Umjetna inteligencija sada može procijeniti koliko je vremena prošlo od nečije smrti, i to na temelju mikroorganizama koji se razvijaju na tijelu nakon smrti.

U istraživanju objavljenom u časopisu Nature Communications znanstvenici su razvili AI sustav nazvan mHolmes koji analizira mikrobiom posmrtnih ostataka kako bi procijenio postmortalni interval (PMI), odnosno vrijeme proteklo od smrti. Sustav je treniran na javno dostupnim podacima prikupljenima s 34 ljudska tijela.

Procjena vremena smrti jedan je od zahtjevnijih problema u forenzičkoj znanosti. Dosadašnje metode koje koriste mikrobiom često analiziraju samo nekoliko vremenskih točaka i jedan dio tijela, što može rezultirati pogreškama većima od tri dana, osobito kod raskomadanih ili djelomičnih ostataka.

34 tijela kao izvor podataka

Istraživači su mHolmes trenirali na uzorcima mikrobioma kože prikupljenima svakoga dana tijekom 21 dana s lica i kuka 34 ljudska tijela. Sustav je tako učio kako se mikrobne zajednice na tijelu mijenjaju tijekom razgradnje.

Važna mogućnost mHolmesa jest i korištenje podataka s jednog dijela tijela za procjenu vremena smrti na drugom dijelu tijela. To bi moglo biti korisno u slučajevima kada nisu dostupni kompletni posmrtni ostaci.

Kang Ning, koautor istraživanja i stručnjak za bioinformatiku sa Sveučilišta za znanost i tehnologiju Huazhong, opisao je sustav kao svojevrsnog 'meteorologa za mikrobe'. Umjesto da promatra samo trenutno stanje bakterija, AI uči kako se one tijekom vremena na tijelu povećavaju i smanjuju .

Ako dobije podatke o mikroorganizmima prikupljene tijekom nekoliko dana, mHolmes može procijeniti što se događalo tijekom dana za koje nema uzoraka, ali i predvidjeti budući sastav mikrobne zajednice. Te procjene zatim koristi za određivanje postmortalnog intervala. Sustav može raditi i u suprotnom smjeru: rekonstruirati kako se mikrobiološka zajednica razvijala tijekom prvog tjedna nakon smrti što bi moglo biti posebno korisno kada se tijelo pronađe tek nakon duljeg vremena.

Prema istraživačima, mHolmes može predvidjeti promjene mikroorganizama gotovo iz dana u dan, uz prosječnu pogrešku manju od dva dana kada se predviđanja rade između različitih dijelova tijela. Dosadašnji pristupi obično imaju prosječnu pogrešku od oko tri dana u oba smjera.

Sustav je zadržao sposobnost rekonstrukcije ranijeg razvoja mikrobioma čak i kada su istraživači uklonili više od polovice ulaznih podataka što sugerira da može funkcionirati i kada nedostaje dio informacija.

AI nije sveznajući

Zanimljivo je da je mHolmes identificirao sedam skupina bakterija povezanih s različitim poznatim fazama razgradnje tijela. Gammaproteobacteria se, primjerice, naglo povećava u ranoj fazi, Clostridia prevladavaju tijekom aktivne razgradnje, dok se Deinococci pojavljuju u suhoj fazi. Prema istraživačima, upravo takve biološke veze omogućuju da se predviđanja sustava ne promatraju kao potpuno neobjašnjiva.

mHolmes bi mogao pomoći forenzičkim istražiteljima, posebno u slučajevima fragmentiranih posmrtnih ostataka ili izrazito razgrađenih tijela. No sustav još nije spreman zamijeniti postojeće metode. Istraživanje se temelji na relativno malom skupu podataka, pa ga treba testirati u stvarnim uvjetima i na različitim okolišima i dodatnim dijelovima tijela. Prije eventualne uporabe rezultata na sudu bit će potrebno razviti i standardizirane protokole za uzorkovanje.

Za sada je mHolmes stoga prije svega eksperimentalni alat koji bi mogao postati pomoć forenzičarima, a ne samostalna metoda za određivanje vremena smrti, zaključuje Gizmodo.