No putovanje kroz vrijeme temelji se na znanstvenim činjenicama, odnosno na općoj teoriji relativnosti. Einsteinova teorija predviđa da vrijeme protječe sporije u blizini velikih masa (pogledajte video dolje). Dakle, to znači da ćemo sporije starjeti u podnožju nebodera nego na njegovu vrhu jer je gravitacija Zemlje to veća što smo bliže njezinoj površini. Iz toga možemo zaključiti da nam je za izgradnju vremenskog stroja dovoljno povezati dva mjesta bitno različite gravitacije – primjerice Zemlju i horizont crne rupe gdje vrijeme protječe izuzetno sporo. Ako na ova dva mjesta istovremeno pokrenemo satove u ponedjeljak, kada na Zemlji dođe petak, pored crne rupe bit će tek srijeda. Kada bismo se trenutno mogli prebaciti sa Zemlje do crne rupe, zapravo bismo se vratili u prošlost - iz petka u srijedu. No ovdje je ključno pitanje je li takvo trenutno putovanje moguće? Prema kvantnoj teoriji jest. Naime, u tkanje prostora-vremena utkane su sićušne prečice kroz vrijeme i prostor poznate kao crvotočine. Ako napravite samo nekoliko koraka kroz ove tunele, možete izaći nekoliko svjetlosnih godina dalje u nekom drugom dijelu galaksije ili nekoliko godina u prošlosti odnosno budućnosti.

Prema nekim teorijama, moguće je da neutrini to već rade. Međutim, za ljude tu postoji određeni problem. Naime, mikroskopske crvotočine za nas bi trebalo povećati do makroskopskih veličina, a istovremeno bi njihov ulaz i izlaz trebalo održavati otvorenima. To bi bio prilično velik problem jer su crvotočine vrlo nestabilne - stvaraju se i nestaju u djeliću sekunde. Za održavanje otvorenih tunela trebala bi nam hipotetska materija negativne gravitacije. Trenutačno ne znamo postoji li takva egzotična tvar (sve što postoji u svemiru ima pozitivnu gravitaciju) koja bi bila dovoljno snažna. No ono što već sada znamo jest da bi nam za stvaranje tunela promjera jednog metra po kojem bi mogli puzati trebala ukupna energija što je u godini dana stvori poveći dio zvijezda u Mliječnoj stazi.

Ovakvim vremenskim strojem nećemo moći putovati u točno određeno razdoblje u prošlosti, primjerice u doba dinosaurusa. Za to bi nam trebao drugi izlaz – vremenski stroj koji su ostavili vanzemaljci tijekom posjeta jurskim reptilima. No stvaranje crvotočine odmah bi omogućilo da nas posjete ljudi iz budućnosti. To bi pak otvorilo mogućnost za poznati paradoks koji se naziva 'paradoks djeda': da unuk iz budućeg vremena posjeti djeda u prošlosti i ubije ga te tako onemogući svoje vlastito postojanje. Putovanje kroz vrijeme također otvara i pitanje slobodne volje. Naime, kada se vratimo u prošlost, stvari se nakon toga moraju odigravati na identičan način što pak znači da nemamo prostora za slobodnu volju.

Znanstvenici već godinama teleportiraju subatomske čestice. U siječnju ove godine Seth Lloyd s MIT-ja i Aephraim Steinberg sa Sveučilišta u Torontu u Kanadi potvrdili su da je putovanje kroz vrijeme i prostor u kvantnom svijetu normalna stvar, jer se na kvantna stanja čestica poput elektrona i fotona može utjecati mjerenjima koja će tek biti obavljena u budućnosti. No zanimljivo je da im nijedan eksperiment u kojem su pokušali navesti česticu prebačenu u prošlost da svojim stanjem poništi svojeg prethodnika nije pošao za rukom. Ovakvu pojavu prof. Stephen Hawking naziva zaštitom kronologije. Neki znanstvenici smatraju da bi problem mogla riješiti teorija o mnogostrukim svemirima. Prema njoj se u prošlost zapravo ne bi vratio pravi unuk, već netko iz malo drukčijeg svemira. Drugi pak smatraju da postoje određeni zakoni fizike koji sprečavaju neke vrste putovanja u vremenu. U svakom slučaju možemo zaključiti da putovanje u vremenu, mada je teorijski moguće, tehnološki još uvijek nije izvedivo. No pričekajmo nekoliko tisuća godina. Ne znamo što nam budućnost nosi. Barem ne za sada.