Jednom je prilikom dugogodišnji klupski kroničar Evert Vermeer razgovarao s Johanom Cruyffom na igralištu za trening. Iza leđa Ajaxove legende neki je mladi igrač počeo uvježbavati šut. 'Tehnika mu ništa ne valja', rekao je Cruyff, ni ne okrenuvši se. 'Po čemu to zaključuješ, Johane?', pitao ga je Vermeer, koji je tu anegdotu kasnije puno puta spominjao u svojim napisima. 'Pa očito je', odgovorio je Cruyff. 'Zvuk koji se čuje kad udari loptu sasvim je falš'.

Kad bi takvo što izvalio gotovo bilo koji drugi stručnjak na svijetu, vjerojatno bi zvučalo beskrajno nadmeno, u najboljem slučaju kao simpatično mistificiranje. Ali kad to kaže Cruyff, onda su ljudi više nego skloni vjerovati da zna o čemu priča. Jer on nikad u svojoj karijeri – igračkoj, trenerskoj, savjetničkoj – nije odstupio od uvjerenja da postoji 'pravi' i 'krivi' način igranja nogometa, što uključuje i sve njegove elemente: od samog sustava do kretanja i udaranja lopte.

Zbog tih se ideala bezbroj puta svađao sa svima – zadnji put lani, okrenuvši cijeli klub naglavačke kad je kao član Nadzornog odbora blokirao izbor Louisa van Gaala za klupskog direktora. Kompletna upravljačka struktura kluba morala je dati ostavke nakon što je Cruyff učinio sve što je mogao (uključujući i sudsku tužbu) da spriječi dolazak čovjeka s kojim je u intimnom, ali i ideološkom sukobu već više od dvadeset godina. O njihovom bi se animozitetu doista mogla napisati cijela knjiga (u Nizozemskoj to i jesu napravili), no najvažnija točka spora je posve filozofske prirode i može se pojednostavljeno svesti na individualizam (Cruyff) protiv kolektivizma (Van Gaal).

Cruyff nije mogao dopustiti da se kompromitira njegova vizija razvoja kluba, koja se podjednako temelji na prepoznatljivoj tradiciji i futurističkim tehnološkim dostignućima – a u srži koje je individualni trening za sve igrače u svim dobnim kategorijama. Upravo taj element, koji potječe od rađanja Totalnog nogometa pod Rinusom Michelsom u šezdesetim godinama, Van Gaal je ukinuo sredinom devedesetih. Iako je tada na senzacionalan način sa strahovito darovitom generacijom osvojio posljednji naslov europskog prvaka za Ajax, u sukobu s čovjekom koji ima status polubožanstva nije ima nikakve šanse.

U dvoboju je pobijedio Cruyff – ostali su samo ljudi koje je on doveo, a sam je preuzo ulogu savjetnika bez formalne titule, ali svi znaju da on povlači sve konce. Provodi se samo ono što on predloži ili odobri. Ideja vodilja je kultiviranje određenog sustava vrijednosti koji je Ajax učinio velikim, usredotočenog na razvoj vlastitih mladih igrača i principe na kojima se temelji Totaalvoetbal, ali uz maksimalnu razinu stručnosti i primjenu najnaprednih tehnoloških inovacija.

Ajax je okupio 'dream team' klupskih ikona. Trener je posljednje dvije i pol godine Frank de Boer, sljedbenik Cruyffa i Pepa Guardiole, koji ga je još prije svog imenovanja za Barcinog trenera nagovarao da mu bude asistent – De Boer je odbio, želeći krenuti vlastitim putem, ali se prije preuzimanja Ajaxa dugo savjetovao s Kataloncem, bivšim suigračem. De Boer je osvojio tri nacionalna prvenstva zaredom i stručnjaci se slažu da stalno evoluira kao trener –nije tajna ni da se mnogi drugi europski klubovi raspituju za njega, pogotovo zato što nadograđuje 'izvor' nogometne filozofije kojom se danas nadahnjuju Barcelona, Bayern i mnogi drugi.

Uz De Boera, takozvano 'tehničko srce' Ajaxa čine još voditelj akademije Wim Jonk i pomoćni trener Dennis Bergkamp, a tu su još sportski direktor Marc Overmars, treneri Jaap Staam i Bryan Roy te marketinški direktor Edwin van der Sar. Njima pridodajte još stručnjake iz raznih polja medicine, psihologije, biomehanike i računalne tehnologije koje je Ajax skupio u svojoj akademiji 'Toekomst' (Budućnost) i tamošnjem centru miCoach, kojeg je Jose Mourinho nedavno nazvao 'daleko najnaprednijim u Europi' – ondje se, između ostaloga, u laboratoriju nalik na NASA-in izučava biomehanika šutiranja lopte.

Ono što je Johan Cruyff svojevremeno procjenjivao po zvuku danas je uzdignuto na neku sasvim novu razinu: deset kamera snima igračevu tehniku, tridesetak senzora postavljeno je na mišiće na njegovom tijelu, a posebne ploče mjere opterećenje koljena i gležnjeva – time se mogu pratiti i najsitnije promjene u tehnici kretanja ili baratanja loptom koji nastaju kao posljedica ozljede. U odnosu na prošlu sezonu, Ajax je smanjio broj mišićnih ozljeda svojih igrača s 28 na 8.

Individualni pristup jako je važan za Ajaxovu budućnost iz najmanje dva razloga: izgradnju karaktera i sposobnosti donošenja ispravnih odluka u ključnim trenucima, budući da se klub izrazito oslanja na mlade igrače (prosjek starosti prve momčadi je 22,8 godina), ali i zato što je svjestan da najbolje mora prodavati nakon što se afirmiraju – no samo za ozbiljan novac.

Ove sezone prodali su Jana Vertonghena u Tottenham (12,5 milijuna eura), Vurnona Anitu u Newcastle (8,5), Gregoryja van der Wiela u PSG (6) i još par igrača, za ukupni iznos od blizu 29 milijuna eura. Međutim, njihovi odlasci gotovo da se i nisu osjetili, jer zamjene unutar momčadi su odavno bile spremne...

Od Mohameda Moallima, glasovitog nizozemskog nogometnog autora (FourFourTwo, ESPN) saznajemo da je trojac koji ovog ljeta može napustiti klub već određen. To su Christian Eriksen (procjenjena vrijednost 16 milijuna eura.), Toby Alderweireld (10 milijuna) i Siem de Jong (8 milijuna).

Njihov odlazak uopće neće biti problem, misli Moallim. 'Joel Veltman je prirodni nasljednik Alderweirelda, a Viktor Fischer i Davy Klaassen mogu dostojno zamijeniti drugu dvojicu.' Međutim, kaže on, klub je već poduzeo odlučujuće korake da dovede Adama Mahera iz AZ Almaara i Marca van Ginkela iz Vitessea: iako im je 19, odnosno 20 godina, obojica su već nizozemski reprezentativci pod izbornikom Louisom van Gaalom, koji želi preporoditi momčad koja se zadnjih godina izgubila u sukobima najvećih zvijezda. Odšteta koju će dobiti za Eriksena morala bi biti više nego dovoljna da dovedu ovu dvojicu.

No vlastita proizvodnja sada je još više nego ikad u srži Ajaxove filozofije. Samo šest igrača (od 32, koliko ih je na profesionalnom ugovoru) stariji su od 24 godine, a velika većina ovih ostalih dolazi iz akademije i svake je godine sve više juniora promovirano među seniore. Moallim kaže da je ovo najbolja generacija još od sredine devedesetih: 'Po talentu nadograđenom tehničkim i taktičkim karakteristikama igrača nijedna druga poslije one 'zlatne' ne može se s njome mjeriti.'

Onaj koji privlači najviše pozornosti je 18-godišnji napadač/krilo Viktor Fischer, kojeg je Ajax pretprošlog ljeta doveo iz Danske. Za njegovog sunarodnjaka Christiana Eriksena (21 godina, već 33 nastupa za reprezentaciju) mnogi kažu da je 'novi Michael Laudrup', i sam Laudrup to kaže, ali Fischer bi mogao biti nešto još posebnije – od ovog wunderkinda se očekuje da za koju godinu bude jedan od najboljih na svijetu. Jako puno toga o njemu je već napisano, dovoljno je pogledati par njegovih poteza da naslutite kakav strašan potencijal je u pitanju.

'Znamo da moramo stvarati igrače kao u tvornici ako želimo preživjeti', kaže Frank de Boer. No kako misli ostvariti iskorak u Europi ako će svake godine prodavati po 3-4 ključna igrača? Svi su svjesni da je današnja nogometna i, prije svega, ekonomska realnost drugačija nego u doba kad je Ajax harao kontinentom. 'Četvrfinale Lige prvaka je 'Sveti gral', sve više od toga bilo bi čudo', kaže Mohamed Moallim. Ove sezone momčad je bila treća u skupini s Borussijom Dortmund, Real Madridom i Manchester Cityjem; u Europa ligi je šokantno ispala od Steaue.

Sve se svodi na psihologiju, smatra De Boer. 'Usudite se igrati', mantra je koju ponavlja igračima. 'Želim da se igrači ne boje: u redu je raditi pogreške, ali treba uvijek pokazati petlju', kaže trener. Zato je individualni pristup izuzetno važan – jer Ajax ne samo da proizvodi igrače, u akademiji je sve jači naglasak i na njihovo karakterno oblikovanje, za što također postoji cijeli tim stručnjaka. Jako veliki dio novca koji zaradi prodajom igrača klub ulaže u infrastrukturu, tehnologiju i stručno osoblje.

O fascinantnim tehničkim i taktičkim aspektima igre koju razvija Ajax još ćete sigurno imati prilike čitati, a o njima najviše govori ovaj citat: 'Želimo postići to da igramo atraktivan, dinamičan i napadački nogomet bez obzira na suparnika. Ne želimo se nikome prilagođavati. Želimo igrati svojim stilom. Ako nam to uspije, onda možemo napraviti nešto veliko.'

Tko je to rekao? De Boer, Cruyff, Bergkamp? Možda Michels još u šezdesetima? Nije ni važno, svi sad razmišljaju kao jedno. Svi vjeruju da za njih postoji samo jedan ispravni način igranja nogometa: Ajaxov način.