Biskup je kazao da bi volio da je više ljudi tako hrabrih kao Thompson i Pečarić te je ustvrdio da ih silom pokušavaju ušutkati oni koji nemaju argumente.  

Tako, kako navodi Košić, zabranjuju koncerte proslavljenom pjevaču Marku, uručuju mu kaznene prijave zbog remećenja javnog reda i mira, difamiraju njegov ugled i proglašavaju njegov rad fašističkim, a također protiv akademika Pečarića takvi rade svim sredstvima samo da ga ušutkaju, progone mu obitelj i – najčešće ga ignoriraju.

Tvrdi da se s ova velika čovjeka, Hrvata i domoljuba naša domovina treba ponositi.

'Možda će tek u budućem vremenu, kad se oslobodimo – kako pjeva biskup Ante Ivas – svih tih izdajica, krivokletnika, varalica, također i – kako pjesnički kaže Anto Kovačević – svih drpislava, tek će u budućoj, mirnijoj povijesti Hrvatske ovi naši velikani Marko i Josip dobiti svoje pravo mjesto, mjesto najvećeg poštovanja', kazao je biskup.

Potom se osvrnuo na kontroverze oko pozdrava 'za dom spremni' koji se povezuje s obojicom, Perkovićem i Pečarićem.

Biskup Košić podsjeća da je poklič spontano upotrebljavan u Domovinskom ratu, i to ne samo od pripadnika HOS-a koji su ga uzeli i u svoj grb, nego i od Tigrova i Gromova, i tada to nikome nije smetalo.

Početak hajke na korištenje pozdrava i Thompsona Košić vezuje s događajima otprije dvije-tri godine, kada je 'započela hajka i na Marka i na taj pozdrav', kada su i krenule optužbe za ustaštvo i fašizam.

'Najprije treba reći da ustaštvo nije bio fašizam, nego organizirano vojno djelovanje u obrani Hrvatske kao države, o čijoj su se naravi kao države pozitivno izrazili i bl. Alojzije Stepinac i dr. Franjo Tuđman, ali te su postrojbe to činile svim 'dopuštenim i nedopuštenim sredstvima, što je bio dio njihove zakletve', poručio je biskup.

Potom navodi da ta ilegalnost odnosno nedopuštena sredstva svakako nisu za kršćane prihvatljiva, kao ni zločini koje su počinili, a koje Crkva osuđuje, ali je isto tako kazao da se radilo o odgovoru na brojne četničke i partizanske zločine. Potom biskup razlaže zašto je posljednjih godina došlo do javnog političkog i policijskog progona pozdrava ZDS i onih koji ga upotrijebe, a u Domovinskom ratu i 25 godina poslije rata to se nije događalo.

Prisjetio se tužbi koje je protiv Joea Šimunića podigla udruga Korak ispred iz Rijeke, na čijem je čelu Srbin Zoran Stevanović, te kako je srpski političar Aleksandar Vulin u više navrata prozivao aktualnu Hrvatsku zbog 'ustašizacije i fašizacije'.

Naveo da su to činili drugi srpski i pročetnički političari, ali su im povod dali, smatra Košić, hrvatski političari koji su, na čelu s bivšim predsjednikom države, pa onda i predsjednikom Vlade – najprije u židovskom Knessetu, pa potom pri formiranju nove Vlade s Karamarkom na čelu – optuživali Hrvate zbog 'ustaške guje' i 'skretanja u ustaštvo'.

Košić je uvjeren da za sve to nije bilo dokaza, ali je s druge strane bilo sve više dokaza da je u strukturama vlasti u RH još mnogo udbaša i zločinaca koji su likvidirali mnoge Hrvate kako u inozemstvu tako i u Hrvatskoj i BiH ili su njihovi sinovi.

Biskupu se čini da su bučnu hajku na nepostojeće ustaše pokrenuli upravo oni koji su se bojali da ne bi bili podvrgnuti lustraciji koja se sve više najavljuje kao realna i nužna opcija.

'Sjetimo se samo tzv. lex Perkovića, što je najbolji dokaz kako je udbaško-komunistička guja zapravo još uvijek jaka u Hrvatskoj. U taj kontekst stavljam i progon domoljuba, ne samo gosp. akademika Pečarića i našeg najdomoljubnijeg pjevača Marka Thompsona, nego i mnogih drugih koje se ne prestaje napadati i sotonizirati u javnom hrvatskom prostoru', kazao je Košić na predstavljanju knjige.

Potom je kazao da i on pripada tom krugu koji se sotonizira jer je na svom profilu na Facebooku zatražio ostavku ministra unutarnjih poslova zato što je na Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja dao privesti hrvatske branitelje koji su mirno uzvikivali ZDS u Kninu.  

Košić se ne slaže da je protuzakonito vikati ZDS i da oko toga ne postoji ujednačena zakonska praksa. Smatra da je progon ZDS-a odraz i posljedica političke atmosfere u koju nas je dovela nova vladajuća koalicija, na koju je također upozorio svojim krikom u otvorenom pismu predsjedniku Vlade jer je novi koalicijski partner ultimativno zatražio – i dobio – to da se spomen-ploča poginuloj 11-orici branitelja koji su bili i pripadnici HOS-a ukloni iz Jasenovca.

'Jasenovac je opet druga priča, ali na žalost jer je bio ucijenjen, premijer je popustio zahtjevu svojih koalicijskih partnera. A ti mladići koji su izginuli u Jasenovcu nisu se borili za Hrvatsku 1941., nego 1991. Dakle opet popuštanje jednoj laži', smatra Košić.

Potom je kazao da otvoreno treba reći da su politički zahtjevi predstavnika poražene srpske manjine u RH - koja je sa Srbijom i JNA 1991. digla pobunu protiv Hrvatske, a podupire ih i sada srpska službena politika, jer tamo vladaju opet četnici, ali na žalost ih podupire i SPC – utemeljeni na mitovima i lažima.

'To su ne samo interpretacija Jasenovca, nego i uloga bl. Alojzija Stepinca, ustanka u Srbu, a što je proslava pokolja Hrvata a ne antifašistička revolucija, zatim spomenik u Banskom Grabovcu, kao i izmišljanje nepostojećeg logora za ubijanje srpske djece u Sisku', smatra Košić i pita se zašto naša država već jednom ne naloži istragu da znamo što se to stvarno dogodilo npr. u Jasenovcu.

Uvjeren je da na žalost naša hrvatska politika ili nema snage ili ne zna odgovoriti svim tim lažima.

'Trebalo bi donijeti zakon da svi koji su dizali pobunu protiv RH ne mogu sudjelovati ni u kojem obliku u vlasti; zatim bi bilo po meni nužno i da se zatraži isplata ratne štete koju je Republika Srbija nanijela RH u svojoj agresiji, i to kao uvjet bilo kakvoj potpori za ulazak iste u EU; bilo bi nadalje nužno ukinuti povlasticu da srpska djeca u Hrvatskoj uče neku drugu povijest Domovinskog rata negoli što je to povijesna istina; bilo bi potrebno također zabraniti ulazak huškačima i širiteljima laži u RH, ne samo srpskim ministrima i političarima, nego i predstavnicima SPC-a. Samo bi tako postupala ponosna pobjednica Hrvatska i samo bi tako bilo moguće sačuvati ono što je obranjeno u Domovinskom ratu, koji mora ostati jedini temelj moderne Hrvatske, a što imamo u velikoj mjeri zahvaliti hrvatskim braniteljima, među koje svakako ubrajamo i Marka P. Thomspona i akademika J. Pečarića', zaključio je Košić.