Taj je klub iz Firence od svog osnutka 1926. vidio velikih imena, a imali su i pristojnih uspjeha. Dvaput su bili prvaci Italije, doduše posljednji put još 1969., šest puta su osvajali nacionalni kup, jednom i Superkup, u nekadašnjem Kupu prvaka jednom i do finala dogurali, isto postigli i u Kupu UEFA, osvojili Kup pobjednika kupova... U tri protekle sezone dva su puta igrali u finalu Konferencijske lige, jednom u polufinalu. I onda se u sezoni kad su trebali proslaviti stotu godišnjicu sve raspralo.

Danas je Fiorentina cementirana na dnu Serie A i ne dogodi li se neki senzacionalni obrat glavni su kandidati za ispadanje iz prve talijanske lige, a u Konferencijskoj ligi su tek 15., s istim brojem bodova koliko ih je skupila Rijeka. Klub koji nikad nije bio u najužoj eliti talijanskog nogometa, ali uvijek 'tu negdje' sad je u situaciji koja je samo financijski bolja od najbolnijeg trenutka klupske povijesti, bankrota 2002. godine, koji ih je bacio u Seriu C.

Kupili i Džeku, ali sve je uzalud

A imali su velikih ambicija nakon prošlogodišnjeg šestog mjesta u prvenstvu. Uložili su velike novce u otkup igrača koji su lani bili na posudbi, za 40 milijuna eura doveli Roberta Piccolija i Simona Sohma, u poznim godinama stigao je i Edin Džeko, a od lanjskog rostera ostali su svi najbitniji igrači. Mediji navode da su uložili oko 90 milijuna eura ne bi li se primakli Ligi prvaka, da bi sad otišli u sasvim suprotnom smjeru, s momčadi jačom od lanjske.

Preciznije, s igračkim fondom jačim od lanjskog, ali skoro bez ikakvog momčadskog 'špirita', i situacijom u kojoj se igrači na terenu svađaju tko će pucati penal, a neki se s trenerom Paolom Vanolijem ne baš ljubazno dopisuju preko društvenih mreža. I nije to od jučer, jer je nakon deset utakmica bez pobjede smijenjen Vanolijev prethodnik Stefano Pioli. A čovjek je prije tri godine bio prvak s Milanom. Ukratko, sustav je pretvoren u ruševinu. No, ni to nije ništa promijenilo, kao što će malo toga promijeniti i zimski prijelazni rok.

Klub osnovao fašist i lokalni plemić

Povijest Fiorentine pamti velike uspone i padove, pa će se valjda izvući i iz novog ponora. Klub je 1926. osnovao potomak jedne od najstarijih firentinskih plemićkih obitelji, ugledni član Mussolinijevog fašističkog pokreta markiz Luigi Ridolfi Vay da Verrazzano, koji je 16 godina bio predsjednik kluba. No, do Drugog svjetskog rata postojanje kluba svodilo se na 'šetnju' između prve i druge lige, sa samo jednim trofejem, Kupom osvojenim u sezoni 1939/40.

Na početku smo naveli impresivan niz igrača koji su nosili ljubičasti dres Fiorentine, ali zapreavo ni jedno od tih imena nije sudjelovalo u zlatnim vremenima kluba, pedesetim i šezdesetim godinama prošlog stoljeća. U tom su razdoblju osvojili svoja dva jedina Scudetta, u sezonama 1955/56. i 1968/69., uz još dva kupa (ukupno imaju šest trofeja u tom natjecanju), i najveći međunarodni uspjeh, osvajanje Kupa pobjednika kupova 1960/61. Time su postali prvi talijanski klub koji je osvojio jedan europski trofej. Osim toga, uz Juventus su jedini talijanski klub koji je u sva tri nekadašnja europska kupa - Kup prvaka, Kup pobjednika kupova i Kup UEFA - dogurao do finala.

Jedan od najvećih talijanskih klubova

Prema statistici talijanskog nogometnog saveza, Fiorentina je na vrlo visokom petom mjestu vječne ljestvice Serie A, bolja je samo velika četvorka Juventus, Inter, Milan i Roma. Titula imaju daleko manje od najjačih, njihove dvije sitnica su u odnosu na Juventusovih 36, ali su se u 87 prvoligaških sezona nakupili bodova. Dovoljno za ugled zbog kojeg su toliki danas i zaprepašteni natjecateljskim sunovratom. Pogotovo što ne žive isključivo na staroj slavi, spomenuli smo iznimno uspješne posljednje tri sezone u Konferencijskoj ligi, bez obzira na poraze u dvama finalima i jednom polufinalu.

Kroz povijest kluba mijenjali su se i vlasnici, od onog Mussolinijevog plemića preuzela ih je obitelj Pontello, kojoj navijači nisu opraštali promjenu klupske himne i grba, a onda je u devedesetima stadionom Artemio Franchi zavladala obitelj medijskih magnata Cecchi Gori. Ta je era donijela mješovite uspjehe, bili su solidni u Serie A s dva treća mjesta, pod vodstvom Roberta Mancinija uzeli su prije 25 godina i svoj šesti, zasad posljednji kup, pa i igrali u Ligi prvaka.

Financijska kriza i bankrot

No, te iste 2001. upali su i u (dosad) najveću klupsku krizu koje se navijači boje i nakon ove sezone. Dugovi su narasli do neba, i nisu ih uspjeli sanirati niti prodajom najboljih igrača poput Batistute ili Rui Coste. U takvoj situaciji odigrali su jednu od svojih najgorih sezona, i 2002. ispali u Serie B. No, kako nisu isplaćivali plaće igračima niti uspijevali pokriti obveze sudjelovanja u natjecanju nisu mogli igrati ni u drugoj ligi, i proglašen je bankrot.

Spas je došao od grada Firence, čiji je tadašnji gradonačelnik Leonardo Domenici na ruševinama bankrotiranog kluba 2002. osnovao novi, nazvan Fiorentina 1926 Florentia i registrirao ih za natjecanje u četvrtom talijanskom rangu, Serie C2. Takav novi klub kupio je kontroverzni biznismen Diego Della Valle i preimenovao ga u Florentia Viola, a kako su u međuvremenu bankrotirali i Catania i Cosenza, Viole su se ipak dokopale druge lige, i onda se ekspresno vratili u Serie A.

Umočeni i u 'aferu Calciopoli'

No, sumnjamo da se navijači Fiorentine toga doba sjećaju po dobrome. Nakon dvije sezone u prvom rangu izbila je afera Calciopoli, skandal s namještanjima utakmica u kojem su Della Valle i Fiorentina igrali važnu ulogu. Prvobitno je klub bio kažnjen izbacivanjem u drugu ligu, ali je nakon žalbi to ublaženo, i u sljedeću sezonu 2006/07. ušli su s 15 bodova minusa. Sjetimo se, najoštrije je tada kažnjen Juventus, oduzeta im je titula prvaka, izbačeni su u Serie B i sljedeće prvenstvo u nižem rangu počeli s minusom od 9 bodova. Fiorentina je, pak, dovoljno dobro igrala da su se plasirali u Kup UEFA. No, gazda Della Valle prolazio je kroz (zasluženu) pravosudnu kalvariju, i bio osuđen na 15 mjeseci zatvora, te trogodišnju sportsku suspenziju. No, ostao je vlasnik kluba.

Najnovija era počela je ipak novom promjenom vlasništva, Della Valle je 2019. prodao klub američkom fondu Columbia Soccer Ventures, na čijem je čelu Italoamerikanac Rocco Commisso, vlasnik jedne od najvećih kabelskih televizijskih kuća u SAD-u. Sve je proteklih godina upućivalo na potpuni oporavak, uspjesi - najviše na europskom planu - su hranili sve veće ambicije. Bar do ove godine, i velikog pada. Puno će im snage trebati za izvlačenje, ali preživljavali su i gore stvari.