ISTRAŽIVAČ DUHOVA

Što se krije iza paranormalnih iskustava?

20.11.2011 u 08:10

Bionic
Reading

Američki psiholog Richard Wiseman nedavno je objavio knjigu 'Paranormality' i za internetsku stranicu LiveScience dao intervju u kojem je progovorio o problemu praznovjerja i nadnaravnih iskustava

Zanimljivo je da će Wisemanova knjiga u SAD-u biti dostupna samo u elektronskoj formi preko Kindlea jer su je izdavači odbili tiskati uz obrazloženje kako ondje baš i ne postoji naročito razvijeno tržište za izdanja koja se bave raskrinkavanjem natprirodnih pojava. Naime, istraživanja pokazuju da čak 73 posto Amerikanaca vjeruje barem u jednu nadnaravnu pojavu. Najpopularnija je ekstrasenzorna percepcija u koju vjeruje 41 posto Amerikanaca. U postojanje duhova vjeruje 32 posto, a u vještice i mogućnost razgovora s mrtvima 21 posto žitelja SAD-a.

Na pitanje portala zašto su ljudi toliko skloni vjerovanju u nadnaravno, Wiseman kaže da je to prije svega zato što imaju neka paranormalna iskustva. 'Zapravo to i jest pokretač knjige - nastojanje da se shvati zašto ljudi doživljavaju takva čudna iskustva, ako duhovi ne postoje', rekao je autor. 'Osim toga postoje naznake da su takva vjerovanja vrlo utješna. Drugim riječima, ako ste bolesni, ideja o duhovnom iscjelitelju bit će vam vrlo privlačna. Tu je također i paranormalna industrija. Knjige, televizijske emisije i spiritističke vruće linije imaju interesa u tome da uvjere ljude da vjeruju u takve stvari', objasnio je Wiseman.

Autor kaže da je on osobno skeptik. 'Bavio sam se ovim područjem 20 godina i nikada nisam vidio ništa što bi me uvjerilo da je išta od tih stvari istina. No vidio sam da ljudi imaju čudna iskustva bilo s pločom Ouija (ploča sa slovima za komunikaciju s duhovima), s duhovima ili s vidovnjacima, koja nam govore o strukturi njihovih mozgova, ponašanju i vjerovanjima.'

Wisemanu je od svih vjerovanja najzanimljivije i najneobičnije ono u duhove. 'To je plod moći sugestije i straha. Kada se bojimo, krv se povlači iz naših prstiju u glavne mišiće dok se pripremamo za bijeg ili borbu pa osjećamo da nam je hladno. Možemo također postati super oprezni i početi primjećivati korake ili glasove koje inače ne bismo uočili pa počinjemo pretpostavljati da je riječ o nekoj nadnaravnoj aktivnosti.'

Autor nove knjige sudjelovao je i u nekim raskrinkavanjima duhova. 'Provjere smo radili u Hampton Court Palaceu, kraljevskoj palači u Londonu, te u Edinburghu u Škotskoj, vjerojatno jednom od 'najopsjednutijih' mjesta na svijetu. Odveli smo ljude u zgrade i pitali ih koje im se lokacije čine opsjednutima. Često su birali iste lokacije. Jedan od razloga je da su ta mjesta zbog termičkih uvjeta bila hladnija. Ponekad se na njima čuju neke vrste infrazvukova koje mogu izazvati promet ili zrak koji struji kroz otvorene prozore. U nekim drugim slučajevima ona jednostavno izgledaju strašno jer su tamna, a naš mozak se s razlogom razvio tako da nas drži podalje od mraka.'

 

Posebne sposobnosti za prijevaru


Wiseman ističe da tijekom svih svojih istraživanja nije otkrio nijednu osobu koja ima neke nadnaravne sposobnosti. 'Otkrio sam da su ti vidovnjaci dobri u varanju ljudi, u tom smislu imaju posebne sposobnosti. No kvaka je u tome da to od zabave postaje nešto ozbiljno. Ljudi odlaze kod vidovnjaka jer imaju probleme, bilo osobne ili financijske, a oni vam, za razliku od savjetnika koji vam daju sredstva kojima ćete riješiti probleme, jednostavno daju savjete. Vi se oslanjate na njih, a nema načina da znate jesu li dobri. Oni nisu uvježbani savjetnici. U tom poslu ne postoje regulacije. Vi, dakle, predajete svoj život u ruke neke druge osobe.'

Na pitanje kako vidovnjaci navode ljude da im vjeruju, kaže da to čine općenitim tvrdnjama koje vrijede za svakoga. 'Primjerice, reći će vam da je u vama puno neostvarene kreativnosti. Svatko želi vjerovati da je to istina koja vrijedi samo za njega, a ne i za druge. Katkad se koriste tvrdnjama koje u sebi sadrže suprotnosti kao što je: 'Vi ponekad volite biti u središtu zabave, a ponekad više volite ostati kod kuće uz knjigu.' To vrijedi za svakoga, jer ćete jednostavno zanemariti onaj dio koji se ne odnosi na vas. Tu su i trikovi s povratnim informacijama kada će, primjerice, reći nešto kao: 'Ići ćete na putovanje.' Ako od vas ne dobiju nikakav odgovor, reći će da će to možda biti malo putovanje tijekom vikenda, a ako počnete klimati glavom, da će to biti neko veliko putovanje. U tim situacijama vi odrađujete posao za njih pa bi oni vama trebali plaćati', rekao je Wiseman.

Na pitanje što bi savjetovao ljudima koji se boje biti sami u kući punoj zvukova, Wiseman u šali kaže: 'Ima mnogo stvari. Uvijek je dobro pobjeći iz kuće vrišteći. Zapravo mislim da uvijek pomaže znanje o tome što se stvarno zbiva. Primjerice, knjige vas potiču da sudjelujete u seansama uz ploču Ouija. No tu se ne prizivaju duhovi već igrači nesvjesnim pokretima guraju staklo. Možete izrezati slova i posložiti ih te tražiti od duha da slovka vaše ime. Međutim, čim slova izmiješate i polegnete licem prema dolje duh odjednom postaje jako disleksičan (sindrom koji otežava čitanje). Na sličan način paraliza u snu prestaje biti tako strašna kada je shvatite. Zahvaljujući znanju, zastrašujuće stvari postaju manje strašne.'

Autor kaže da baš ne može sasvim shvatiti zašto je njegova knjiga tiskana u Velikoj Britaniji i nekim drugim zemljama, ali ne i SAD-u, međutim, nagađa da bi to mogao biti kulturološki problem jer tek između 40 i 50 posto Britanaca vjeruje u nadnaravno dok je taj broj u SAD-u znatno veći.

'Tu se zbiva nešto veliko. Mislim da je to dio programiranja, da knjige, radio i televizija promiču tu agendu. Osim toga, u Velikoj Britaniji puno je više znanstvene literature nego u Americi pa spiritistička industrija gura ondje gdje može proturiti svoju poruku. Mada sam objavio dosta knjiga u Americi, ova jednostavno nije mogla proći. Nijedan od važnijih izdavača nije mi dao ozbiljniju ponudu', požalio se Wiseman.