Devet godina prošlo je od priče pod naslovom 'Fraktura obraza' koju je potpisao novinar Igor Lasić koji ne dvoji da je Babić lažirao svoju dokumentaciju, jer je prije devet ljeta upozoravao na neke nelogičnosti u dokumentaciji poput nedostatka određenih pregleda, kao što su vidno evocirani potencijali i elektroretinografije.

Ivica Babić tek je jedno od gadno kompromitiranih lica koja su bivala temeljito raskrinkavana, uz popratnu autentičnu dokumentaciju, baš u pokojnom Feralu, da bi ih nadležni državni organi ili mainstream mediji u čudu otkrili kao grešne tek godinama poslije, u skladu s novonastalim političkim konjunkturama', rekao je Lasić.

Smatra kako je u Babićevu slučaju, kao i nekim drugima u pitanju 'trženje pravdom' koje 'nije nikakva iznimka, nego pravilo' kao što je to bio slučaj sa Sanaderom ili Kalmetom.

'Oni jesu čak mnogostruko krivi, baš kao što je odiozan i najnoviji Babićev štrajk, ali ni način obračuna države s njima nije prav, naprotiv. Jer, u ovako nedemokratskom sistemu, procesuiranje i sankcioniranje kriminala uopće ne služi zaštiti javnog interesa, nego je riječ o službenom dijelu obračuna motiviranih partikularnom te privatnom dobiti – osobnom, stranačkom ili korporativnom, svejedno.

Recimo, funkcioniranje glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića i njegovih tužiteljskih filtara s karijernim senzorima, valjda je najbolji pokazatelj takvog politikantsko-pragmatičnog rezona.

Stoga se možemo nadati nastavku istog licitiranja zločinom i kaznom, a zalihe Babića i Kalmeta ionako nam zadugo neće okopnjeti. Samo što će u širem društvenom kontekstu to dugoročno donijeti znatno više štete, negoli će biti koristi od njihove imobilizacije', zaključuje Lasić.