Steve Jobs rane je 2000. proveo uglavnom u Appleu, no dio vremena je posvetio svojem drugom projektu - Pixaru. Kad god bi se susreo sa timom u Pixaru, brzo bi shvatio kakva je tamošnja situacija. Stručnjak za stratešku komunikaciju Andy Raskin o Jobsovim metodama je pisao u sklopu članka objavljenog na Mediumu.

Jobsova metoda

Jobs bi počeo ugovaranjem razgovora sa različitim timovima unutar firme, vodeći računa o tome da u grupi ne bude više od dvanaest ljudi. Nakon toga bi izabrao samo jednu osobu i pitao što ona ili on misli o tome 'što točno ne funkcionira u Pixaru'. Nakon što bi dobio odgovor, Jobs je ostatak grupe pitao da li se s time slažu. Nakon što dobio odgovor, Jobs je izabrao drugu osobu i pitao da mu objasni 'što on/ona misli da dobro funkcionira u Pixaru'.

Najgora pitanja ikad

Na svakom grupnom sastanku Jobs bi nastavio pitati ta dva pitanja sve dok ne bi shvatio s kakvim se točno problemima ova skupina suočava bez da je ikad koristio čuveni upit: 'Ima li itko ikakvih pitanja?'

Vođe uvijek žele povratne informacije od svojih djelatnika, no stvar je u tome da svega nekoliko zaposlenika želi pričati o najvećim izazovima i prigovorima.

Drukčiji pristup

Žalosna činjenica je da svatko tko je ikad prisustvovao velikom sastanku redovito nakon postavljenog pitanja 'Imate li bilo kakvih prijedloga za unaprijeđenje' čuo 'ne'.

Izdvajanje zaposlenika tijekom razgovora s malom skupinom ljudi izbjegava čuveni odgovor 'nema' te češće polučuje puno konkretnije odgovore, piše Business Insider.