Novo izvješće britanskog Kraljevskog društva pod nazivom 'Space: 2075' najavljuje eru svemirskih aktivnosti koje bi mogle u potpunosti transformirati svijet kakav poznajemo. U izvješću se iznosi ambiciozna vizija budućnosti u kojoj će nacije i kompanije graditi baze na Mjesecu, svemirske postaje i lebdeće tvornice, ali i potencijalno otkriti, ako takvi dokazi postoje, da nismo sami u svemiru.

Profesor svemirskog inženjerstva sa Sveučilišta u Surreyju i supredsjedatelj izvješća, sir Martin Sweeting, ističe da se ne radi o proricanju budućnosti, već o zamišljanju mogućih scenarija koji bi se mogli ostvariti u nadolazećim desetljećima. 'Ne pokušavamo predvidjeti budućnost, ali ovo su stvari koje bi se mogle dogoditi. A ako o njima počnemo ranije razmišljati, bolje ćemo proći', rekao je Sweeting.

Rapidan tehnološki napredak

U izvješću se navodi da bi napredak u tehnologiji višekratno iskoristivih raketa i svemirskih letjelica mogao otvoriti vrata industrijskoj revoluciji u orbiti. Tvornice koje koriste prednosti mikrogravitacije proizvodile bi materijale koje ne možemo proizvesti na Zemlji, a u svemiru bi se gradili veliki brodovi i stanice te bi se koristili širom Sunčeva sustava. 'Implikacije su jednako značajne kao i one koje je donijela industrijska revolucija', pišu autori izvješća.

Ono predviđa i nastanak postrojenja za rudarenje asteroida, recikliranje svemirskog otpada, pa čak i proizvodnju električne energije u orbiti, a ona bi se putem mikrovalova ili laserskih zraka prenosila na Zemlju. Tehnologija bi, tvrde stručnjaci, mogla omogućiti satelitima da hvataju Sunčevu energiju i učinkovito je šalju na Zemlju, osiguravajući čisti izvor električne energije.

Izazovi uključuju otpad, zagađenje i... ratove?

Međutim sve veći broj objekata u svemiru donosi i nove izazove, naglašava Guardian. Količina svemirskog otpada, uključujući ostatke raketa, nefunkcionalne satelite i fragmente nastale sudarima, potiče interes za recikliranje tog materijala.

Cilj bi bio smanjiti rizik od sudara, ali i spriječiti sagorijevanje otpada u atmosferi, čime se dodatno zagađuje planet. 'Kako se svemir sve više puni, šanse za sukobe postaju vjerojatnije', upozoravaju autori. Moguće su napetosti između država i korporacija oko pristupa najvrjednijim lokacijama, orbitama i radiofrekvencijskim pojasevima.

U etičkom smislu postavljaju se brojna pitanja. Bi li genetski modificirani mikroorganizmi, sposobni preživjeti u ekstremnim uvjetima, mogli biti korišteni za stvaranje 'živih alata' na Marsu? A što ako ti organizmi istisnu eventualne autohtone mikrobe, ako oni postoje? Teraformiranje, odnosno prilagođavanje uvjeta na planetima kako bi bili pogodniji za život, otvara slične dileme. 'Što se događa ako ljudi počnu rađati djecu na Marsu?' istaknuo je Sweeting.

A što je sa vanzemaljcima?

Velik dio izvješća posvećen je i pitanju života izvan Zemlje. Tijekom radionice u Wrexhamu jedan od sudionika primijetio je: 'U svim tim galaksijama mora postojati jedan planet na kojem postoji nešto poput gusjenice.' Autori izvješća zaključuju da, ako izvanzemaljski život postoji negdje u blizini, vjerojatno ćemo to saznati u sljedećih 50 godina.

Sweeting na kraju dodaje: 'Nadam se da bi takvo otkriće ujedinilo nacije i pomoglo nam da zaboravimo na naše sitne razmirice i usmjerimo se na veće stvari - ali možda je to samo sanjarija.'

Izvješće poziva na hitnu potrebu da vlade, regulatori, industrija i šira javnost počnu ozbiljno promišljati posljedice svemirskih aktivnosti. Iako je Ujedinjeno Kraljevstvo snažno u područjima poput satelitskih komunikacija i promatranja Zemlje, nedostaje mu jasna nacionalna strategija da bi ostalo konkurentno. 'Britanska vlada, međunarodna zajednica i društvo u cjelini moraju to shvatiti, predvidjeti i pripremiti se', zaključuje se u izvješću.