Dinosaure s lica Zemlje nije izbrisao jedan asteroid kako se do nedavno mislilo već par golemih stijena blizanaca koje su se kretale u orbiti jedna oko druge, pokazala su nova istraživanja
Prema uvriježenoj teoriji staroj više od 30 godina u područje na kojem se danas nalazi meksički poluotok Jukatan prije 65 milijuna godina udario je asteroid promjera između sedam i 10 km. Stvorio je krater promjera od 180 do 280 km i u atmosferu izbacio goleme količine pepela (pogledajte video dolje). Ovaj kataklizmički događaj izazvao je izumiranje dinosaura te oko 70 posto vrsta živih bića u svijetu.
Međutim, na temelju novih analiza kratera može se zaključiti da su u udaru zapravo sudjelovala dva asteroida blizanca čiji je zajednički promjer bio oko 10 km. Slični dvostruki krateri već su ranije otkriveni na drugim lokacijama. Tako je primjerice nastao Clearwater Lakes nedaleko od Hudsonovog zaljeva u Kanadi. Prema dostupnim podacima takvi su udari prilično rijetki – u prosjeku jedan od 50 je binarni. No to je neobično jer se zna da je postotak asteroida koji imaju partnera znatno veći.
'Već se 15 godina zna da je udio binarnih asteroida koji prolaze blizu Zemlje oko 15 posto', kaže Katarina Miljković s Instituta za fiziku Zemlje u Parizu. Stoga bi bilo logično očekivati da i udio dvostrukih kratera bude oko 15 posto. Postavlja se pitanje zašto to nije tako.
Miljković i njezini kolege otkrili su objašnjenje. Njihove računalne simulacije binarnih udara pokazale su da većina njih stvara samo jedan krater. To je logično jer su krateri obično 10 puta veći od asteroida koji ih stvaraju. Njihove kalkulacije pokazuju da će samo relativno udaljeni manji asteroidi stvoriti dva odvojena kratera. Ove simulacije potvrđuju i nove analize gravitacijskog utjecaja kratera Chicxulub koje pokazuju da je njegov oblik asimetričan.
Zaključak koji se iz ove studije može izvesti baš i nije dobra vijest za nas Zemljane. Naime, stručnjaci smatraju da bi binarne asteroide bilo teže skrenuti s putanje prema Zemlji.
No istraživač asteroida Alan Harris koji je svojevremeno radio u NASA-inom Jet Propulsion Laboratoriju u Pasadeni smatra da zna rješenje. 'Manji asteroid mogao bi se gađati nuklearnom bombom. Eksplozija bi ga odbacila, a to bi pak skrenulo veće tijelo s opasne putanje', objasnio je Harris.
