Vratar rođen u Užicu izgradio je iznimno zanimljivu karijeru, a njezin vrhunac bio je poziv u reprezentaciju Armenije. Nakon osam godina provedenih upravo u Armeniji, gdje je branio za Alaškert i Noah, Čančarević je odlučio vratiti se u srpski nogomet i obući dres IMT-a.

Čančarević je u razgovoru za Mozzartsport otkrio detalje nevjerojatne utakmice. Bilo je to u kvalifikacijskoj skupini za Euro 2024. kada se u dresu Armenije susreo s Turskom. Podsjetimo, u toj kvalifikacijskoj grupi bila je i Hrvatska.

Prva utakmica igrana je u Erevanu, Turska je slavila 2:1, a sve je prošlo bez ijednog incidenta. Turci su željeli uzvratiti istom mjerom u uzvratu, no neizvjesnost je bila neizbježna.

'Ušli smo u avion, a s nama su bili pripadnici državne službe - i to naoružani puškama i pištoljima. Nakon slijetanja prošli smo kontrolu i sjeli u autobus. Dok smo prolazili kroz Eskişehir, ispred nas tenk, iza nas tenk, a na njima vojnici s automatskim oružjem. Kad smo stigli u hotel, nije nam bilo dopušteno izaći. S nama je bio i kuhar iz Armenije, kako netko slučajno ne bi pokušao otrovati ekipu', prisjetio se.

Posebno je upečatljivo bilo iskustvo na stadionu, gdje je atmosfera bila na rubu usijanja.

'Morao sam prvi izaći na zagrijavanje - ja živim od zvižduka, negativna energija me pokreće. Kad sam izašao, na tribinama je već bilo 40.000 ljudi. Takvu količinu mržnje nikad u životu nisam osjetio. Počela je utakmica, obranio sam nekoliko udaraca. Bariş Yılmaz me provocirao i pokušavao zastrašiti, ali samo sam mu se nasmijao u lice. Gađali su me upaljačima, bocama, kovanicama - kaos. Moj peterac bio je zatrpan svime i svačime. Prišao sam sucu Danieleu Orsatu i rekao: 'Čovječe, pun mi je peterac svega ovoga, hoćeš li prekinuti utakmicu?', a on mi je odgovorio: 'Misliš da ću zbog toga prekinuti? Dok te nešto ne pogodi, igraj dalje'', ispričao je.

Unatoč svemu, Armenija je odigrala sjajnu utakmicu protiv moćne Turske.

'Držali smo se odlično, a oni su stvarno jaka momčad - Hakan Çalhanoğlu, Orkun Kökçü, Arda Güler, Kenan Yıldız, Merih Demiral, Kerem Aktürkoğlu... Međutim, u 75. minuti - muk na stadionu. Tišina, ni muha se nije čula. Poveli smo. Od tog trenutka igrali smo kao da nam život ovisi o svakoj lopti. Nažalost, u 90. minuti primili smo gol iz polukontre i završilo je 1:1', rekao je.

Povratak u Armeniju bio je emotivan i nezaboravan.

'Dočekali su nas kao heroje. Kao da smo se vratili iz rata s pobjedom. Osvojili smo bod, mogu samo zamisliti što bi bilo da smo pobijedili - vjerojatno bi nam podigli zlatne kipove. Armenci su narod koji je puno propatio, svi znaju kroz kakav su genocid prošli. Vezao sam se za tu zemlju i igram svim srcem za njihovu reprezentaciju, iako sam Srbin. Dao sam sve od sebe da napravimo dobar rezultat i na kraju sam skupio 20 nastupa', zaključio je.