Hrvatska je u Sevilli na svojoj koži osjetila zašto Španjolska trenutačno nosi status najbolje reprezentacije svijeta. Četiri gola, dva Laminea Yamala, gotovo potpuna kontrola utakmice i osjećaj da Luis de la Fuente u svakom trenutku s klupe može poslati još jednu svjetsku klasu - nakon 4:1 protiv Vatrenih više nije pretjerano ni pitanje koliko je ova Španjolska dobra, nego dokle može otići.
A neke od legendi španjolskog nogometa uopće ne skrivaju koliko ih je impresionirala. AS je uoči dvoboja s Hrvatskom okupio niz bivših španjolskih reprezentativaca i pitao ih kako vide aktualnu generaciju. Među njima bili su Rafael Gordillo, Nolito, Adolfo Aldana, Luis Milla, Rafa Paz, Diego Rodríguez i Salva Ballesta.
Odgovori su bili puni komplimenata. A nakon onoga što je Hrvatska doživjela na Sánchez-Pizjuánu, neke njihove rečenice zvuče još snažnije.
vezane vijesti
'Ova reprezentacija je spektakl'
Nolito, bivši španjolski reprezentativac i igrač Barcelone, Manchester Cityja, Benfice i Seville, nije komplicirao.
'Ova reprezentacija je spektakl', poručio je.
Posebno ga impresionira količina talenta koju De la Fuente ima na raspolaganju, ali i činjenica da Španjolska više ne ovisi o nekoliko pojedinaca. Prema njegovim riječima, španjolski izbornik raspolaže najboljim igračima zemlje koju smatra najboljom nogometnom nacijom svijeta.
Utakmica protiv Hrvatske dala je prilično dobar primjer onoga o čemu govori.
De la Fuente protiv Vatrenih nije od prve minute koristio Rodrija, Pedrija ni Nica Williamsa. Sva trojica krenula su s klupe, a Španjolska je unatoč tome od početka potpuno nametnula svoj nogomet.
Yamal je pogodio nakon nešto više od minute, Álex Baena i Fermín López stvarali su probleme hrvatskoj obrani, a Marc Pubill zabio za 2:1. A onda su s klupe mogli ući Rodri, Pedri i Williams. Posljednji je na kraju postavio konačnih 4:1.
Je li ova Španjolska otišla dalje čak i od generacije iz 2010.?
Još zanimljiviju usporedbu ponudio je Adolfo Aldana.
Bivši nogometaš Real Madrida i nekadašnji španjolski reprezentativac aktualnu je momčad usporedio s generacijom koja je između 2008. i 2012. osvojila dva europska i jedno svjetsko prvenstvo.
Bila je to Španjolska Ikera Casillasa, Sergija Ramosa, Xavija, Andrésa Inieste, Xabija Alonsa, Davida Ville, Sergija Busquetsa i Fernanda Torresa.
Momčad koju mnogi i danas smatraju jednom od najboljih reprezentacija u povijesti nogometa. Aldana smatra da današnja Španjolska u nekim aspektima ide čak i korak dalje.
Ne tvrdi kategorički da je bolja od svjetskih prvaka iz 2010., ali posebno ističe širinu kadra, zrelost ove momčadi i način na koji novi igrači ulaze u sustav bez vidljivog pada kvalitete.
Upravo je utakmica protiv Hrvatske ponudila najbolji mogući argument za takvu tvrdnju.
Hrvatska je vidjela koliko je njihova klupa moćna
Slaven Bilić pokušao je protiv svjetskih prvaka rotirati momčad i rasporediti minutažu, ali na drugoj strani nalazila se reprezentacija čija širina djeluje gotovo nepravedno.
Kada je Hrvatska počela pokazivati znakove umora, De la Fuente mogao je poslati na teren igrače koji bi u gotovo svakoj drugoj reprezentaciji bili nedodirljivi starteri.
Pedri je nedugo nakon ulaska sjajnom loptom pronašao Yamala za 3:1. Williams je u završnici zabio četvrti. Rodri je ušao kontrolirati sredinu. Španjolska nije izgubila ritam.
Upravo tu Aldana vidi jednu od najvećih snaga današnje generacije - sustav je važniji od pojedinca.
'Najbolji nogomet igra se ovdje'
Sličan ton imali su i ostali bivši reprezentativci.
Rafa Paz, član španjolske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1990., posebno je istaknuo kontinuitet španjolskog modela i činjenicu da reprezentacija već godinama proizvodi tehnički iznimno obrazovane igrače.
Manuel Jiménez govorio je o identitetu koji se prenosi kroz generacije, dok je zajednička poruka bivših reprezentativaca bila vrlo slična - Španjolska ponovno ima momčad koja diktira trendove svjetskog nogometa.
A sada ima i rezultate kojima to može potkrijepiti.
Aktualni je svjetski prvak, u Ligu nacija krenula je pobjedom 3:2 protiv Engleske na Wembleyju, a zatim Hrvatskoj zabila četiri gola.
Pritom je produžila niz bez poraza na 40 utakmica.
Hrvatska je poslužila kao još jedan dokaz
Luis de la Fuente nakon utakmice rekao je da je njegova momčad već na poluvremenu mogla voditi 4:1 ili 5:1.
Nije zvučalo kao pretjerivanje.
Livaković je spašavao, Fermín je pogodio vratnicu, jedan španjolski pogodak poništen je zbog zaleđa, a Hrvatska je iz jednog od rijetkih pravih napada preko Diona Drene Belje stigla do privremenih 1:1.
Na kraju je završilo 4:1. Nolito je ovu Španjolsku nazvao spektaklom. Aldana ju je usporedio s jednom od najvećih reprezentacija svih vremena.
Hrvatska je u Sevilli dobila priliku iz neposredne blizine provjeriti jesu li pretjerivali. Nakon 90 minuta teško je pronaći mnogo argumenata protiv njih.
