U to smo se uvjerili prošlog vikenda na utakmici HSV-a i Bayerna u 20. kolu Bundeslige u kojoj je hrvatski reprezentativac bio strijelac za veliki bod (2:2) protiv velikog favorita.

Vušković je apsolutna zvijezda jednog od najvećih njemačkih klubova. Navijači ga obožavaju; skandiraju njegovo ime nakon utakmice, njegovih dresova u fan-shopu nema i s 18 godina odrastati u takvom okruženju sigurno nije lako.

No, mladi Splićanin stoji s obje noge čvrsto na zemlji koliko god to u današnje vrijeme bilo teško. Uživa u HSV-u, u fantastičnoj je formi, a na intervju za tportal pristao je bez problema. Još nije položio vozački ispit pa nas je u Hamburgu ugostio u svojem stanu i u opuštenom razgovoru govorio o svemu što se, ovom krajnje atipičnom klincu, dogodilo u dosadašnjoj kratkoj, ali uzbudljivoj karijeri.

Luka je Tottenhamov igrač na posudbi u HSV-u do kraja ove sezone. Već sad se za njega raspituju najveći europski klubovi, a zadnji je interes pokazao upravo Bayern. Vincent Kompany se u njegove kvalitete još jednom uvjerio u derbiju s HSV-om i bit će zanimljivo vidjeti gdje će Vuškovića put odvesti ovog ljeta.

Dolazak u HSV čini se kao pun pogodak?

Ja u bolji klub nisam mogao doći. Mislim da sam ljudima možda još malo i draži zbog brata koji je prošao što je sve već prošao. Ispalo je stvarno odlično. Ovih 15, 16 utakmica sam stvarno jako zadovoljan i pun pogodak je bio dolazak u Hamburg.

Puno se priča o tome gdje ćeš na ljeto, u prvi plan isplivao je Bayern...

Je, čuo sam to. Ne znam što će biti, o tome ćemo na ljeto. Nešto se pita i Tottenham jer sam njihov igrač do 2030. godine pa ćemo nakon mojeg eventualnog nastupa na Svjetskom prvenstvu vidjeti što ćemo i kako dalje.

Što se mene tiče, ne bih imao ništa protiv da ostanem u HSV-u, dapače. Mario bi na jesen trebao početi igrati pa bih onda dobio priliku zaigrati s njim što mi je trenutačno najveća želja. Znate kakav je nogomet, nikad ne znaš što će biti.

Rijetko kad se viđa da stoper nekoliko puta na utakmici otrči u vrh napada. Ti to radiš vrlo često, odakle takve ovlasti u momčadi?

Pa dosta toga mijenjamo tijekom utakmice, igramo fluidno i zna se što tko može i za što je sposoban. Nekad malo veće ovlasti imam ja, nekad netko drugi i taj balans jako dobro držimo. Puno rotiramo, nije to ništa čudno i meni baš odgovara. Imamo takav stil koji nam je mogao donijeti i koji bod više, ali u nekim utakmicama stvarno nismo imali sreće.

HSV je velik klub i zaslužuje biti u Bundesligi. Vjerujem da ćemo ostati jer u zadnje vrijeme napredujemo i igramo sve bolje tako da će doći i neke pobjede, siguran sam. Puno više bodova mi trebamo imati s obzirom na to kako igramo.

Kako ti se sviđa Hamburg?

Uživam. Ne znam još njemački, ali učim. Grad je prekrasan, nakon Splita daleko najdraži. Grad je nevjerojatan, nudi ti što god ti padne na pamet. Živim na jako dobroj lokaciji, blizu stadionu i gradu. Često mi dolaze prijatelji, djevojka i obitelj tako da je stvarno super. Kad sam sam ovdje, onda sam odrađujem ove kućanske poslove, nemaš izbora. Ali, i obitelj često dođe, često i djevojka pa mi malo i ona pomogne oko toga, ha, ha.

Prva si zvijezda momčadi, navijači te obožavaju, spominju se veliki transferi. Kako se ti, kao klinac od 18 godina, nosiš s tim?

Obitelj, prijatelji i djevojka me drže na mjestu, pomažu mi i držim se čvrsto na zemlji. Imao sam sreću da sam u svim klubovima u kojima sam dosad igrao imao sjajne suigrače i trenere koji prepoznaju tu situaciju i velika su podrška. Tako da nemam s tim nikakav problem, nisam poletio, imam sjajne ljude uz sebe i sve je dobro.

Što kaže brat Mario?

Ha, što će reći… Naravno da je sretan zbog mene, ali i on bi se brzo trebao vratiti na teren. Nije mu stvarno bilo lako, ali svaka mu čast kako je to sve preživio. I on je imao prave ljude uz sebe. Jako puno trenira, svaki dan i mislim da će se vratiti bolji nego i prije.

Ako ništa drugo, iskoristio je ovaj period neigranja da bude s obitelji i sa svojima. Prati i moj razvoj pa se čujemo nakon svakog treninga i prije svake utakmice on, tata i ja. Komentiramo, daje mi savjete jer ipak zna puno više od mene i to mi puno znači.

Kako će do mjesta u momčadi kraj tebe?

Ha, ha, lako za to. Samo da se on vrati pa ako bude sreće da zaigramo zajedno. To bi mi bilo ostvarenje najvećeg sna.

Gledaš li puno nogomet?

Iskreno - ne. Naravno, pogledam sve velike utakmice, završnice velikih natjecanja klupskih i reprezentativnih, ali inače nisam preveliki obožavatelj gledanja nogometa. Puno treniram, puno igram, stalno si u nogometu i onda mi nekad malo prekipi. Sad još da dođem nakon treninga i gledam utakmice… Teško.

U biti, gledam samog sebe. Imam privatnog analitičara s kojim se čujem nakon svake utakmice i analiziram. Pošalje mi isječke, čujemo se na videopoziv i prokomentiramo što je bilo dobro, a što nije. Najveći gušt mi se isključiti od nogometa, upaliti neki film ili seriju i tako se odmoriti. Kad je obitelj tu, onda bacimo neke društvene igre, prošetamo do grada ili nešto slično.

Koliko si u kontaktu s Tottenhamom?

Čujem se često sa šefom njihovih skauta, nutricionistom i fizioterapeutom. Dok sam bio tamo dva mjeseca, vidjeli su da sam profesionalac i da me ne moraju paziti na svakom koraku. Vjeruju mi što se tiče prehrane, treninga i svega i to mi puno znači.

Jesi li spreman za Premier ligu ako Tottenham odluči da te treba sljedeće sezone?

Bundesliga je isto jako teška liga. Teško mi je reći sad za Premier ligu, ali kažem vam, ne razmišljam previše o tome niti se opterećujem. Idemo odraditi ovu sezonu kako treba pa ćemo vidjeti na ljeto za dalje.

Reprezentacija će na Svjetskom prvenstvu biti oslabljena sve izvjesnijim izostankom Joška Gvardiola. Teško se ozlijedio, jeste li se čuli?

Ne mogu reći da se čujemo stalno, ali zaželio sam mu brz oporavak. Jako mi je žao što mu se to dogodilo, ali vjerujem da će se možda čak i vratiti za Svjetsko prvenstvo. Znam kakva je to životinja i kakva glava, ne bih se iznenadio da se pojavi u Americi.

Što se mene i Svjetskog prvenstva tiče, na meni je samo da nastavim ovako igrati. Naravno da se nadam da ću se naći na tom popisu, to mi je ogroman motiv i dat ću sve od sebe da poziv i zaslužim. Pa tko ne bi volio igrati na Svjetskom prvenstvu? Ali, kažem, neka prođe ova sezona pa ćemo vidjeti.

O reprezentaciji mogu samo reći sve najbolje. Nevjerojatno je kako su me izbornik, stožer i suigrači prihvatili kad sam se pojavio u reprezentaciji. Svi ogromna podrška, kad pogriješiš, pruže ti ruku, puno to znači. Koliko su svi dobri igrači, toliko su i dobri ljudi.

Ti i Joško imali ste sličan put; obojica vrlo kratko igrali u matičnim klubovima i onda doživjeli streloviti uspon. Tko je bolji igrač od vas dvojice?

Ha, ne znam kako vama, ali meni je on bolji! Nismo tu samo nas dvojica, imamo strašno puno dobrih stopera. Neće se kraj njih sigurno biti lako nametnuti i možeš biti samo sretan da imaš takvu konkurenciju u reprezentaciji.

Nema te na društvenim mrežama?

Ugasio sam Instagram, nepotreban mi je, a Tik-Tok imam tek toliko da nešto listam. Nisam aktivan na društvenim mrežama i odlučio sam se malo maknuti od toga svega. Kad sam došao u Njemačku, dao sam stvarno puno intervjua, možda čak i previše. Sad se želim samo fokusirati na nogomet. Svjestan sam da su društvene mreže i mediji dio cijele te priče, ali ne želim sad baš iskakati svugdje.

U klubu se također ne bave s time tko ima Instagram ili nema. Smatraju da je naša privatna stvar hoćemo li biti aktivni na društvenim mrežama i mislim da je to sjajno.

Tko su ti uzori u životu?

Najveći je brat. S obzirom na što mu se sve desilo i koliko je jak, on mi je uzor. Otac mi pomaže puno u životu, mama isto, tako da se ugledam na svoje najbliže ljude. Što se nogometa tiče, Cristiano Ronaldo zbog tog njegova mentaliteta. Koliko radi, koliko se odriče… Nemam riječi.

Gdje se vidiš za deset godina? Vidiš li se kao Ronaldo jednog dana da igraš s 40 godina?

Ne. Trenutačno mi to izgleda nemoguće, ali tko zna. Za deset godina? Koliko ću tad imati, skoro 30, je'l da? Nadam se da ću biti u Hajduku. Ne bih želio da zvuči kao lažno obećanje, ali to je moja želja.

Lothar Matthaus je nedavno rekao da ti s 18 godina vidiš ono što on nije s 30 godina. Što misliš da bi mogao popraviti u svojoj igri?

Kad ti to kaže takva legenda, onda si valjda na dobrom putu. Jako puno radim na tome da dobijem malo na brzini. Svakog dana radim na tome sa svojim trenerom i u tom pogledu sam napredovao zadnjih godinu dana. Kad ti prifali brzine, malo si pomogneš ako razmišljaš unaprijed i dobro je. Još da malo nekad smanjim nonšalanciju, bilo bi odlično.

Koja ti je najluđa situacija koja ti se dosad dogodila u karijeri?

Gol protiv Osijeka za Hajduk u debiju ću uvijek pamtiti kao i osvajanje Kupa s Hajdukom. To su mi najljepše uspomene. Brat je nakon finala kupa s Poljuda odnio stativu. On i Stanko Jurić. Ne znam gdje je završila ta stativa, ha, ha. Naravno, onaj gol petom protiv Werdera za HSV je isto bio nezaboravan.

Tko je najteži protivnik protiv kojeg si dosad igrao?

Harry Kane. Strašno je teško protiv njega igrati jer sve vidi. Kad god mu je lopta u nogama, nešto će napraviti. Ili asistencija ili gol ako je u šesnaestercu. Sigurno najteži napadač protiv kojeg sam sigurno igrao.

A u SHNL-u?

Sjećam se Brune Petkovića u svojem prvom derbiju. Tih godina bio je u svojem ‘primeu’ i stvarno je bio fantastičan. On i Livaja su tad dominirali ligom i bili su strašni. Na treninzima sam bježao iz duela od njega, nisam puno boljih igrača od njega vidio.

I nije samo to, nego je on sjajan tip. Meni je osobno puno pomogao ne samo u nogometu nego i u životu. Svašta se o njemu priča i piše, prikazuje ga se u nekom drukčijem svjetlu, a on toliko puno da je za ekipu i za svakog u momčadi da mu svaka čast. Imao sam privilegiju dijeliti s njim svlačionicu kad je bio u svojim najboljim izdanjima.

Mislim da je on bez problema mogao igrati u Real Madridu. No, izabrao je neki svoj put i sigurno je zadovoljan zbog svega što je dao Hajduku i znam da bi najviše od svega htio osvojiti titulu. Zadnjih pet godina praktički sam drži Hajduk u borbi za naslov. Bez njega bi Hajduk bio u velikim problemima. Ako je netko zaslužio naslov prvaka, onda je to on.

Koliko stigneš pratiti Hajduk?

Ako nije naša utakmica i nemam trening, onda gledam svaku utakmicu. Ja se i dalje nadam da ćemo biti prvaci, ali ne znam… Malo mi je žao što sam tako rano otišao iz Hajduka, ali takav je put u nogometu. Vratit ću se ja sigurno jednog dana.

Puno Hajdukovih igrača iz one generacije koja je igrala finale Lige prvaka danas su prvotimci i okosnica Hajduka?

Jako mi je to drago. Tu su Hrga, Skela, Sigur, Mlačić, Skoko, Puki, da ih ne nabrajam sve, nekog ću zaboraviti. Želim im samo da igraju sa što manje pritiska jer svi znamo kako je igrati za Hajduk. Ja sam ga, dok sam bio u Splitu, nekako uspio maknuti taj pritisak sa sebe.

Najviše su mi tu pomogli baš svi stariji igrači u Hajduku, Livaja, Melnjak, Krovinović, oba Kalinića i svi ostali. Uvijek riječ podrške, s njima mi je bilo puno lakše i siguran sam da i sad podržavaju druge mlade igrače.