Da je Hrvatska izgubila zbog jednog stopera, problem bi bio jednostavan. Nažalost ili na sreću, nogomet tako ne funkcionira. Protiv Engleske Hrvatska nije izgubila zbog Luke Vuškovića. Izgubila je jer je kao momčad odigrala lošu obrambenu utakmicu, posebno u segmentu prekida. To je nakon susreta priznao i Zlatko Dalić, koji je obranu prekida nazvao najlošijom otkad vodi reprezentaciju.

I upravo zato čudi količina kritika usmjerena prema najmlađem igraču zadnje linije. Ne zato što je Vušković odigrao bez greške. Nije. Kao što bez greške nisu odigrali ni Joško Gvardiol, ni Josip Šutalo, ni ostatak obrane. Problem je što se nakon utakmice stvorio dojam da je jedan igrač odgovoran za poraz, a to jednostavno nije istina.

Problem koji nema veze s Vuškovićem

Ako ćemo gledati činjenice, Vušković je odigrao 66 minuta, imao vrlo dobar postotak točnih dodavanja, nekoliko važnih izbijanja i obrambenih reakcija. Nije briljirao, ali nije ni odigrao katastrofalnu utakmicu kakvom se pokušava prikazati. Još je zanimljivije pogledati širu sliku.

Govorimo o igraču koji ima 19 godina i iza sebe sezonu u kojoj je bio jedan od najboljih mladih stopera Europe. Govorimo o igraču za kojeg se otimaju premierligaški klubovi i za kojeg se već sada nude deseci milijuna eura. Istovremeno, u Hrvatskoj se stvorio narativ kao da je riječ o stoperu koji ne pripada ovoj razini nogometa.

Tu dolazimo do problema koji nema veze s Vuškovićem.

Dio reakcija nakon utakmice ostavio je dojam da se reprezentacija ne promatra kroz ono što igrači rade u hrvatskom dresu, nego kroz klupske simpatije. Kada se to dogodi, analiza prestaje biti analiza, a postaje nastavak klupskih rasprava pod reprezentativnim grbom. I upravo je to ono što bi trebalo zabrinuti.

Jer ako ćemo biti pošteni, onda treba reći i drugu stranu priče. Joško Gvardiol iza sebe nema sezonu na razini svojih najboljih izdanja. Josip Šutalo također nije imao sezonu bez oscilacija. Obojica su tijekom godine prolazili kroz teške utakmice, loše procjene i pogreške koje su skupo koštale njihove momčadi. I to je potpuno normalno.

Zaboravili smo vlastite lekcije iz prošlosti

To se događa svim braničima na svijetu. No iz nekog razloga iste se stvari mnogo lakše opraštaju nekim igračima nego drugima. Zato se postavlja jednostavno pitanje. Kako je moguće da nakon poraza cijele momčadi najveći teret kritika završi na leđima 19-godišnjaka kojem je ovo prvo veliko natjecanje? Možda zato što smo već zaboravili vlastite lekcije iz prošlosti.

Dovoljno se vratiti na Euro 2021. godine. Tada je Joško Gvardiol također imao samo 19 godina i igrao svoje prvo veliko natjecanje. Nakon utakmice sa Španjolskom pisalo se o njegovoj nesretnoj reakciji kod pogotka, famozan 'slučaj bočica'. Međutim, prevladavao je potpuno drukčiji ton. Većina javnosti tada je u Gvardiolu vidjela izniman talent kojem treba vrijeme, a kada je jedan televizijski komentator otišao predaleko s kritikama, reakcije su uglavnom bile usmjerene prema njemu, a ne prema mladom stoperu.

Danas, pet godina kasnije, čini se da je Vušković dobio znatno manje strpljenja. Dovoljno je pogledati emisije, portale i društvene mreže nakon Engleske. Umjesto rasprave o kolektivnim problemima Hrvatske, velik dio prostora posvećen je upravo njemu. Kao da je 19-godišnji stoper bio glavni razlog poraza reprezentacije. A to jednostavno nije bila realna slika utakmice. Još je zanimljivije da se danas od Vuškovića traži gotovo savršena utakmica protiv napadača svjetske klase, dok se istovremeno zanemaruje činjenica da su pogreške radili i puno iskusniji reprezentativci.

Kada 19-godišnjak postane glavna tema nakon poraza cijele momčadi, onda problem često nije samo u njegovoj izvedbi nego i u načinu na koji promatramo reprezentaciju. Što se promijenilo kod Gvardiola? Nije se promijenio talent. On je postojao i tada. Promijenilo se samo vrijeme. Dobio ga je dovoljno da raste, griješi, uči i postane ono što je danas. Zato bi upravo primjer Gvardiola trebao biti upozorenje svima nama.

Ne sudite nakon 66 minuta protiv Kanea

Mlade stopere ne treba štititi od kritike. Kritika je dio sporta. Ali ih ne treba ni proglašavati glavnim krivcima nakon jedne utakmice. Pogotovo kada je riječ o poziciji na kojoj iskustvo igra ogromnu ulogu i na kojoj griješe čak i najveći. Da je hrvatska javnost 2021. godine presudila Gvardiolu nakon Eura, danas ne bismo govorili o jednom od najboljih stopera svijeta.

Zato bi bilo mudro da ni Vuškoviću ne sudimo nakon 66 minuta protiv Engleske. Hrvatska je protiv Engleske izgubila kao momčad. I jedino kao momčad može pobijediti Panamu i Ganu. Ako netko nakon jedne utakmice želi otpisati stopera koji nema još 20 godina, onda problem nije u Vuškoviću nego u očekivanjima koja smo sami stvorili.

Sve ostalo vodi nas u raspravu u kojoj se više govori o klupskim bojama nego o hrvatskoj reprezentaciji. A to nikada nije donijelo ništa dobro hrvatskom nogometu.