NEMA MJESTA ZA SVE LJUBIMCE

Egzodus Slavonaca u inozemstvo zadaje glavobolje i azilima za pse

18.06.2016 u 08:06

Bionic
Reading

Mala Zara, zapadno škotski bijeli terijer, sjedila je u krilu svoje vlasnice i kao da je znala da se govori o njoj, naginjala glavicu u jednu i drugu stranu, dok smo razgovarali s njenom vlasnicom. Bijela westi, stara devet godina, već je poznata po svojim putovanjima Engleskom, Njemačkom, pa i Dalmacijom. No njena strast nisu putovanja, već unatrag nekoliko godina ona prati svoju vlasnicu na teškom putu u potrazi za poslom. Egzodus Slavonaca i Baranjaca odražava se i na njihove kućne ljubimce, što predstavlja veliki problem za voditelje osječkog azila Pobjeda budući da nemaju dovoljno kapaciteta zbrinuti sve životinje čiji vlasnici se sele u inozemstvo

Prvi put kad sam otišla na rad u inozemstvo, ostavila sam Zaru kod jedne prijateljice pet mjeseci. Kada sam došla, nije ni htjela 'razgovarat' sa mnom, okrenula je glavu na drugu stranu i ignorirala me, prisjeća se Osječanka Rebeka.

Otada je, kaže Rebeka, svuda vodi sa sobom, a Zara se pokazala kao izvanredna suputnica.

'U vlaku za Njemačku dvadeset sati je ležala na sjedalu, nije se ni pomakla. Kad sam radila u Engleskoj, uvijek je ispred radnje sjedila vani i družila se s ljudima, pa su ju čak i snimili za BBC', priča Rebeka, koja je radila u jednom engleskom salonu za uljepšavanje pasa. No kada je unatrag mjesec i pol dana Rebeka aplicirala za odlazak u Sjedinjene Američke Države, pojavio se problem jer bi Zarino putovanje bilo preskupo.

'Umiješala se sudbina, odbijena mi je viza i ustvari sam sretna zbog toga. Pokušat ću naći posao u Osijeku ili negdje bliže, gdje Zara opet može sa mnom', kaže Rebeka.

Rebeka i Zara samo su neke u nizu priča s područja iz kojeg se stanovništvo masovno iseljava. Egzodus Slavonaca i Baranjaca neminovno se odražava i na njihove kućne ljubimce.

'To nam je veliki problem s obzirom na to da ljudi masovno odlaze u Irsku, Englesku, Njemačku. Javljaju nam se za zbrinjavanje, ali nismo u stanju prihvatiti sve. Zato apeliramo na vlasnike životinja da, ako planiraju odlazak u inozemstvo, ako su u mogućnosti povedu pse. Ako to ne mogu, onda neka na vrijeme počnu planirati svoj odlazak, odnosno sudbinu svoga psa', kaže Ivana Crnoja, predsjednica Udruge Pobjede koja vodi osječki azil.

Kako bi promovirala udomljavanje, ova udruga organizira akcije druženja za udomljene pse i njihove skrbnike iz cijele Hrvatske. Ovogodišnja akcija pod nazivom 'Povratak otpisanih' održana je na lijevoj obali Drave, kod poznatih osječkih Katakombi, a prisustvovalo joj je 200-tinjak udomljenih pasa, ne samo iz osječkog, već i drugih hrvatskih skloništa.

'Moram priznati da smo jako zadovoljni sviješću o udomljavanju i želji građana da prigrle napuštene pse. Ove godine smo, do sada, udomili oko 150 pasa, što je doista velik uspjeh. Zato ovdje slavimo dan kada su mnogi rekli sudbonosno 'DA' svojim psima', kroz šalu kaže Crnoja.

Udruga Pobjede vodi sklonište za napuštene pse u Nemetinu, prigradskom naselju Osijeka i u svakom trenutku brine o 200-tinjak napuštenih i nezbrinutih pasa. Azil je jedno od rijetkih skloništa u Hrvatskoj u kojem se životinje ne usmrćuju nakon 60 dana pa se u njemu uvijek traži mjesto više.


'Pse napuštaju tijekom cijele godine, iako se najviše stvara 'fama' oko ljetnih mjeseci zbog godišnjih odmora. Ali sada se već može ljetovati s kućnim ljubimcima, tako da mnogi vode pse sa sobom. Postoje i osobe koje čuvaju pse dok vlasnika nema, a tu su u hoteli u kojima se psi mogu ostaviti. Mogućnosti ima, sve ovisi o odgovornosti vlasnika', kaže Crnoja.

A priliku da svoje kućne ljubimce ostave dobro zbrinute, Slavonci i Baranjci dobili su, prije tri godine, otvaranjem prvom hotela za pse u Bilju, svega nekoliko kilometara udaljenom od Osijeka.

'Prije su ljudi znali na more, a pas na ulicu. Sad je to malo drugačije i svake godine sve više ljudi dovodi svoje pse na čuvanje. Imamo i pasa koji kod nas budu sezonski, znači kad vlasnici odlaze raditi na more ili negdje u inozemstvo. Trenutno je jedan pas na čuvanju od siječnja ove godine, a i prošle smo imali jednog od svibnja do listopada', kaže Renata Žilić, vlasnica Habitata, pansiona i vrtića za ljubimce.

Ranč na kojem je smješten pansion za ljubimce prostire se na šest tisuća četvornih metara, što psima omogućava ugodan boravak i trčanje po livadi. Za sada, prema riječima vlasnice ranča, postoje tri boksa, a svaki od njih ima i kućicu za odmor. Dvorišta su pregrađena u tri velika, kako bi se psi mogli odvojiti u slučaju neslaganja.

'Sve ovisi o tome kako su psi odgojeni, da li su socijalizirani ili ne. Osnovni uvjet za prihvat psa je da je cijepljen, čipiran i zdrav, radi njegove sigurnosti i sigurnosti drugih pasa', kaže Renata.

U pansionu postoji i dnevni boravak. U njega vlasnici dovode pse dok su na poslu, a izlazi se u susret i onima koji rade u smjenama. Cijene su prihvatljive: sedmosatni boravak stoji 35 kuna, dok je cjelodnevni 50. 
No unatoč brizi i svim akcijama, napuštenih pasa ima i dalje. Ne pomaže ni Zakon o zaštiti životinja prema kojem posjednik ne smije napustiti domaću životinju, kućnog ljubimca ili divlju životinju i druge koje drži pod nadzorom. Iako su propisane zakonske kazne i do 15.000 kuna za napuštanje životinje, u praksi se rijetko kažnjava ako pas nije čipiran ili ne postoje svjedoci koji će identificirat osobu koja je životinju izbacila na ulicu.

'Činjenica je da više od 20 posto pasa na području Hrvatske nije mikročipirano, unatoč propisanoj zakonskoj obvezi, pa tako i kazni do 6.000 kuna za kršenje Pravilnika o označavanju pasa koji je donesen 2010. godine. Očit je problem u samoj provedbi Zakona i Pravilnika', smatraju u udruzi Prijatelji životinja

U udruzi ističu da se zalažu za sankcioniranje građana koji nisu mikročipirali svog psa jer takvo neodgovorno ponašanje izlaže patnji životinju u slučaju da se izgubi ili bude napuštena, a ujedno izravno šteti udrugama i lokalnim zajednicama koje takve životinje zbrinjavaju.

'Uz veterinarske inspektore od 2013. godine i komunalni redari su dobili ovlasti nad provedbom Zakona o zaštiti životinja, odnosno mogu kontrolirati obvezu mikročipiranja pasa, ali i dalje nedostaju konkretne mjere i akcije. Građani mogu i samostalno reagirati u slučaju da svjedoče napuštanju, zlostavljanju ili neoznačavanju životinja, a sve upute za to mogu naći na našoj web stranici', objasnio je Luka Oman iz Udruge prijatelja životinja istaknuvši da je upravo u tijeku izmjena Zakona o zaštiti životinja kojom se nadaju boljoj zaštiti i provedbi sankcija.

Svi ljubitelji životinja jednoglasno će se složiti da se ne radi samo o kućnom ljubimcu već članu obitelji, pa na sve građane apeliraju da se prema životinjama tako i odnose jer nikoga ne smije ostaviti ravnodušnim da je jedan član obitelji sasvim moguće potjeran u smrt.

Skloništa za životinje bolje rješenje od šinteraja

Od 30 skloništa u Hrvatskoj, njih samo šest ne usmrćuje životinje nakon isteka 60 dana. Tih 60 dana života odredio je Zakon o zaštiti životinja, koji je dozvolio praksu usmrćivanja. Odredba zakona propisuje da se životinja može usmrtiti ako je nije moguće dalje držati i udomiti, što su neki iščitali kao dobru rupu u zakonu pri usmrćivanju. Zakon o zaštiti životinja također propisuje da sve jedinice lokalne samouprave moraju osnovati azil koji će zbrinjavati napuštene pse ili moraju sklopiti ugovor s nekim azilom. U većini slučajeva, azil je šinteraj, u kojem psi u groznim uvjetima provedu propisanih 60 dana, a onda ih usmrte. Nekim gradovima ne preostaje ništa drugo nego sklopiti ugovor sa šinterajem, no mnogim načelnicima i gradonačelnicima je svejedno. Od svega najviše profitiraju vlasnici šinteraja. Gradovi i općine plaćaju im više nego solidna sredstva za uklanjanje, cijepljenje a onda smaknuće lutalica. Osječki Vetam, koji je izgubio koncesiju za Osijek, još uvijek djeluje u brojnim slavonsko-baranjskim gradovima i općinama. Mediji su se o toj tvrtki raspisali kada je u 2010. godini Osijeku uredno naplatila plaće za zaposlene, uklanjanje lešina s cesta i zbrinjavanje pasa, milijun kuna. Prema pisanju nekih medija, udomili su 33 psa, a ubili 123. Po novinarskoj računici tada, grad im je po psu platio gotovo deset tisuća kuna. Iste godine, sudskom presudom kažnjeni su s deset tisuća kuna zbog ubijanja šest pasa bez prisutnosti veterinara i bez naloga suda ili policije. Udruga Pobjede uspjela je nakon duge i teške borbe sklopiti ugovor s gradom na dvije godine. Za razliku od Vetama koji je od grada dobivao 1,8 milijuna kuna godišnje za uklanjanje lutalica s ceste, rad Udruge Pobjede financira se tek s 200 tisuća kuna,

Save