Mario Vušković (24) nakon gotovo četiri godine ponovno trenira s prvom momčadi HSV-a, a čovjek koji ga je posljednjih sedam mjeseci pripremao za povratak nema nikakve dvojbe oko njegove spremnosti. Joško Vlašić uvjeren je da hrvatski stoper već sada može igrati nogomet na najvišoj razini.
Renomirani stručnjak u razgovoru za Sportske novosti detaljno je opisao rad s Vuškovićem tijekom posljednjih mjeseci. Smatra da je četverogodišnja suspenzija bila iznimno teška kazna za sportaša.
'Kad vidim kako se tenisači ili nogometaši brzo vraćaju nakon suspenzija, njegova spada u domenu drakonskih kazni. Ako sportašu uzmeš četiri godine, to je kao da si običnom čovjeku uzeo dvadeset godina, računajući koliko sportski vijek može trajati. Platio je visoku cijenu', kazao je Vlašić te na pitanje hoće li se vratiti na vrhunskoj razini, odgovorio:
'U utorak ima prvi trening, a ako bi neka kladionica ponudila opciju klađenja da već u četvrtak može odigrati utakmicu na vrhunskom nivou, stavio bih na to sav novac koji imam. Ne da je spreman, nego je bolji nego ikad u tehničkom, dakle nogometnom smislu, driblingu, primanju lopte, ali i u brzini. Ekstremno se ubrzao i poboljšao agilnost, snaga mu je rapidno išla gore, akceleracija, deakceleracija, u svim elementima otišao je jako daleko. On je sada najbolja verzija sebe i nadam se da će već na proljeće biti dio A-reprezentacije. To je moja procjena', samouvjereno je rekao.
'Ja sam tu šansu shvatio kao dar'
Vuškovićeva specifična situacija omogućila je Vlašiću nešto što treneri u profesionalnom nogometu gotovo nikada nemaju, a to je višemjesečni rad s igračem bez utakmica, putovanja i klupskih obveza koje inače prekidaju trenažni proces.
'Vrlo rijetko se u životu trenera dogodi kao što se meni dogodilo s njim, da u zrelosti karijere može tako veliko vrijeme izdvojiti kako bi radio s igračem da napravi performanse koje je možda trebao nekad davno napraviti. Mogli smo raditi u kontinuitetu koji nije remetilo ono što klub inače nosi - pripreme i natjecanja. Napravili smo sedam međuciklusa. Ja sam tu šansu da radim s njim na takav način shvatio kao dar.'
Vlašićeva je poruka njemačkom klubu jasna - Vuškoviću ne treba pristupati kao igraču kojeg tek treba vratiti u fizičko stanje za ozbiljan nogomet.
'Znajući sve okolnosti njegovog slučaja, bio sam još više motiviran. Mario je baš kvalitetan mladi čovjek, ustrajan u radu, ima osobnost, zato ga navijači toliko vole. Četiri godine je ogromno razdoblje, ali jako sam znatiželjan kako će to izgledati. Upoznao sam sportskog direktora HSV-a sa svim pojedinostima, totalnim detaljima, zamolio ga da utječe na struku. Ne trebaju početi s njim kao da je u komi pa ga moraju oživjeti, nego neka ga samo priključe ekipi.'
Vušković nije čekao završetak suspenzije da bi ponovno počeo voditi računa o tijelu. I prije početka suradnje s Vlašićem održavao je fizičku spremu, trenirao druge sportove i igrao mali nogomet, što mu je omogućilo da relativno brzo prijeđe na ozbiljnija opterećenja. Sedam mjeseci rada potom je bilo usmjereno prema zahtjevima profesionalnog nogometa.
'Brinuo se o sebi. Imao je ljude koji su mu pomagali, njihov je doprinos bio velik što je mogao kod mene relativno brzo u trening s jakim opterećenjima. Trenirao je i borilačke sportove. Igrao je mali nogomet s prijateljima. Nije bio zapušten. Daleko od toga. Sa mnom je ušao u specifiku nogometne igre i svih kondicijskih parametara koji su potrebni za to. Ni on ni ja ne možemo si zamjeriti bilo što. Napravili smo sve što smo mogli. Naravno, da je došao i ranije, mogao bih upotrijebiti operatore još veće stresnosti. Za ubuduće, kad se ukaže prilika, ostavili smo rad na tome, da se na kraju dođe do maksimalnih operatora koji će još više pokrenuti pozitivnu transformaciju. No, mislim da je i ovako drugi igrač nego što ga je itko poznavao. To će se vrlo brzo vidjeti.'
Vlašićev cilj pritom nije samo Vuškovićev povratak u momčad HSV-a. Već je javno rekao da ga na proljeće vidi kao kandidata za A-reprezentaciju, a u razgovoru je objasnio i kakvu je poruku pokušao usaditi stoperu tijekom njihova rada.
'Treba postaviti cilj. Moj jedan dobar prijatelj, nažalost prerano je otišao, govorio je kako je njegov djed bio nadničar kod obitelji s dosta njiva. Na ljeto bi trebao kopati pa je ponio bocu s vodom i malo octa da ublaži žeđ. On bi bacio tu bocu dvadeset metara naprijed i dok nije okopao sve da dođe do vode, nije se smio napiti. Rekao sam mu: "Mario, znam da si prošao pakao, ali ako te taj pakao doveo do mene, možda će ti budućnost biti drugačija nego što bi bila“.
Nije želio otvarati staru ranu
Poseban dio povratka predstavlja mentalna strana priče. Četiri godine bez službenog nogometa golemo su razdoblje u karijeri profesionalnog igrača, no Vlašić kaže da tijekom zajedničkog rada nije inzistirao na vraćanju na ono što se dogodilo.
'Mislim dobro. Nisam čeprkao tu ranu. Treba zarasti, a to će se dogoditi kad ponovno osjeti da je ravnopravan dio ekipe i da može pridonijeti sukladno sposobnostima. Osluškivat ćemo vijesti iz Njemačke. Gledam se u ogledalo, uši su mi narasle, vjerojatno od tog osluškivanja', smije se Joško.
Sada slijedi potpuno drugačiji test. Individualni rad može igrača dovesti na iznimno visoku fizičku razinu, ali povratak svakodnevnom momčadskom treningu nakon toliko vremena donosi opterećenja koja nije moguće u potpunosti simulirati: 'Napravili smo sve, ali i s najsigurnijim autom, ako udarite u zid brzinom 150 kilometara na sat, neće vam pomoći.'
Koliko je četverogodišnja prisilna stanka neuobičajena, najbolje pokazuje Vlašićev odgovor na usporedbu s jednom od najtežih nogometnih ozljeda: 'Ako biste mene pitali, odabrao bih rupturu prednjeg križnog ligamenta. Iako je to kao da me pitate želim li poginuti u vatri ili vodi. Obično kažu da je to koljeno u boljem stanju nakon rehabilitacije nego drugo. Ovisi o tome kako se posloži proces, koliko straha ostane, koliko je u oporavku bio zastupljen nogometni sadržaj... Jezu mi izaziva to što nije smio igrati četiri godine.'
Prvu utakmicu ipak će gledati na televiziji
Vlašić nije bio među tisućama ljudi koji su na Volksparkstadionu pratili prvi Vuškovićev trening s HSV-om. Razmišljao je, međutim, o odlasku na njegov prvi službeni nastup nakon isteka suspenzije Vušković se sada ponovno može pripremati zajedno sa suigračima, dok pravo nastupa dobiva u studenome. Nakon sedam mjeseci zajedničkog rada Vlašićeva je procjena iznimno optimistična: vjeruje da HSV neće dobiti samo starog Vuškovića, nego unaprijeđenu verziju igrača kakav je bio prije suspenzije.
