je u lipnju upozorio da tržište više ne želi ovisiti o jednom navodnom supermenadžeru te da bi kompaniju ubuduće trebalo povezivati i s drugim ljudima, unutar tvrtke i u javnosti.

Upravo je zato ovogodišnje izlaganje financijskog direktora Neumanna, koji je dosad uglavnom bio u sjeni Pappergera, moglo pokazati kako bi kompanija ubuduće mogla rasporediti odgovornost i javnu komunikaciju.