Bajatović, naime, godinama figurira kao svojevrsna siva eminencija srpskog energetskog biznisa, ali i politike, lik koji godinama u pozadini prvog ešalona vlasti gomila enormno bogatstvo šlepajući se uz predsjednika Socijalističke partije Srbije, držača svijeće svim srpskim vlastima, Ivicu Dačića. Ilustriraju to rijetke izjave koje mu se pripisuju, poput citata 'Nije sramota imati, sramota je krasti' ili 'Jesam socijalist, ali nisam socijalni slučaj'.

Da nikako nije socijalni slučaj, potvrđuje i istraživanje Radija Slobodna Europa iz siječnja 2021., koji su temeljem podataka iz registra javnih dužnosnika u godini prije toga njegova službena primanja procijenili na oko 35 tisuća eura mjesečno, što bismo u današnjoj ekonomiji komotno mogli udvostručiti. Ova je brojka za srpske uvjete nadrealno velika, a nju je uspio nakalemiti sjedeći u desetak različitih fotelja, od direktora javnog poduzeća za proizvodnju i distribuciju plina Srbijagas do funkcija u nizu nadzornih odbora energetskih, sportskih i drugih tvrtki, pa tako, odnedavno, i rukometnog kluba Vojvodina.

Znanstvenik, poduzetnik, političar

Bajatović je rođen 1967. u Ravnom Selu kod Vrbasa, selu kojeg naseljavaju pretežno Crnogorci doseljeni u vojvođanske pustopoljine nakon Drugog svjetskog rata. Svoj uspon započinje uoči raspada Jugoslavije, kad figurira kao glavni tajnik Omladinskog saveza Srbije. Predstavlja se kao inženjer elektrotehnike (smjer upravljanje sustavima) i diplomirani ekonomist, no na stranicama niti jedne tvrtke u kojoj je radio nije moguće pronaći točan podatak gdje je diplomirao, navodi Istinomer. Na novosadskom Fakultetu tehničkih znanosti položio je sve ispite doktorskog studija s prosječnom ocjenom 10, iako ga neki doktorandi, kako kažu, nisu sreli ni na semestralnoj ovjeri ni na ispitima doktorskog studija.

Političku karijeru gurao je paralelno s akademskom i poduzetničkom, figurirajući kao zastupnik i voditelj odborničke grupe Socijalističke partije Srbije u parlamentu državne zajednice Srbije i Crne Gore, zatim u Narodnoj skupštini Republike Srbije, gdje je bio član Odbora za obranu i unutrašnje poslove te Odbora za kontrolu sigurnosnih službi, kao i u Skupštini Vojvodine. Bio je i potpredsjednik Izvršnog vijeća Vojvodine, član Izvršnog odbora Regionalne gospodarske komore Novi Sad i član predsjedništva Europskog poslovnog kongresa.

Let iznad kukavičjeg gnijezda na krilima Ivice Dačića

Ipak, njegova stvarna moć proizlazi iz bliskosti sa strukturama Socijalističke partije Srbije, nasljednice Komunističke partije Srbije, tvrdo ukorijenjene u veze sa Sovjetskim Savezom te kasnije Rusijom. Nakon pada Slobodana Miloševića, šef SPS-a Ivica Dačić podigao je SPS na noge i vratio ga u ulogu mlađeg partnera u vladi Borisa Tadića. Odmah su stavili šape na energetiku, pa je Bajatović, kao stranački kadar, u listopadu 2008. imenovan za generalnog direktora javnog poduzeća Srbijagas.

U tom je svojstvu već 2009. u Sočiju s predsjednikom Upravnog odbora Gazproma Aleksejem Borisovičem Millerom potpisao sporazum o suradnji za projekt Južni tok u Srbiji. Nekoliko mjeseci kasnije, tijekom posjeta ruskog predsjednika Dmitrija Medvedeva Srbiji, Bajatović i Miller dogovorili su otvaranje skladišta plina Banatski Dvor, a već u studenom iste godine u Švicarskoj je osnovano zajedničko poduzeće Srbijagasa i Gazproma 'Southstream Serbia'.

Ratnik, ktitor, oligarh, medijski mogul

Medijima ništa manje interesantna bila ni njegova ratoborna priroda. U više navrata hvalio se kako je bio zapovjednik na fronti u Vukovaru, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, iako ni o njegovom ratnom putu nisu baš poznati svi detalji, a svjedoci vremena pričaju kako je nekako proporcionalno sa sudjelovanjem u tim sukobima raslo i njegovo bogaćenje. Danas živi u kući na Tatarskom brdu, fruškogorskom brežuljku iznad Novog Sada, gdje su svoj dom našli brojni Srbi izbjegli iz Hrvatske koji su tamo sagradili nekretnine usporedive s onima pojedinih ruskih oligarha.

Rado se hvali kako je dio svojih prihoda donirao socijalno ugroženim obiteljima, zdravstvenim ustanovama i talentiranoj djeci, a tko je tako široke ruke, kad-tad dobije priznanje i od duhovnih otaca. Tako ga je u veljači 2011., tadašnji srpski patrijarh Irinej odlikovao Ordenom cara Konstantina za doprinos Pećkoj patrijaršiji, kao i pomoć pri uniformizaciji Beogradsko-karlovačke nadbiskupije. Iznosi kojima je podržao ove crkvene mjere nisu precizirani.

Okušao se i u ulozi medijskog mogula, osnovavši prilično opskurnu Televiziju Most, na kojoj se, uz redovan program iz srpskog guslarskog ciklusa, uglavnom mogao vidjeti sadržaj iz domene vidovnjaštva, tarota i ostalih paranormalnih pojava. Talent za sportski menadžment otkriva relativno kasno, no ako je suditi po protjerivanju Filipa Ivića iz redova Vojvodine, instinkt za kombiniranje populizma s poslovnim strategijama i dalje posjeduje. Barem dok ne saznamo koliko će novosadski klub nestašnom hrvatskom rukometašu isplatiti kao otpremninu. Socijalni slučaj sigurno neće ostati.