PLUS NOVČANA KAZNA

Bivšem policajcu i vlasnici ljekarni uvjetne kazne za šverc lijekova

12.03.2012 u 15:54

Bionic
Reading

Zbog krijumčarenja lijekova, bivši granični i temeljni policajac Dubravko Medved osuđen je na godinu dana zatvora, uvjetno na tri godine, a treba platiti i sto prosječnih dnevnih dohodaka, odnosno 18.080 kuna, a za poticanje prvookrivljenog na krijumčarenje Snježana Frebel, suvlasnica zagrebačkog Lobopharma te ljekarne u Essenu, osuđena je na dvije godine zatvora, uvjetno na četiri godine. Usto, trebat će platiti 400 prosječnih dnevnih dohodaka u roku od četiri mjeseca

Ni jedan od okrivljenika nije do sada kažnjavan, a veću društvenu odgovornost imaju postupci drugookrivljene jer da je prvookrivljeni kojim slučajem odbio prevoziti lijekove preko granica za novac, vrlo vjerojatno bi to učinio netko drugi. Dakle, ključna je uloga poticatelja - upozorila je predsjednica vijeća Božica Mišak podsjećajući da je za krijumčarenje Medved dobivao i do 150 eura po koferu lijekova kojih je obično prevozilo tri.

Prilikom krijumčarenja lijekova, koje je 2007. počeo prevoziti dva tri puta mjesečno iz Slovenije ili Austrije u Hrvatsku zbog financijskih problema u kojima se našao, Medved je izbjegavao carinski nadzor, ali je zatečen u dva navrata, i to na graničnim prijelazima Macelj i Cvetlin sredinom 2010. S obzirom na to da je među stotinama kutijica lijekova bilo i nekih koji su sadržavali tvari s popis opojnih droga, poput Ansilana i Xanaxa, državno odvjetništvo optužilo je Medveda i za zlouporabu droga, odnosno Frebel za poticanje na to kazneno djelo.

'Lijekovi su roba čiji je promet ograničen. Prvooptuženi je ispunio obilježja kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora, što je i potvrdio priznajući da nije namjeravao prijaviti prijevoz lijekova preko granice', upozorila je sutkinja Mišak obrazlažući presudu.

Ostalo je sporno, kako je dodala, je li Medved za izbjegavanje carinskog nadzora dobivao novac od Frebel, budući da je drugookrivljena to negirala.

'Međutim, njezina je obrana bila neuvjerljiva, odnosno takva da uopće nema sumnje kome treba povjerovati. Navodila je, primjerice, da je Medved trebao lijekove prevoziti samo do Slovenije, ali nije navela ni gdje ih je trebao ostaviti, ni kome. Ako je toliko brinula za pacijente kojima su trebali lijekovi, zašto ga nije zvala u Sloveniji i pitala gdje je ostavio lijekove? Uostalom, zašto bi je Medved teretio Frebel i odakle bi poznavao nju i zaposlenike Lobopharma, ako nije imao nikakve veze s njom, odnosno ako nije lijekove krijumčario upravo za potrebe njezinog poduzeća', upitala je predsjednica vijeća.

S obzirom na to da tijekom suđenja nije dokazano da je Medved znao da se među lijekovima sakrivenim u automobilu nalaze i oni s popisa opojnih droga, državno odvjetništvo odustalo je od tog dijela tužbe protivnjega. No uvjereno da je Frebel znala koji se lijekovi krijumčare, državno odvjetništvo nije odustalo od optužbe za poticanje na zlouporabu opojnih sredstava.

Sudsko je vijeće ipak oslobodilo Frebel od optužbe za poticanje na zlouporabu opojnih sredstava jer, kako je naglasila predsjednica vijeća, ne postoje svi elementi za to kazneno djelo. Naime, kako je objasnila, nije dovoljan samo prijevoz lijekova, odnosno opojnih sredstava, već se treba raditi o prijevozu radi neovlaštenog stavljanja u promet, a tog elementa - nema. S time se, međutim, ne slaže državno odvjetništvo koje je najavilo žalbu.

Nedužan u pritvoru

Lijekovi su se u Hrvatsku krijumčarili u puno većem obujmu i puno dulje nego što bi se to moglo zaključiti na temelju presude, sudeći po izjavama koje je davao prvookrivljeni tijekom kaznenog postupka. Njime je obuhvaćen, kako se čini, samo jedan vid izbjegavanja carinskog nadzora: Medvedov uvoz u Hrvatsku, i to najčešće do Krapine gdje je radio kao temeljni policajac sve dok nije dobio otkaz upravo zbog krijumčarenja.

Međutim, prije nego što je počeo osobno prevoziti lijekove mimo carinske kontrole, Medved je kao granični policajac osiguravao nesmetan ulazak ili je tražio od kolega da propuste osobe koje su prevozile lijekove. Za to je dobivao, kako je ustvrdio na sudu, 300 DEM, što upućuje na zaključak da je krijumčarenje lijekova trajalo više od deset godina!

I nisu se uvozile beznačajne količine. Naime, na početku, kada još nisu ukinuti granični prijelazi između Slovenije i Austrije, Medveda su na Šentilju zaustavili slovenski carinici koji su na temelju račun utvrdili da prevozi lijekove vrijedne oko 36.000 eura! A lijekovi se nisu unosili samo preko jednog prijelaza, niti samo automobilima, već i zrakoplovima, sudeći po iskazu u kojem je Medved poimence naveo nekoliko carinika i odvjetnika.

Međutim, od svih tih koje je spominjao pred sudskim vijećem nije završio nitko. Samo on i Frebel. No zato je stradao njegov dugogodišnji poznanik Ivica Holjevac kojeg je Medved prozvao na policiji. Dajući iskaz pred drugom istražnom sutkinjom, Medved je ustvrdio da Holjevac nema nikakve veze s ovim događajima te da ga je spomenuo zbog - osobne netrpeljivosti?! No dok nije opovrgnuo njegovu umiješanost, Holjevac je proveo dva mjeseca u istražnom zatvoru! U odnosu na sve što je prošao on i njegova obitelj, mala mu je zadovoljština da je Medved naknadno osuđen na tri mjeseca uvjetne kazne zbog lažnog terećenja.