Nedavno Izvješće o riziku u svijetu, kojeg potpisuju Njemački savez nevladinih organizacija i Institut za međunarodno pravo mira i oružanih sukoba (IFHV) pri Sveučilištu Ruhr u Bochumu, navodi da oluje zbog klimatskih promjena postaju sve snažnije i opasnije, a zbog promjena putanja utječu na sve veći broj ljudi.

Među svim ekstremnim prirodnim pojavama, oluje uzrokuju najviše štete. Pritom su siromašnija gospodarstva znatno pogođenija od bogatih zemalja. Uz to, oluje su treću uzročnik smrti, odmah iza potresa te previsokih ili preniskih temperatura.

"Bilježimo porast udjela najsnažnijih oluja", kaže za Euronews Friederike Otto, klimatologinja i suosnivačica inicijative WWA-a te ističe da su za to odgovorne klimatske promjene nastale zbog ljudskog djelovanja, odnosno izgaranja stakleničkih plinova.

"Kada se tropska ciklona razvije u takvim toplijim uvjetima, na raspolaganju ima više energije, što povećava intenzitet brzine vjetra i količinu oborina povezanih s olujom", objašnjava Otto.

Potaknuti sve toplijim oceanima, ciklone se šire na područja koja su dosad bila pošteđena oluja, ali se pomiču i prema polovima. Tople oceanske vode uzrokuju i jačanje oluja, što otežava pravovremeno izdavanje upozorenja.

Tko je najugroženiji?

Svega 10 zemalja snosi najveći dio izloženosti olujama. To su: Filipini, Meksiko, Madagaskar, Mauricijus, Japan, Kina, Mikronezija, SAD, Južna Koreja i Australija. Među 100 najugroženijih po fizičkoj izloženosti i ranjivosti društva i gospodarstva na oluje nalaze se samo dvije europske zemlje: Portugal (69. mjesto) i Ukrajina (96. mjesto).

Tropske su ciklone, doduše, rijetke u Europi, no češće su izvantropske ciklone koje nastaju iznad mora, ali su slabije. Bez obzira na to, utječu na vrijeme iznad kopna.

"Posebno u sjevernoj Europi bilježimo porast broja takvih oluja, što znači da su zime postale znatno vlažnije. Gradovi poput New Yorka i Bostona ili Pekinga i Tokija u budućnosti će se suočiti s tropskim ciklonama", kaže dr. Otto.

Govoreći o svim prirodnim opasnostima, Svjetski indeks rizika među prvih 100 zemalja uvrstio je 13 europskih zemalja. To su: Turska (38. mjesto), Italija (51.), Grčka (56.), Španjolska (58.), Francuska (78.), Albanija (81.), Poljska (82.), Portugal (86.), Ujedinjeno Kraljevstvo (89.), Hrvatska (92.), Belgija (94.), Nizozemska (96.) i Njemačka (99.).

"Buduća važnost oluja ne leži samo u njihovu fizičkom intenzitetu, već i u tome koliko se društva uspijevaju prilagoditi putem otporne infrastrukture, poboljšanog predviđanja, sustava ranog upozoravanja i mjera za ublažavanje klimatskih promjena", pojašnjava Otto.

Bolji sustavi upozorenja

U izvješću se stoga navodi da sustavi upozorenja na oluje moraju smanjiti ranjivost društva i infrastrukture, a ne samo pratiti opasnosti. Navodi se i da većina sustava kao najveću opasnost adresira vjetar, propuštajući upozoravati na najveće pogibelji - poplave i olujne udare. Zbog toga je DHMZ od 22. rujna promijenio svoj sustav upozoravanja.

Kako bi bila učinkovita, upozorenja moraju biti jasno formulirana, doprijeti do marginaliziranih skupina te uzeti u obzir kućanstva kojima je potrebna aktivna pomoć pri evakuaciji. Iako su formalni sustavi zaštite na državnoj razini ključni za ublažavanje posljedica oluja, pripravnost zajednice čini temelj pune zaštite.

Uz to, osiguranja mogu imati presudnu ulogu nakon oluje. U državama globalnog sjevera, osiguranja pokrivaju oko polovice štete nastale olujama. No, osiguranja su u siromašnijim zemljama najčešće skupa ili nedostupna, pto može dovesti do "spirale siromaštva" koja traje generacijama, upozorava se u izvješću.

Stoga autori Izvješća o rizicima navode da bi poboljšanje sustava upozoravanja i pružanja pomoći nakon prirodnih katastrofa te smanjenje emisija štetnih plinova, koje bi smanjilo jačanje oluja.

"Današnji utjecaji već dosežu granice prilagodbe društava, kao što smo vidjeli na primjeru uragana Melissa 2025. godine. Stoga je ograničavanje zagrijavanja na 1,5 Celzijev stupanj ključno kako bi društva uopće imala priliku za prilagodbu", ističe Friederike Otto.