Osvrćući se na nedavne ukrajinske napade duboko unutar ruskog teritorija, Redžepović je istaknuo višestruke implikacije ovih operacija na ruske vojne kapacitete i sigurnosne doktrine, prenosi HRT.

„Prije svega, smanjen je broj platformi za lansiranje krstarećeg projektila, znači broj zrakoplova koji nosi krstareće projektile. Sada će Rusi da bi lansirali sljedeći val krstarećeg projektila morati koristiti više svojih zrakoplova i samim time smanjivat će svoj resurs“, objasnio je Redžepović, naglasivši da je to samo površinski učinak.

Dublje gledano, napadi su potresli temeljne sigurnosne pretpostavke Rusije. „Ukrajinci su uzdrmali iz temelja neke ruske doktrinarne postavke za Rusku federaciju“, dodao je.

Vjera u dubinu teritorija

Jedna od ključnih obrambenih točaka Moskve bila je vjera u dubinu teritorija kao zaštitu. No, prema Redžepoviću, ta logika više ne vrijedi. Ukrajinske snage uspjele su pogoditi ciljeve udaljene čak 3000 kilometara od vlastite granice, što znači da se dubina više ne može smatrati sigurnosnim jastukom.

Nadalje, Redžepović je upozorio da je cijela operacija razotkrila ozbiljne slabosti u ruskim sigurnosnim i obrambenim institucijama. „Rusi nisu uspjeli ni saznati da se to priprema, tajnost koju su Ukrajinci postigli je bila fantastična. Nisu uspjeli prevenirati djelovanje ukrajinskih službi unutar svojih granica“, rekao je.

Jednako važno, kako tvrdi, jest činjenica da su Ukrajinci sve to izveli koristeći komercijalno dostupnu tehnologiju. Da raspolažu naprednijim, zapadnim vojnim sustavima, prednost bi bila još izraženija. “Posljedice ovih operacija su višestruke, višeslojne i dugoročne”, naglasio je.

NATO pred velikim ulaganjima u obranu

Uoči NATO-ova samita, sve više se govori o potrebi za povećanjem obrambenih izdvajanja. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte predlaže alokaciju 3,5 % BDP-a za obrambene potrebe, dok bi dodatnih 1,5 % bilo namijenjeno razvoju infrastrukture. Sjedinjene Američke Države, međutim, traže da svaka članica ulaže čak 5 % BDP-a. Od svih zemalja, jedino se Poljska približava tom cilju s trenutnim izdvajanjem od 4,7 %.

Redžepović smatra da ispunjenje tih zahtjeva ovisi o političkoj spremnosti i percepciji prijetnje među državama članicama. „Za očekivati je da države koje su bliže Ruskoj federaciji osjećaju višu razinu ugroženosti od ruske imperijalističke politike i da će one na tom planu uložiti mnogo više napora nego primjerice Portugal, Španjolska ili Italija“, ističe.

Upozorava i da su predloženi postoci načelni, a konkretne odluke ovise o stvarnoj političkoj volji. Posebno je naglasio važnost prisutnosti SAD-a u Europi. Ako bi Washington smanjio svoje vojne kapacitete na kontinentu, europske bi zemlje morale nadomjestiti taj vakuum golemim ulaganjima – prema procjenama, riječ je o čak 230 do 340 milijardi dolara, ovisno o tome bi li se koristila postojeća oprema ili bi se nabavljala nova.

No, trenutno nema jasnih naznaka da bi se SAD povukao. „Povlačenje američkih snaga iz Europe je dugotrajan, skup, logistički proces koji bi trajao vjerojatno godinama“, zaključuje Redžepović.

Nahaylo: Ukrajinci gube povjerenje u SAD i okreću se Europi

Govoreći o učinku ukrajinskih napada na ruske zračne baze, Nahaylo je istaknuo mogući psihološki pomak u ratu.

„To bi mogla biti prekretnica. Ovaj put su Rusi osjetili da nisu imuni i da rat može zaći duboko u ruski teritorij, da može pogoditi njihove najosjetljivije baze“, rekao je. Ukrajinci su, prema njegovim riječima, pokazali da i bez značajnije zapadne pomoći u oružju dugog dometa mogu razviti vlastite dronove sposobne za složene operacije.

Što se tiče pregovora, oni zasad daju vrlo ograničene rezultate. „Trenutačno ne. Ukrajincima je trenutačno najvažnije pokazati svijetu da su spremni za dugoročni, održivi prekid vatre, da imaju časne namjere“, kazao je. Također, prioriteti su povratak ratnih zarobljenika i otetih civila, osobito djece, kao i postizanje sigurnosti u zračnom prostoru i na Crnom moru – gdje ruske prijetnje stalno ometaju izvoz iz luka poput Odese.

Nahaylo je izrazio duboko razočaranje američkom politikom prema Ukrajini, posebno djelovanjem bivšeg predsjednika Donalda Trumpa i senatora Marca Rubija. „Trump je prvo spominjao 24 sata, nedavno je Putinu dao još dva tjedna. Ali trpimo strašna bombardiranja, uništavanje ukrajinskih gradova, ne vojnih baza i svejedno ništa. Glumi Putinova prijatelja i vjeruje mu“, rekao je.

Zaključuje kako Ukrajinci sve više gube nadu u američku podršku. „Ukrajinci sve više dižu ruke od Amerike. Nadaju se da će se situacija u Americi promijeniti, da će ljudi reći Trumpu da je dosta gluposti. Amerika ovako nije velika nego jadna. Izolirate nas. Ali Ukrajinci se sve više okreću Europi“, zaključio je Nahaylo.