PREPOZNAJTE JE I ODMAH PRIJAVITE

Doznajte zašto Hrvatska i Europa strepe od azijske strizibube!

  • Autor: Kruno Kartus
  • Zadnja izmjena 22.11.2014 13:07
  • Objavljeno 22.11.2014 u 13:07
Azijska strizibuba

Azijska strizibuba

Izvor: Wikimedia Commons / Autor: wiki.org

Amerikanci su posjekli na tisuće stabala da spriječe širenje azijske strizibube, štetnog kukca koji se posljednjih godina pojavio i u Hrvatskoj. Sijeku drvorede te pojedinačna stabla, zaražena i potencijalno zaražena ovom napasnom vrstom, čija jaja i ličinke teško otkrivaju i stručnjaci za zaštitu bilja. Kada uoče odrasle kukce, već je prekasno, jer do tada ličinke izjedaju tunele u unutrašnjosti debla. Sijeku se stabla na području uokolo uočene zaraze i sve zaraženo uništava

Najvažnije je da se zaraza zadrži lokalno i iskorijeni dok se nije proširila, osobito u šume i parkove. Ali sada je ugrožen i šumoviti rezervat. Zato Amerikanci proglašavaju 'regulirane zone' s posebnim režimom prometa proizvoda od drva, a radikalne mjere provode i sve europske zemlje u kojima se pojavljuje azijska strizibuba.

Teško je utvrditi izvor zaraze iz kojeg azijska strizibuba kreće u svoj rušilački pohod po gotovo svim listopadnim vrstama drveća. U Americi je prvi put uočena 1996. u Brooklynu u trgovini vodoinstalaterskom odjećom uvezenom iz Kine u drvenoj ambalaži. Istraživanja su kasnije pokazala da je moguće da je u Ameriku došla i desetak godina ranije. Pod posebnim režimom u New Yorku je sada 180 četvornih kilometara u Brooklynu, Queensu i Long Islandu.

Na tom velikom području, pokazuje izvještaj američkog Ministarstva poljoprivrede (USDA), pregledano je milijun stabala. U državi New York posječeno je više od šest tisuća zaraženih i 12 tisuća potencijalno zaraženih stabala, a na slično su bile primorane i vlasti u Chicagu, Bostonu, Worcesteru i drugdje. Nema dokaza da se kukac širi iz jednog grada u drugi, ali više informacija govori da dolazi uvozom iz Kine i to uglavnom u ambalažnom drvetu.

Ove godine velika sječa stabala pokrenuta je u državi Ohio u kojoj postoji opasnost da se azijska strizibuba proširi na šumski rezervat East Fork Park. Vlasti će provoditi akciju na području od oko 55 jutara šume. 'Očekujemo da ćemo ukloniti oko sedam i pol tisuća stabala za koja postoji velika opasnost da su postali domaćini', objavio je USDA.

PREPOZNAJTE AZIJSKU STRIZIBUBU I PRIJAVITE

Uz fotografije stadija razvoja, naši stručnjaci opisali su kako prepoznati azijsku strizibubu i nakon toga prijaviti otkriće šumarskoj inspekciji, Savjetodavnoj službi ili Hrvatskom šumarskom institutu: 'Jaja obiju vrsta su dosta slična, veličine oko 5 mm, svijetlosmeđe boje. Ženka ih odlaže pod koru. Ličinke su svijetle, a u završnim stadijima razvoja poprime žutosmeđu boju. Mogu narasti do 5 cm, nemaju noge, a prsište im je sjajnosmeđe, hitinizirano. Imago je crn, sjajan, s bijelim mrljama na pokrilju. Ženka je za oko centimetar veća od mužjaka, a naraste do 3,5 cm. Ticala mužjaka su duža od ženkinih i dosegnu 2,5 puta dužinu tijela. Kod ženki su nešto duža od tijela (1,3 puta). Za obje vrste karakteristično je regeneracijsko žderanje koje počinje u travnju. Ženke odlažu jaja pod koru u lipnju, pri čemu čine karakteristična oštećenja. Ličinke nastavljaju s oštećenjima pa drvo kalusira, a sok koji curi često privlači stršljene i ose. Izlazne rupe su oko centimetar široke, a ostali simptomi na stablu su zadebljanje izbojaka i debla, piljevina na tlu, hodnici u drvu i žive ličinke te imago.'

Karta rasprostranjenosti pokazuje da je takvim metodama azijska strizibuba iskorijenjena u Chicagu i na Manhattanu. U Bostonu je pronađena na stablu u dvorištu bolnice nedaleko od Arboretuma Arnold, jednoj od najvećih zbirki različitih vrsta drveća i grmlja u SAD-u, ali su stručnjaci Sveučilišta Harvard, kojim upravljaju arboretumom, potvrdili da se štetnik nije proširio. Osim estetike, tradicije i rekreacije u gradovima, drveće u parkovima i šumama u ovim državama igraju veliku ulogu u industriji i gospodarstvu, od proizvodnje javorovog sirupa do jesenskog turizma koji se uvelike temelji i na raznobojnosti krošanja u listopadu i studenom, kao i kod nas.

Protiv azijske strizibube vrijedi samo jedna metoda – iskorjenjivanje, objašnjava dr.sc. Milan Pernek, znanstveni savjetnik u Hrvatskom šumarskom institutu.

'Način suzbijanja je samo jedan, a to je eradikacija. To znači da se organizam mora istrijebiti, a da bismo to postigli, prilikom nalaza označava se na karti demarkacijska zona unutar koje postoji zaražena zona koja iznosi 100 metara u krug. U zaraženoj zoni svako se stablo koje je potencijalni domaćin mora uništiti zajedno s korijenovim sustavom. Pritom troškovi i štete mogu biti enormni. Zamislite samo da obole platane na Zrinjevcu u Zagrebu!', upozorava dr.sc. Pernek.

Azijskom strizibubom kod nas se nazivaju dvije srodne vrste, a latinskim imenom Anoplophora chinensis i Anoplophora glabripennis. Obje vrste uništavaju naše domaće vrste drveća, nemaju prirodnih neprijatelja u našem podneblju, a eksponencijalno razvijaju
potomke. Populacija brzo i snažno podiže broj jedinki koje traže nova stabla. To su mnoge bjelogorične vrste, isključivo bjelogorične, a najradije javor, platane i divlje kestene.

Dr.sc. Pernek na opasnost od pojave ovog kukca u Hrvatskoj upozorio je dvjema člancima u Šumarskom listu 2000. i 2001, nakon što je azijska strizibuba alarmirala javnost u Americi, a kasnije se pojavila u Austriji (2001).

'Platana i kestena ima u svakom gradu, pa i na selu. Šume su nam pune javora, a naša najvažnija vrsta hrast također je dobar domaćin. Dakle imamo štetnika, imamo uvjete, imamo hranu, nemamo regulatore. Svi uvjeti su zadovoljeni', kaže dr.sc. Pernek.

Nedavna sječa u Turnju i Svetom Filipu i Jakovu, kaže, doprinijela je povećanju svijesti o ovom opasnom organizmu, ali poduzete su i druge mjere protiv njega. Od 2006. uveden je poseban nadzor Anoplophora chinensis, pa se po unaprijed određenom planu, koji se sastavlja u Ministarstvu poljoprivrede, pregledavaju rasadnici, prodajni prostori i šume kao najkritičniji.

'Rani pronalazak štetnog organizma je ključan jer mnoge studije su dokazale da, kada se štetnik ne uništi na samom početku zaraze, više ga se ne može zaustaviti, a tako je primjerice u Italiji. Također su tiskani leci i posteri kako bi se obavijest proširila što više i kako bi eventualna sumnja mogla brzo doći do nadležnih. Do sada smo u tome bili uspješni, ali budućnost će biti velik izazov jer ulaskom u EU-u na granicama više nema pregleda pa nam ulazi sve i svašta od štetnika i bolesti bilja, a blizu nam je Italija kao najveći 'uvoznik i izvoznik' invazivnih organizama', ustvrdio je dr.sc. Pernek.


Ministarstvo i stručne službe, Hrvatski šumarski institut i Savjetodavna služba pozvali su sve poljoprivrednike, vlasnike šuma, izletnike, vrtne i trgovačke centre te rasadnike koji uoče jednu ili obje vrste azijske strizibube da prijave nalaz šumarskoj inspekciji, Savjetodavnoj službi ili Hrvatskom šumarskom institutu.

Jedino tako moguće je rano otkrivanje i iskorjenjivanje, kao što je napravljeno u austrijskom gradiću Braunnau u kojem je štetnik uočen 2001. također u uvezenim drvenim paletama. Do sada se pokazalo da je iskorijenjen. Ali zato ga ima Nizozemskoj, Italiji, Engleskoj, Francuskoj i Njemačkoj. U Italiji se na njegovo suzbijanje godišnje troši 1,5 milijuna eura, a u Austriji 4,6 milijuna eura.

Ti troškovi nisu preveliki kada se zna kolike štete ova opasna buba može nanijeti gospodarstvu uništavanjem parkova, šuma i voćnjaka, s obzirom na to da se hrani sa sto vrsta bjelogoričnog drveća i grmlja te nekoliko voćnih vrsta. Neke od tih vrsta nabrojalo je Ministarstvo poljoprivrede u svom priopćenju: javor, pitomi kesten, joha, breza, grab, citrusi, lijeska, drijen, dunjarice, glog, bukva, lagerstremija, jabuka, platana, topola, lovorvišnja, kruška, ruža, vrba, brijest, hrast, melija i mnoge druge vrste

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!