Nuno Saraiva iz A Bole objavio je kolumnu u kojoj je otvoreno stao na stranu izbornika i poručio da je došlo vrijeme da Portugal prestane živjeti u prošlosti kada je riječ o Ronaldu.

Već na početku teksta Saraiva Ronaldu odaje veliko priznanje. Piše da je bio najbolji portugalski nogometaš u povijesti, jedan od najboljih igrača svih vremena i jedan od najvećih sportaša koje je Portugal ikada imao.

No odmah zatim slijedi ključna rečenica: 'Cristiano Ronaldo bio je najbolji. Više nije.'

Saraiva dodaje da za to nije kriv Ronaldo, nego 'diktatura vremena'.

'Ovo nije kritika. To je život. To je nogomet', piše.

'Reprezentacija nije muzej'

Autor zatim jasno poručuje da prošle zasluge ne mogu automatski određivati sadašnjost.

'Da je Ronaldo Norvežanin, bi li itko zamislio da Haaland sjedi na klupi samo zato što je Ronaldo nekada bio najbolji na svijetu? Da je Francuz, bi li Mbappé morao izaći iz momčadi? Da je Englez, bi li Kane izgubio mjesto? Naravno da ne.'

Potom slijedi jedna od najoštrijih poruka teksta: 'Reprezentacija nije muzej. Nije spomenik Cristianu Ronaldu. To je nogometna momčad.'

Saraiva smatra da zato trener mora imati potpuno pravo odlučivati tko igra, neovisno o statusu i veličini pojedinca.

'Napokon momčad u kojoj odlučuje trener'

Posebno je stao u obranu Jorgea Jesusa. Podsjetio je na njegovu izjavu da 'u momčadi odlučuje trener' i da 'pravila vrijede jednako za sve'.

'Napokon. Momčad u kojoj odlučuje trener. Kakav revolucionaran koncept', ironično je napisao Saraiva.

Dodaje da Jesus nije 'završio s Ronaldom', nego s idejom da jedan igrač može biti iznad momčadi.

'Završio je s idejom da prošlost automatski jamči budućnost. Završio je s idejom da veličina legende određuje veličinu početne postave.'

'Ovo nije dostojno Ronaldove legende'

Saraiva je zatim postao još izravniji: 'Ono što gledamo posljednjih dana nije dostojno legende poput Cristiana Ronalda. Nije dostojno njegove karijere. Nije dostojno kapetana reprezentacije.'

Naglašava da je Ronaldova karijera izgrađena na radu, disciplini, opsesiji napretkom i odbijanju privilegija: 'A taj dječak želio je izboriti svoje mjesto, nije želio da mu ga netko pokloni.'

Potom dolazi i 'najsočniji' dio cijelog komentara. Saraiva piše da se 'poniznost dječaka' s vremenom možda izgubila pod težinom ogromnog stroja koji je postao CR7: 'Brend. Carstvo. Ugovori. Milijuni. Stalna izloženost. Lik.'

I upravo je sve to, smatra autor, moglo otežati prihvaćanje činjenice s kojom se na kraju suoči svaki veliki sportaš - da vrijeme uvijek pobjeđuje.

'Ne može kupiti eliksir vječne mladosti'

Saraiva zatim koristi slikovitu formulaciju: 'Cristiano Ronaldo ne može kupiti eliksir vječne mladosti.' I odmah ponavlja: 'Cristiano Ronaldo bio je najbolji svih vremena. Više nije.'

Dodaje da takva tvrdnja ne umanjuje njegovu veličinu, nego da je upravo poricanje očitog ono što mu može štetiti.

Autor smatra da Ronaldo i dalje može kontrolirati način na koji će završiti svoju reprezentativnu priču: 'Cristiano je zaslužio otići kroz velika vrata. Još uvijek to zaslužuje.'

No dodaje da otići kroz velika vrata ne znači nužno otići onda kada sami želimo: 'Ponekad to znači znati kada je došao trenutak. I to je također veličina.'

Saraiva kao primjere navodi Peléa, Maradonu, Eusébija i Federera te poručuje da vrijeme nijednome od njih nije oduzelo veličinu, već samo sadašnjost.

'Hvala, Cristiano, ali sada pusti reprezentaciju da igra'

U završnici kolumne poruka postaje oproštajna. Saraiva zahvaljuje Ronaldu za golove, titule, rekorde, emocije i način na koji je Portugal odveo na sam vrh.

No zatim jasno staje uz izbornika i reprezentaciju: 'Vrijeme je stati uz Jorgea Jesusa, momčad i stručni stožer. Ne protiv Cristiana Ronalda, nego za reprezentaciju.'

Dodaje da Portugal mora moći postojati i nakon Ronalda te da Jesus mora imati pravo biti trener: 'Hvala, Cristiano, ali sada pusti reprezentaciju da igra. Pusti Jorgea Jesusa da bude trener. Pusti druge igrače da rastu. I dopusti da tvoj život ostane ono što zaslužuje biti - izvanredna priča, a ne rat za pravo da nastaviš biti ono što si nekada bio.'

Saraiva zaključuje da nogomet nije ceremonija odavanja počasti i da se sljedeća utakmica nikada ne igra jučer.