Čip za kućanske poslove
Pitanja za blog Sexomat možete postavljati na ovaj e-mail, a Rujana će vam odgovoriti što je prije moguće.
Draga Rujana,
u svježoj sam vezi s dečkom i zapravo sve funkcionira super. Malo se poriječkamo, ali nemamo nekih velikih svađa, imamo zajednički društveni život, super se kužimo, dugo o svemu pričamo i raspravljamo, nasmijava me, seks nam je super, imamo planove za budućnost i sve je super. Imam osjećaj da bih bila sretna s njim i mogla bih se zamisliti s njim jednog dana i u braku. On je strašno sposoban i poduzetan, uletio je u neki super posao, jako je pametan i vrijedan, veliki psiholog, sve kuži i pametno razlučuje, što moje, što svoje probleme. Samostalan je, kuha, čisti, radi na sebi, trudi se osigurati što bolji život sebi i jednog dana budućoj ženi i djeci. U svakom slučaju, on je sve što ja nisam.
Rekla bih da sam previše inertna s te strane, barem u odnosu na njega. Studiram, usput nešto i radim i sve to nekako guram - imam neke obveze i svoj život, ali nemam neki jasan plan, npr. ne znam što ću kad završim fax, ni zašto točno to studiram, al eto, kao studiram...
Moj problem je što se pored njega osjećam nesposobno. Što se tiče kućanskih poslova, živim s roditeljima, a mama je kućanica, pa ih obavlja ona. No kad smo ja i on skupa, on nam kuha večeru, ja ležim. Poslije se ponudim pospremiti, ali on mi ne da, nego odradi sve. Kad mi i zada neki jednostavan zadatak, ja to sve nešto napola odradim, nenamjerno. Mislim, sve su to kao sitnice, ali bojim se da mu to sve skupa ne dosadi. Da ne nađe žensku koja će biti poput njega. A da ima takvu mislim da bi zajedno osvojili svijet.
Ja to sve nekako želim naučiti, želim mu ugoditi, ali ne znam, kao da nemam taj neki "ugrađeni čip" za te stvari. Pogotovo što se on divi ženama koje su uspješne kućanice i majke, što sam skontala iz naših razgovora - ali se pitam zašto je onda sa mnom.
On me voli i pruža mi puno toga, a ne znam što ja njemu mogu dati. Misliš li da je vrijeme da sazrem, da se trudim biti što bolja za voljenog momka, ili te stvari možda dolaze same od sebe, s vremenom? Jednom prilikom mi je rekao, kad sam ga pitala misli li da ću ja biti dobra žena i majka, da hoću ako budem imala pravog muža da me izvede na pravi put...
Nemam loše mišljenje o sebi, ne osjećam se manje vrijednom, ali sam realna i vidim kako stvari stoje. Kome god ovo spomenem, svi kažu "Ne budi luda, ti si super cura", bla bla... za nekog sam i pre super, ali naišla sam na stvarnu rijetkost od momka...
Misliš li da je ljubav dovoljna?
Zvonka
Draga Zvonka,
Mislim da ljubav nema puno veze s tim.
Nitko se ne rađa s “čipom” za dobru domaćicu/domaćina – to je nešto što se nauči, obično od roditelja. Odnosno, točnije – svi bi ljudi bili lijeni kada bi mogli.
Tvoji su te očito naučili da ležiš i čekaš da ti hrana upadne u kljunić, bez obzira na to što više nisi žutokljunka. Što je zaista njihov problem, ali takvi svojoj djeci (bez obzira na spol) time čine medvjeđu uslugu.
Probaj na to gledati ovako; da živiš s cimericom, morala bi prati svoje posuđe, namještati svoj krevet, skuhati, pokupiti svoju odjeću za sobom, itd.
K vragu, da živiš sama, morala bi činiti to isto, pa makar povremeno – kako se ne bi ugušila u prljavštini.
Samim time, ako ikada budeš živjela s tim ili nekim drugim dečkom, morati ćeš se pridržavati nekog dogovora koji ćeš s njime imati – jer ako on bude radio sve, mogao bi mu puknuti film. Ali nema to veze s bivanjem domaćicom i majkom, nego s normalnom, odraslom i odgovornom osobom.
Osobno svakako nemam “čip” za domaćicu, ali sam unatoč tome petnaestak godina našeg zajedničkog života kuhala svaki dan. Na sreću, zadnjih pet-šest godina moga je dragog “puklo” da kuha i radi to puno bolje od mene! Naravno, moguće je da mu je dozlogrdio uvijek isti jelovnik, a ja radije ribam pločice, wc, pod, suđe, rublje ili popravljam instalacije po stanu nego da kupujem hranu
i kuham, pa tako održavamo ravnotežu. Sve je stvar dogovora – u trenutku kada ljudi počnu živjeti zajedno, bilo bi dobro da se dogovore koji je čiji posao.
Osobno ne smatram da postoje “muški” i “ženski” poslovi, već da ih treba podijeliti po afinitetima – i da, naravno da nitko ne ugaja posebnu ljubav prema čišćenju wc-a pa ni ja, ali to je nešto što mi je to manje mrsko od smišljanja
menija!
Naravno, možda će njemu biti doživotno dovoljno da ti samo postojiš i nikada nećeš morati mrdnuti prstom, ima svakako i takvih žena (a sigurno i muškaraca) koje/i si dozvoljavaju takav način života – ali obzirom da je rekao kako ćeš ti “biti dobra žena i majka ako budeš imala pravog muža da te izvede na pravi put” – nekako sumnjam da baš ništa neće očekivati od tebe.
Pri tome mi je ova rečenica baš nekako – prstom u oko, ali možda nije tako mislio kako se ja bojim da je možda mislio :)….
Mislim, užasavam se sintagme “dobra žena i majka” jer ona u ovim krajevima otprilike znači “poslušna i krotka žena i obavezno majka” a “izvođenje na pravi put” u mojim ušima implicira neki oblik prisile. Ali možda sam samo osjetljiva na neke teme.
Sve u svemu, ljubav nikada nije dovoljna za zajednički život – ja neke svoje prijatelje/ice volim do bola, ali ne bih mogla stanovati s njima niti oni/e sa mnom jer nismo kompatibilni. Dok sam za neke ja previše uredna, za druge sam totalno neuredna – kužiš? Sve ovisi o prioritetima. Ako netko ima visoke standarde održavanja kuće, biti će mu teško živjeti s nekim kome to uopće nije važno. Zato je važno, kao što sam negdje u detalje već napisala, da partneri imaju kompatibilne – mane. Odnosno da mane jednoga ne izbacuju iz kože drugoga i obrnuto. A vrline na to dođu kao šlag na tortu.
U svakom slučaju, lijepo da si skužila da nije u redu kada te netko zamoli da nešto napraviš, napraviš to onako, preko neke stvari, ofrlje. Kada se već nudiš nešto obaviti, obavi to kako spada.
Kad te to tvoji već nisu naučili, lijepo je da si konačno shvatila da će te možda netko to ipak morati naučiti.
A znaš tko? Ti sama. A znaš zbog koga? Zbog tebe same.
Da li će to biti dovoljno tvom sadašnjem dečku, to ne znam. Ali on u ovoj priči i nije najvažniji, zar ne? A sada idi mami operi suđe :)!
