Fabrizija Romana, a o njemu je riječ, danas citiraju svi – od lokalnih medija u Hrvatskoj do New York Timesa. Kako i ne bi jer taj lik zna sve o svakom transferu koji se događa u današnjem nogometu, bilo da je riječ o Branimiru Mlačiću ili Mohamedu Salahu, o Slaven Belupu ili Manchester Unitedu. Pobrojite samo naslove ili tekstove koji počinju riječima 'Fabrizio Romano kaže...' ili nekom varijacijom te fraze.

Kako je uopće moguće to da netko ima toliko informacija? Što je od onoga što Romano objavljuje i najavljuje stvarno njegova upućenost, a što je samo prenošenje tračeva ili kopiranje onoga što drugi govore i pišu? I to na polju koje je itekako ozbiljno, s basnoslovnim – ponekad besmislenim – količinama milijuna koje se vrte u biznisu velikom poput tržišta nogometaša.

Uz sva ta pitanja, Romano ima nevjerojatno brojno 'pleme' iza sebe: na Instagramu ga prati više od 40 milijuna ljudi, na X-u njih oko 25 milijuna, a na TikToku više od 12 milijuna. Skoro da se čovjek zapita je li uopće moguće da toliko stanovnika Zemlje zanimaju insajderske priče o prelasku igrača iz jednog kluba u drugi, i za koju cijenu. Pritom je vrlo vjerojatno da će od trenutka pisanja ovih brojki do objave ovog teksta na Romanove društvene mreže pristići mnoštvo novih pratitelja.

'Here we go!'

Čak i više od broja pratitelja o Romanovoj moći u globalnoj nogometnoj zajednici, skoro na razini Transfermarkta, govori ono što smo već spomenuli – citiranje u najvažnijim medijima ili pažnja koju menadžeri i igrači obraćaju na ono što on objavljuje. Kao da se transfer više ne može ni dogoditi dok on ne napiše svoju omiljenu frazu 'Here we go!'. Rezultat je to da se ovaj reporter koji prati nogomet i stanje na nogometnom tržištu pretvorio u začudnu kombinaciju influencera, promatrača i sudionika.

Kad 32-godišnji Romano govori o svojoj karijeri u kojoj je došao do današnjeg statusa, onda obično kreće od tinejdžerskih godina u rodnom Napulju, jer nakon što je shvatio da neće biti ništa od njegovih snova o igračkoj karijeri, počeo je slagati priče o nogometu i slati ih bez naplate različitim internetskim stranicama u Italiji, nadajući se da će ih netko objaviti. Onda se dogodila čarolija.

Iz čista mira javio mu se neki ambiciozni Talijan, zaposlen u slavnoj La Masiji, školi nogometa Barcelone. U želji da napravi karijeru kao agent, zatražio je od Romana da napiše portrete dvojice mladih igrača koje je želio zastupati, mladog španjolskog krila Gerarda Deulofeua i argentinskog tinejdžera Maura Icardija. Portreti su napisani, agent je dobio željene klijente, a Romano je stekao prijatelja koji mu duguje uslugu. Zvuči to kao pitomija verzija 'Kuma'.

Ekskluziva s Icardijem

Nešto kasnije, u ljeto 2011. godine, Romano je objavio ekskluzivu da Icardi prelazi iz Barcelone u Sampdoriju. Bio je to njegov prvi zgoditak, ali ne naročito zvučan, jer tada 18-godišnji Argentinac nije baš bio teškaš čiji bi transfer u redove talijanskog drugoligaša zatresao planet. No dvije godine kasnije agent mu se opet javio i došapnuo da se Icardi seli u Inter. Romano je objavio tu vijest na stranici navijača Nerazzura, šest mjeseci prije nego što je prijelaz uopće realiziran. I to je bila bomba koja je sve pokrenula: Romano se iz Napulja preselio u Milano, upisao Katoličko sveučilište Svetog Srca, zaposlio se na kanalu Sky Sport Italia, a prvi novinarski zadatak bio mu je Icardijev liječnički pregled prilikom dolaska u Inter.

Nogomet i inače voli govorkanja i tračeve, posebno o transferima. Ima toga svuda, ali nigdje ta scena nije tako jaka kao u Italiji, zemlji koja ima čak četiri dnevna sportska lista. A kad završi sezona, jedini način da ti listovi uopće dođu na kioske je da pišu o prelascima igrača. Pritom su oni postali igralište na kojem su bogati vlasnici klubova pokazivali svoju moć da privuku, recimo, neku veliku zvijezdu iz Južne Amerike te je sve to postalo spektakl. Transferi su i inače važni klubovima jer će dovođenjem zvučnog imena privući i nešto novih navijača, sponzora...

Romano se u tome dobro snašao, prvo kao asistent Gianluce Di Marzija, koji je za Sky Sport Italia pratio zbivanja tijekom dvaju prijelaznih rokova. Dok mu je pomagao prikupljati podatke za privatni web, učio je finese zanata, osobito to kako 'pješice' doći do informacija. Di Marzio mu je do danas ostao najvažniji učitelj i uzor.

'Godinama sam hodao gradom, po restoranima, hotelima, svuda gdje se moglo sresti ljude iz nogometa', rekao je svojedobno za The Athletic.

Iskorak je bio transfer Brune Fernandesa

Istodobno je među prvima shvatio koliko su moćan alat društvene mreže, i kao vlastito glasilo i kao izvor. Pričao je jednom da je, recimo, koristio Instagram za objavu poneke lijepe fotografije, a onda bi ga pratitelji u komentarima pitali o prelascima igrača. I stvar se počela širiti, pa su fanovi, osim o talijanskim transferima, počeli postavljati pitanja o onima u Engleskoj, Francuskoj, Španjolskoj... A Romano je krenuo 'kopati' i po tim tržištima.

Velik iskorak prema njegovu današnjem statusu bio je dolazak Bruna Fernandesa u Manchester United 2020. godine. Cijelo ljeto govorilo se o tom velikom transferu, mnogi su pisali o njemu, a Romano je stalno spuštao loptu. No kad je došao taj trenutak, prvi je potvrdio da je posao zgotovljen, sa svim detaljima. Brzina mu je – tvrdi – manje važna od točnosti.

'Nemam rokove kao u novinama i objavljujem stvari kad su spremne', kaže, što je ostala njegova temeljna radna filozofija: ne piše o transferima dok u njih nije sasvim siguran. Pa opet, mnoštvo je priča kojima je nadmašio konkurenciju.

Kolikogod se nekom njegov posao činio komotnim, Romano mora opslužiti cijelu hrpu kanala. Piše za Guardian i Sky Sport, hrani svoje kanale na X-u, Instagramu, Facebooku, YouTubeu, TikToku, surađuje i s američkim kanalom CBS Sports, raznim podcastima, osnovao je SOS Fantacalcio... A veličina nogometnog tržišta, vrijednog milijarde eura, takva je da influenceri na drugim poljima doista izgledaju kao sudionici neke dječje igre. Uzmimo u obzir i globalnu raširenost nogometa, a ona ga tjera da zbog vremenskih razlika tijekom prijelaznog roka ne spava više od pet sati. Govori tečno engleski, španjolski i portugalski, tvrdi da dnevno obavi pedesetak telefonskih razgovora, uz susrete licem u lice ili online s igračima, menadžerima i klupskim funkcionerima, s kojima razmjenjuje informacije i čini ih svojevrsnim dužnicima koji mu u odlučujućem trenutku došapnu kakav biser. I sve to radi sam.

Rezultat je takav da igrači vole njegovu blizinu, a često mu se i sami klubovi obraćaju kao glasniku nekog velikog posla jer im njegova popularnost donosi brojne koristi. Ne možemo ni naslutiti koliko se plaćaju takve usluge. Jedino je sigurno to da ih besplatno ustupa klubu za koji strastveno navija, engleskom Watfordu, poznatijem po tome što mu je vlasnik bio Elton John nego po nogometnim uspjesima. Zamislite, Napolitanac koji ne navija za Napoli. Ipak, danak rodnom gradu njegova je zaljubljenost u Diega Maradonu.

Poštovao želju Tonija Kroosa

Danas je utjecaj Romana na nogomet i sportsko novinarstvo nešto što je rijetko viđeno u tom svijetu. Možemo se vratiti na početak i priču o tome koliko ga citiraju širom svijeta, a fraza 'Here We Go!' postala je simbol točnosti bilo kakve vijesti o transferima. Kad Romano napiše ili izgovori tu frazu u kombinaciji s informacijom o prelasku nekog igrača, onda je ta vijest 'uklesana u kamenu'. Ako netko želi provjeriti je li neki trač istinit, pa o tome ne nađe nikakav trag na Romanovim platformama, obično je to pouzdan signal da u dimu nema nimalo vatre. I pritom je, posebno među igračima, stekao poštovanje. Poznato je to da nije htio objaviti informaciju o umirovljenju Tonija Kroosa, znajući da njemački veznjak želi sam to obznaniti. Imao je ekskluzivu u rukavu, ali je izabrao šutnju. Zato je i Julian Nagelsmann iz Romanove objave doznao da je dobio otkaz u Bayernu i da će ga zamijeniti Thomas Tuchel.

Neki mu zamjeraju što je sve to itekako materijalizirao, ali niti je nogomet samo sport, niti se Romano bavi humanitarnim radom pa da radi 'za čavle'. Recimo, njegov lik i ime pojavljuju se svuda, ima čak i ugovor s Electronic Artsom, izdavačem igre FIFA, a društvene mreže eksplodiraju svaki put kad nešto objavi. Proglašen je najboljim nogometnim novinarom na svijetu 2022., a Forbes ga je 2023. čak stavio na listu 30 najutjecajnijih ljudi na svijetu mlađih od 30 godina. Kad ste čuli za ijednog sportskog novinara koji je dobio takav tretman?