Letovi preko Atlantika bit će sve neudobniji i skuplji

Neka nova istraživanja pokazala su da zrakoplovi već sada nailaze na snažnije vjetrove, a prema novoj studiji predstavljenoj u časopisu Nature Climate Change do sredine stoljeća putnici će se sve češće i sve snažnije tresti. Osim toga, zona u kojoj će vjetrovi jačati mogla bi se proširiti.

No stručnjaci ističu da udobnost nije jedini problem.

'Prilično je vjerojatno da će se letovi usmjeravati oko turbulencija, a ne kroz njih pa će se trošiti veće količine goriva', rekao je dr. Paul Williams s Reading Universityja. 'Gorivo košta, a zračne kompanije ga moraju platiti. Konačno će vjerojatno letovi poskupjeti za putnike.'

U novoj studiji analiziran je sjevernoatlantski koridor kojim svakodnevno između Europe i dvaju Amerika leti 600-tinjak zrakoplova. Modeli promjene brzih vjetrova na visinama iznad 10.000 metara napravljeni su pomoću superračunala.

Williams i i njegov kolega Manoj Joshi s University of East Anglia usporedili su predindustrijske klimatske uvjete s onima koji će nastati kada se količine CO2 u atmosferi udvostruče, što bi se prema sadašnjim trendovima moglo dogoditi do 2050.

Model je pokazao da bi prosječna snaga turbulencija mogla narasti za oko 10 posto, a prostor u kojem će se struje vjetrova pojačati između 40 i 170 posto; najvjerojatnije oko 100 posto.

'Vjerojatnost umjerenih ili jačih turbulencija povećat će se za 10,8 posto', rekao je Williams. 'Umjerene ili jače turbulencije posebno su definirane u zrakoplovstvu. To su turbulencije koje su dovoljno snažne da zrakoplov poskakuje akceleracijom od pet metara u sekundi na kvadrat, što je pola akceleracije gravitacije. U takvim situacijama znak za sigurnosni pojas sigurno bi bio uključen; bilo bi teško hodati; pića bi se prolijevala; osjećali biste da vas pojas cima.'

Autori studije procjenjuju da bi troškovi koje će turbulencije izazvati u obliku oštećenja zrakoplova i tužbi zbog ozljeda u analiziranom području godišnje mogli stajati oko 150 milijuna dolara.

Na vedrom nebu turbulencije je teško otkriti udaljenim uređajima. Piloti se stoga uglavnom oslanjaju na informacije koje dobivaju od zrakoplova koji su već prošli određenim rutama.