U SAD su stigli posebnim avionom kojem je, uz broj tri na motoru, na repu desetka, a nju su nosili mitski igrači, oni najzaslužniji za dosadašnje tri titule – Mario Kempes, Diego Maradona i Lionel Messi. Ovaj posljednji i dalje igra s istim brojem na leđima te cijela nacija u njemu i dalje vidi 'ključara' četvrtog naslova, bez obzira na iznimno jak roster momčadi koja je u prošlosti igrala sjajan nogomet i skoro jednako često bila izvor nekih od najvećih kontroverzi u povijesti svjetskih prvenstava.

Momčad nabildana velikim zvijezdama dosta očekuje od svog nastupa, sve do zadržavanja velikog pehara još jednu godinu, a dotad je potrebno odigrati puno utakmica i doći do finala. Ako se tamo pojave, mnogi – praznovjerni ili ne – vjerojatno će misliti da je pola posla napravljeno već time što bi na golu trebao biti Emiliano Dibu Martinez jer je u Katru obranama potopio Francuze, a u karijeri nije izgubio nijedno veliko finale: Svjetsko prvenstvo 2022., Copa Americu 2021. i 2024., Finalissimu (dvoboj pobjednika Eura i Copa Americe) 2022., s Arsenalom FA Cup 2020. i Community Shield 2014., 2015. i 2020., a s Aston Villom Europsku ligu 2025./26. Dovoljno za vjeru u moć koja ide dalje od golmanskih sposobnosti.

Ipak, Argentinom se proširio užas kad se doznalo da je finale Europske lige u kojem je njegova Aston Villa zgazila Freiburg 3:0 branio sa slomljenim prstom, stradalim tijekom zagrijavanja prije utakmice. Hrabro je odradio cijeli susret, što je još jedan od njegovih trijumfa u finalima, zasad posljednji. No jedna je stvar braniti u toj situaciji u jednoj utakmici, makar se već i to može smatrati ludim rizikom, jer sasvim je nešto drugo pokušati to napraviti na tako dugom, važnom i napornom turniru kakav je Svjetsko prvenstvo.

U Istanbulu su mu pred utakmicu bandažirali prst, a bol ga nije zaustavila u davanju velikog doprinosa europskom trofeju kluba iz Birminghama, čiji je najpoznatiji navijač princ William. S nekoliko odličnih obrana sačuvao je mrežu netaknutom, a napadači Aston Ville obavili su ostalo.

Jasno, Martinez je osvojio srca navijača, onako kako ih je davno osvojio u Argentini. Sad se prati svaki njegov korak, a iako je propustio dvije pripremne utakmice Argentine i na fotografijama je još vidljivo da mu je lijeva ruka imobilizirana, najavljuje da će biti spreman za nastupe u grupi u kojoj su uz Gaučose još Alžir, Jordan i Austrija. Naizgled laka skupina, ali sjetimo se da je Argentina u Katru u toj fazi izgubila od Saudijske Arabije. Doduše, uz sjenu sumnje nakon što je Messi postao maneken turizma velike arapske kraljevine.

Argentina je neobična momčad, a Martinez ne odudara od tog imidža. Uvijek dobro igraju, ali jednako često uz sjenke sumnje. Sjetimo se one neobične pobjede 6:0 nad Peruom 1978. godine, koja ih je odvela u finale i do titule nakon što je tadašnji argentinski diktator Jorge Videla 'prijateljski' posjetio peruansku svlačionicu prije utakmice, ili Maradonine 'božje ruke' 1986. godine – sve do posljednjeg prvenstva i spomenutog bizarnog poraza od Saudijaca. Čak ni njihovi najveći igrači nisu imuni od sklonosti vrijeđanja protivnika, a mnogi pamte Messijevo: 'Što gledaš budalo?', upućeno Nizozemcu Woutu Weghorstu nakon pobjede penalima u četvrtfinalu. Još ranije, na Copa Americi 2021. godine, baš Martinez je Kolumbijcu Yerryju Mini pred raspucavanje u polufinalu dobacio: 'Gledaj kako ću te pojesti, brate.' Ništa manje pažnje nisu izazvali ni njegov stil proslave pobjede nad Francuskom u Katru ili vulgarna gesta kad je osvojio Zlatnu rukavicu kao najbolji golman prvenstva, zbog čega je kažnjen zabranom igranja u jednoj utakmici reprezentacije. Istu kaznu dobio je i dvije godine kasnije zbog napada na kamermana poslije poraza od Kolumbije.

Zato i Dibu Martinez često dijeli sudbinu reprezentacije: ljubav njihovih navijača može se mjeriti samo s antipatijom koju izazivaju kod protivnika. Uvijek spremnog na kakvu dosjetku, stalno ga prati vojska argentinskih reportera i daju mu pažnju koju nadmašuje samo Messi, ulice argentinskih gradova pune su murala njegove parade kojom je obranio zicer Randala Kolo Mouanija u finalu 2022. godine dok ga je u rodnom gradu Mar del Plati nakon prvenstva dočekalo više od 150 tisuća ljudi.

Kad je kao klinac počeo igrati u Independienteu, suigrači su mu nadjenuli nadimak El Dibu, po liku pjegavog lica iz popularne argentinske serije iz sredine devedesetih 'Mi Familia es un Dibujo' (Moja obitelj je crtani film). Nadimak se zadržao, premda bi mu se više sviđao onaj koji mu je Messi dao nakon osvajanja Copa Americe 2021. godine – La Bestia (Zvijer).

I sve to premda nikad nije igrao seniorski nogomet ni u jednom od argentinskih klubova. Rođen u Mar del Plati, počeo je kao dječak u akademiji Independientea na rubovima Buenos Airesa, a već sa 17 godina otišao je na probu u Arsenal i onda ostao u Engleskoj. Osam godina bio je pod ugovorom s Topnicima, ali ih je mahom proveo na posudbama, redom u Oxford Unitedu, Sheffield Wednesdayu, Rotherham Unitedu, Wolverhampton Wanderersima, Getafeu i Readingu. Kad se vratio u London, ušao je u prvu momčad pa s Arsenalom osvojio FA Cup i Community Shield 2020. godine (ovaj drugi trofej ima upisan i 2014. i 2015., ali kao rezerva). Nešto prije toga Martinez se oženio dugogodišnjom djevojkom Amandom Gamom, zvanom Mandinha, engleskom dizajnericom brazilskog podrijetla, s kojom ima sina Santija i kćer Avu.

A onda je za odštetu od 20 milijuna funti prešao u svoj današnji klub i u njemu doživio najzvjezdanije trenutke okrunjene europskim trofejom ove godine, ali isto tako postavši nezaobilazno ime u svim najvećim argentinskim uspjesima.

Do toga je došlo skoro slučajno, stjecajem okolnosti. Naime, kad je Martinez počeo dobivati pozive u reprezentaciju, uvijek je bio rezerva tada neprikosnovenom Francu Armaniju, višestrukom prvaku Argentine i osvajaču natjecanja Copa Libertadores s reputacijom najboljeg južnoameričkog golmana. No pozitivni test na COVID-19 maknuo je Armanija s popisa za kvalifikacijski susret za Svjetsko prvenstvo protiv Čilea. Martinez je uskočio, debitirao kao 28-godišnjak i otad se više nije maknuo s gola.

I to ne samo kao golman, već dobrim dijelom kao simbol borbenosti i posvećenosti, što argentinski igrači ponekad i pomalo prejako pokazuju. Kad se jedan od novinara pokušao našaliti nakon finala 2022. godine rekavši mu da je obranom Kolo Mouaniju zaslužio bonus koji je nogometni savez obećao igračima, bio je vrlo odrješit:

'Ovdje sam zbog slave. Nikad ne igram za reprezentaciju zbog novca. U reprezentativnom nogometu postigao sam sve, ali uvijek tražim novu motivaciju. Želim nadmašiti Sergia Romera.'

Za manje upućene, Romero je golman s rekordnim brojem utakmica za reprezentaciju, a skupio ih je 96. Martinez je trenutno na 59, a s 33 godine mogao bi se nadati nastupu na još jednom Svjetskom prvenstvu nakon ovog sjevernoameričkog.

Nije ni čudno to da je u Argentini snimljen dokumentarac 'Emi Martinez: dječak koji zaustavlja vrijeme', dostupan i na hrvatskom Netflixu.

Neki smatraju Martineza jednim od najboljih svjetskih golmana, možda i najboljim, no ima i dosta kritičara koji mu pretpostavljaju neka druga imena. Znao je imati sezone u kojima bi postavljao rekorde u broju utakmica bez primljenog gola, ali isto tako u prošloj sezoni nije obranio njih čak 45, a samo četvorica golmana u Premier ligi primila su više.

No definitivno najzanimljiviji, istodobno najsporniji dio Martinezova umijeća tiče se obrane jedanaesteraca, odnosno kaznenih udaraca. Od srpnja 2024. godine sudjelovao je u pet raspucavanja za Argentinu i Aston Villu te od 23 udarca primio samo 12 golova, što je postotak od 52 posto, a uobičajen je između 70 i 80 posto. Do kraja 2022. godine u karijeri je obranio sedam od 35 dosuđenih kaznenih udaraca.

Kako mu to uspijeva? Vrlo jednostavno, za neke sporno: koristi različite oblike ometanja, pa i nerviranja igrača koji mu pucaju penal. Zbog toga ga često kritiziraju, optužujući ga za agresivnost, nesportsko ometanje, teatralnost... Francuski golman Hugo Lloris, koji je branio u onom finalu u Katru, kasnije je i bez spominjanja imena bio jasan:

'Postoje neke stvari koje ne mogu raditi. Ne mogu praviti budalu od sebe, maltretirati suparnike, prelaziti tu crtu u ponašanju. Previše sam racionalan i pošten da bih išao tim putem.'

FIFA je čak razmatrala promjene pravila da bi spriječila slične taktike u budućnosti. Kad su ga pitali o tome, Martinez je odgovorio u svom stilu: 'Već sam obranio sve penale koje sam trebao obraniti.'

Mnogi se sjećaju polufinala Copa Americe 2021. godine protiv Kolumbije, kad je prije pucanja žestoko vrijeđao suparničke igrače i potom im obranio tri udarca, što je Argentinu odvelo u finale. Iste godine je u utakmici s Manchester Unitedom zadirkivao Brunu Fernandesa da je Cristiano Ronaldo trebao pucati. Fernandes je opalio loptu iznad gola, a Aston Villa je pobijedila. Najveći niz takvih poteza imao je na Svjetskom prvenstvu 2022. godine: u četvrtfinalu protiv Nizozemske u raspucavanju je stalno provocirao, šutirao loptu daleko od gola glumeći da je dodaje protivnicima, pružio loptu Stevenu Berghuisu pa je pustio na tlo... Dvojici je obranio udarce i odveo Argentinu u polufinale protiv Hrvatske.

Slično je bilo i u finalu. Ometao je pri pucanju Kyliana Mbappéa i Kingsleyja Comana prigovarajući sucu oko sitnica, a prije nego što je trebao zapucati Aurélien Tchouaméni, uzeo je loptu i gurnuo je u stranu tjerajući Francuza da ide po nju. Kolo Mouaniju je pak uz gestikulacije dovikivao: 'Gledam te', za što je dobio žuti karton. Na kraju je obranio Comanov udarac, a Tchouaméni je promašio gol. Dovoljno za titulu i onu prostačku proslavu s trofejom prvog golmana prvenstva. A bilo je takvih situacija još puno, i u klupskom i u reprezentativnom nogometu.

No sve je to dio argentinskog nogometnog folklora, koji možete ili voljeti ili mrziti, i Martinez se u njega odlično uklapa svojom kontroverznošću na razini svojih golmanskih kvaliteta. Neki bi rekli da je sasvim logično veliki pobornik bizarnog argentinskog predsjednika Javiera Mileija, 'južnoameričkog Trumpa'. No u nogometu se na kraju ipak broje trofeji, a oni stižu kad je Dibu Martinez među vratnicama.