Sudeći po još uvijek nepotpunim rezultatima izbora u Srbiji, Aleksandar Vučić i njegovi naprednjaci ostvarili su pobjedu s većom razlikom nego što su se nadali, a novi-stari predsjednik Srbije u svom se napoleonskom kompleksu požurio proglasiti nasljednikom srpskog hegemonističkog gurua Nikole Pašića. No puno zanimljivije stvari događaju se u pozadini Vučićeva trijumfa, a neke od njih daju nagovijestiti i trendove za budućnost politike u Srbiji i regiji. Proanalizirali smo ih
Rast opskurne desnice
Globalni trend rasta donedavno opskurnih desničarskih stranaka predvođenih mladim liderima prelio se i na Srbiju. Prema još uvijek neslužbenim rezultatima, u srpskom parlamentu bit će zastupljene čak tri takve opcije: monarhistički obiteljaši Dveri/POKS predvođeni Boškom Obradovićem, proruska stranka Zavetnici na čelu s Milicom Đurđević te lista Nada za Srbiju nositelja Miloša Jovanovića, makeover konzervativnog DSS-a koji je svojedobno predvodio Vojislav Koštunica.
Čak i Aleksandar Vučić u postizbornom pobjedničkom govoru izrazio je zabrinutost zbog ovog trenda, uvjeren da su te stranke otele glasove naprednjacima. Čini se da se, barem ovdje, malo preračunao - mladim konzervativnim populistima otišli su glasovi koje je za Vučića donedavno skupljao njegov zadrigli politički guru, ratni zločinac Vojislav Šešelj, koji je na ovim izborima - ako u ovom zlu ima nečega dobrog - konačno nestao s političke scene.
Debakl zelene ljevice u Beogradu i na predsjedničkim izborima
Nasuprot parceliziranoj desnici, ljevica zelene provenijencije na ovim se izborima okupila oko Moramo, koalicije koja je prvi put ušla u parlament s nešto manje od pet posto glasova, a na beogradskim izborima skupila je desetak posto i završila na trećem mjestu. Znatno je to manje od očekivanja - ankete su ih smještale u borbu za drugo mjesto u Beogradu, no njihova lista Ne davimo Beograd osvojila je dvostruko manje glasova od liste Ujedinjeni za Beograd, što će naprednjacima olakšati preuzimanje Beograda čak i s tako neuvjerljivim kandidatom kao što je bivši vaterpolist Aleksandar Šapić. Da bi debakl zelene ljevice bio veći, njihova predsjednička kandidatkinja, sveučilišna profesorica Biljana Stojković, osvojila je po četrdesetak tisuća glasova manje od oboje kandidata revitalizirane desnice: i Milice Đurđević i Boška Obradovića. U Srbiji očito još nije došlo vrijeme za progresivne zeleno-lijeve politike.
Težak poraz Zdravka Ponoša
Mjesecima se široka oporbena koalicija centra klela u predsjedničkog kandidata Zdravka Ponoša, rođenog Kninjanina i bivšeg načelnika glavnog stožera srpske vojske. Nadali su se da će njegov smiren nastup i odlučno vojno držanje biti dovoljni za ulazak u drugi krug predsjedničkih izbora. No Ponoš je sa 600 tisuća glasova bio tek za dvije, tri tisuće glasova bolji od svog prethodnika na izborima 2017., bivšeg pravobranitelja Saše Jankovića, a Vučić je istovremeno uzeo preko 200 tisuća glasova više nego na izborima prije pet godina. Koliko god stajale primjedbe na nefer izborne uvjete i političko okruženje reality showa u kojem 'meštar sviju hulja' vuče sve konce, činjenica da oporbeni kandidat jedva prebacuje 17 posto biračkog tijela govori nešto i o srpskoj oporbi. Možda da sljedeći put pokušaju s nekim autoritativnim sportašem koji bi se usudio ući u Vučićev prljavi ring - recimo, bivši košarkaš Dejan Bodiroga ionako već mjesecima po kafanama sjedi s Vučićevim protivnicima.
Konačna politička smrt Borisa Tadića
Zadnji političar lijevog centra koji je uspio pobijediti, doduše ne Vučića, već njegova prethodnika Tomislava Nikolića, bio je Boris Tadić. Predsjednik Srbije u dva mandata u dijelu javnosti smatra se i krivcem za astronomski uspon Aleksandra Vučića, koji je započeo 2012., legendarnim 'pucnjem u vlastitu nogu', kad je Tadić skratio mandat kako bi parlamentarni izbori bili održani istovremeno s predsjedničkim, e da bi na obama izborima izgubio od naprednjaka. Ukratko, Tadić je stvorio čudovište koje je konačno progutalo i njega - na nedjeljnim izborima njegova je lista nesretnog naziva 'Ajmo ljudi' skupila jadnih 1,6 posto glasova. Tadićeva kampanja pamtit će se po bizarnom pokušaju upisivanja bodova na gostujućem terenu, kad je na televiziji Pink u vlasništvu 'Vučićeva Berlusconija' Željka Mitrovića urlao na Anu Brnabić i Ivicu Dačića te pravio papirnate avione. Ako ništa, nije dotakao dno kao njegov svojedobni suborac i još jedan politički mrtvac Čeda Jovanović, kojeg je u eteru iste televizije ponizila - Ceca.
Neuništivi Ivica Dačić
Za razliku od Tadića, još jednog političkog leša kojemu je 'mali Sloba' svojedobno držao ljestve, socijalisti Ivice Dačića još će jednom, po svemu sudeći, završiti u dijelu Skupštine u kojem sjede vladajući. Lista nimalo suptilnog imena 'Ivica Dačić - Premijer', osvojila je ovoga puta nešto manje od 12 posto glasova, a Dačićev kandidat na beogradskim izborima, poznati odvjetnik Toma Fila, sa sedam posto glasova čak je donekle kanibalizirao i Vučićeva kandidata Šapića. Srpska legenda o tome da će SPS biti na vlasti dok ne izumru 'Slobini penzioneri' tako i dalje opstaje, a Dačić će svojem impresivnom nizu fotelja (premijer, ministar vanjskih poslova, predsjednik parlamenta) vjerojatno dodati još neku novu. U kojoj će, ne sumnjamo, moći još koji put demonstrirati svoje vještine kafanskog pjevača koji, i ovoga puta, pjeva uz podlogu trubača iz stožera Aleksandra Vučića.
