'Oko 90 do 95 posto sveg dijabetesa otpada na tip dva koji je vezan uz prekomjernu težinu i tjelesnu neaktivnost', upozorila je dr. Roglić u razgovoru za tportal.

Nismo evoluirali za ovakav stil života

'Tip jedan uzrokovan je potpunim nedostatkom inzulina i dosta se lako dijagnosticira jer ima drastične simptome. No on pokazuje pravilan rast koji nije epidemijski. Tip dva povezan je sa stilom života. Danas živimo u društvu u kojem se manje krećemo, a istovremeno konzumiramo sve kaloričniju hranu. Manje je poljoprivrednih poslova, oni se sve više obavljaju mehanizacijom, a ne motikom, imamo organiziran prijevoz, malo tko redovito ide na posao biciklom ili pješice. Ukratko, manje smo tjelesno aktivni. Istovremeno je prehrana postala suviše kalorična. Na takav način života evolucijski se nismo stigli prilagoditi. Još uvijek imamo metabolizam lovaca i sakupljača koji je uređen tako da čuva energiju, da je što manje troši. Kada je unos kalorija veći od potrošnje, energija se pohranjuje kao mast, javlja se rezistencija na inzulin i čovjek dobiva dijabetes koji ima vrlo ružne komplikacije. No ljudima ne možete reći da gladuju, a ponašanje čovjeka je uvijek teško mijenjati', objasnila je naša sugovornica.

Tihi ubojica

Dr. Roglić kaže da se dijabetes naziva tihim ubojicom jer ništa ne boli dok se ne razviju komplikacije, a one su takve da ljudima ponekad moraju odrezati nogu zbog gangrene, da završe na dijalizi jer su im otkazali bubrezi, da oslijepe ili u velikom broju slučajeva umru od infarkta.

'Zbog povećanog rizika komplikacija, 80% oboljelih od sečerne bolesti umire od bolesti srca', pojasnila je.

Budući da se simptomi očituju kada je bolest već uznapredovala te da nakon toga obično postaje kroničnom, važno je raditi na prevenciji. Prema Roglić, veći dio prevencije trebalo bi odraditi u drugim resorima, a ne u samom zdravstvu, primjerice u poljoprivredi, obrazovanju i sportu, transportu i sl.

'Danas se po Zagrebu može voziti biciklom. Uređene su neke staze. Međutim meni se čini da je to još uvijek vrlo opasno i samo za malobrojne hrabre ljude; ne znam koliki je očekivani životni vijek biciklista ovdje', kaže Roglić, smatrajući da je to pitanje u kojem prometni stručnjaci sigurno imaju prostora za poboljšanja.

Krivnja prehrambene industrije

No kao jedan od najvećih problema dr. Roglić ističe prehranu i prehrambenu industriju. Za razliku od pušenja u kojem nema ništa dobro za zdravlje, hrana se ne može smatrati čistim zlom i od ljudi se očekuje da se sami discipliniraju. No najgore je to što je upravo jeftina hrana najkaloričnija dok je zdravo voće i povrće i teže dostupno i skupo. U jeftinoj i brzoj hrani ima obilje masnoća, šećera i soli, a te sastojke volimo jer su nam u davnoj prošlosti bili ključni za preživljavanje.

Tu bi, smatra, trebalo provesti neku regulaciju, međutim prehrambena industrija i lanci brze hrane žestoko se bore protiv svih mjera koje bi mogle promijeniti situaciju.

'Primjerice ne možete pakovanje hrane dizajnirati kao pakovanja cigareta s drastičnim upozorenjima na moguće opasnosti ili s nekim neprivlačnim sivim bojama. Hrana škodi samo ako se jede previše i loše. Možda bi trebalo povećati poreze na nezdrave stvari poput različitih grickalica, slatkiša i zaslađenih napitaka. No bogata prehrambena industrija bori se čak i protiv natpisa na pakovanjima koji bi zorno isticali sadržaj kalorija. Obično su takve tablice malene i nerazumljive. Za njihovo iščitavanje moram staviti posebne naočale, a mnogim ljudima oni su nerazumljivi. Potreban vam je doktorat da shvatite koliko je neka hrana kalorična. A nakon što ste pojeli neki meni brze hrane, stvar je gotova. Ne možete toliko potrošiti koliko ste unijeli; trebali biste prekopati cijelu Ilicu da potrošite višak', našalila se naša sugovornica.

Zbog agresivne propagande moćne industrije mijenjaju se i prehrambene navike ljudi.

'Primjerice vjerojatno u djetinjstvu u hladnjaku niste kao nešto nezaobilazno imali Coca-colu ili neko drugo slatko piće. Danas djeca smatraju da im kršite ljudska prava ako im dajete samo vodu, a ne Coca-colu ili sokiće', kaže.

Najviše problema imaju stanovnici azijskih zemalja

Naša epidemiologinja ističe da problem nije toliko u indeksu tjelesne mase koliko u nakupinama masnoća. Najveći rizik za dijabetes imaju osobe koje imaju velik obim struka – tzv. jabukoliko tijelo. Kod stanovnika Azije – Indijaca, Kineza Japanaca itd. - tjelesna konstrukcija je takva da opasne granice dostižu uz značajno manju težinu jer im udio masnog tkiva u tjelesnoj masi raste brže nego kod bijelaca.

Europa pri vrhu po broju oboljelih

U samom vrhu po broju oboljelih su zemlje zapadnog Pacifika, Indija, ali i Europa i SAD. U Hrvatskoj, koja spada u rijetke zemlje s registrom oboljelih, ima oko 240.000 dijagnosticiranih slučajeva. No procjenjuje se da bi ih moglo biti još oko 160.000 kojima dijabetes nije otkriven. U Europi ima oko 56,3 milijuna oboljelih, odnosno oko 8,5 posto odrasle populacije. Zemlje s najvišom prevalencijom su Turska, Crna Gora, Makedonija, Srbija i BiH.

Teška bolest i težak teret

S ovakvim statistikama posljedice dijabetesa predstavljaju nepodnošljivo opterećenje za zdravstvene sustave.

'U nekim pacifičkim zemljama i do 40 posto ljudi ima dijabetes. Ako 80 posto njih dobije infarkt ili druge teške komplikacije, onda možete zamisliti kakvo je to opterećenje za zdravstveni sustav koji rast epidemije nije stigao pratiti. U Indiji se primjerice u posljednjih 15 godina dogodio porast broja oboljelih kakav se u Europi zbivao u 50 godina', objašnjava dr. Roglić.

Svjetski ekonomisti u posljednje vrijeme sve glasnije upozoravaju da niti jedan zdravstveni sustav nije sposoban pratiti rast tereta ove epidemije i njezinih komplikacija. Stoga je jedino rješenje prevencija.

'Liječenje je složeno i doživotno, a bolest je progresivna. Kada jednom dobijete dijabetes tipa dva, vi ćete se s njime morati boriti cijeli život, a na kraju, ako dovoljno poživite, vrlo vjerojatno ćete morati uzimati inzulin', upozorila je.

Dr. Roglić jučer je zajedno s danskom kraljicom i predsjednikom Ivom Josipovićem sudjelovala u otvaranju simpozija o dijabetesu u Zagrebu.

'Sjedila sam blizu kraljice za susjednim stolom, no ja nisam u njenoj kategoriji, tako da je nisam osobno upoznala', rekla je naša sugovornica.