U igri su ostala trojica finalista, od kojih je Giannis Antetokounmpo po općem mišljenju unatoč sjajnoj sezoni samo statist u velikom dvoboju Shaia Gilgeous-Alexandera iz Oklahoma City Thundera i Nikole Jokića iz Denver Nuggetsa. Lijepi je to, i još jedan udar američkom košarkaškom ponosu, jer su se u finalu našli Grk, Kanađanin i Srbin.

Ovaj posljednji gospodar je statistike, jedini u cijeloj ligi ima prosječni triple-double u koševima, skokovima i asistencijama (u doigravanju mu se po tome priključio Giannis), i po mnogo čemu je u samom vrhu najboljih centara svih vremena. Onaj srednji ipak je glavni favorit utrke premda mu na individualnoj razini na ruku ide 'samo' to da je prvi strijelac lige s prosjekom od 32,7. Dva mu faktora, međutim, idu u korist: drukčiji je od današnjih 'revolveraša' koji pucaju iz svake moguće pozicije, a uz to je njegova Oklahoma bila prva nakon regularnog dijela sezone i prošetala se prvim krugom doigravanja na Zapadu. To ih čini i prvim favoritima za titulu, prvu u njihovoj povijesti, ne računamo li davni trofej iz 1979. pod imenom Seattle Supersonics.

Tko će prevladati u dvoboju SGA i Jokera odlučit će se dijelom i međusobnim okršajem, nakon što su se Nuggetsi priključili Thundersima u polufinalu Zapada. Voljeli bismo da su umjesto Jokića tamo završili Clippersi Ivice Zupca, no u napornoj seriji prvog kruga vaga se nagnula na stranu momčadi iz Colorada.

Letvica je jako visoko

A doigravanje je za favoriziranog kanadskog beka, prvog strijelca lige, počelo pomalo 'klimavo', jer je unatoč uvjerljivim pobjedama nad Memphisom igri svoje momčadi pridonio manje nego se od njega naviklo. U prve tri utakmice imao je tek nešto malo više od 35 posto šuta, najlošije od desetorice koji su postizali koševe za OKC, ali je onda eksplodirao u završnom činu. U inače najneizvjesnoj utakmici serije u pobjedu je za 38 minuta ugradio 38 poena, pet skokova, šest asistencija, dvije ukradene lopte i jednu blokadu, uz šut 24-13. Moralo se jednom opet otvoriti.

'Svake večeri izađem na parket kako bih bio najbolja verzija sebe. Dosad to nisam bio, ali večeras sam se približio', izjavio je nakon pobjede 117-115.

Nije to ni tako lako s letvicom koju je ove sezone Gilgeous-Alexander podigao jako visoko. Kad ga ide, svima je normalno, kad je samo malo slabiji, svi su šokirani. A pogotovo kad se zaredaju tri lošije utakmice.

Nekonvencionalna megazvijezda

SGA, kako ga zovu svi kojima se ne da izgovarati njegovo dugo ime, vrlo je nekonvencionalna megazvijezda. Cijelu sezonu svi su oduševljeni njegovim stilom igre, posebno nepredvidljivim kretanjem po terenu, novinar The Athletica duhovito je primijetio da se kreće kao da ga vodi navigacijska aplikacija Waze. Upravo na taj način izluđuje suparnike, i izaziva divljenje koje ga je i gurnulo u finale MVP utrke.

Shai je nedvojbeno talentiran, ali je do visina na kojima se danas nalazi došao prvenstveno velikim radom, puno intenzivnijim nego je slučaj kod većine drugih NBA igrača. U Kanadi ima tim bez ijednog zvučnog imena, ali ga prate na svakom koraku, posebno u omiljenom mu terminu za treninge u samu zoru. Uvijek je, kažu, bio takav, još u osnovnoj školi u kanadskom Hamiltonu u dvoranu je dolazio u šest ujutro i radio na kondiciji i šutu dva i pol sata prije početka treninga. Kad ne bi bilo nikog da mu otključa vrata, odlazio je u drugu dvoranu. A opet, kroz srednju školu u Kanadi i sveučilište u Kentuckyju nije odmah prepoznat.

No, sada se sve isplatilo, i do vrhunca je stigao igrajući onako kako nitko drugi ne igra.

'On je ispred svog vremena. Intuitivno igra kao da odluke donosi nakon znanstvenih istraživanja. Kod njega to dolazi prirodno', rekao je nedavno za The Athletic trener Thundera Mark Daigneault.

Radio je više nego itko

Još od djetinjstva osuđen je na pokušaje nadoknađivanja nedostatka visine, premda je u međuvremenu izrastao do blizu 2 metra. U današnjoj košarci to je veliki problem. Našao je rješenje: radio je više nego itko.

Prvi treneri naučili su ga sve o ubrzavanju i naglom zaustavljanju, najviše Dwayne Washington čiji je učenik bio u srednjoj školi u Hamiltonu. Taj svestrani košarkaški entuzijast predavao mu je tjelesni, ali i fiziku. Naslutio je kakav dragulj ima, i trenirajući ga odlučio spojiti svoje dvije 'zanimacije'. Usporedio je pulena s automobilom s četiri brzine.

'Nikad nećeš biti brz kao Allen Iverson. Ali možeš kontrolirati svoje brzine. Ići iz treće u prvu, pa onda opet u treću, pa usporiti u drugu, i u prvu, pa opet drugu. Ne mijenjaj iz druge u treću, pročitat će te', govorio mu je.

Radili su i na drugim znanostima, Washington je momka učio pravilno disati kako bi usporavao srčani ritam i bio što mirniji. A onda - kako su to opisali u nedavnom portretu u The Athleticu - geometrija: naučio ga je snagu trokuta, i raznolike mogućnosti kretanja po terenu, drukčije od današnjih najčešće pravocrtnih NBA igrača. A onda je još razvio igru s obje ruke, pa potom i dovoljno narastao.

Ne mogu ga pročitati suparnici

Možda zato SGA i Jokić, pa i ostali stranci, toliko i odudaraju od svih: današnji šablonizirani suparnici ne mogu pročitati ono što neupućenima izgleda kao kaos. Prošli su drukčiju školu. SGA pritom radi još nešto suprotno svima drugima: nije toliko sklon tricama kao ogromna većina igrača koji su današnju NBA pretvorili u šuterske treninge.

Sve to čini Shaijevu igru iznimno lijepom, i različitom, pa je prilično razumljivo zašto ga vide kao novo svjetlo u prilično zamračenom tunelu zvanom NBA. Jedan košarkaški kolumnist napisao je da u igri ima ravnotežu Simone Biles i fleksibilnost Kobea Bryanta. I sad su svi reflektori usmjereni na njega.

Dvadesetšestogodišnji Shai Gilgeous-Alexander ima i ponešto genetskih predispozicija za ono što danas radi, oboje roditelja su bili sportaši. Majka Charmaine Gilgeous trčala je, doduše bez naročitog uspjeha, na 400 metara na Olimpijskim igrama 1992. za Antiguu i Barbudum, a otac Vaughn Alexander, također podrijetlom s Antigue, bio je košarkaški prvak Toronta sa svojom srednjom školom. Na samom početku sinovog zanimanja za košarku bio mu je prvi trener.

A rekli smo već da Shai u početku nije privlačio puno pogleda. Igrao je za dvije srednje škole u Hamiltonu u kanadskoj provinciji Ontario, no nije se uspio probiti u prvu momčad svoje škole Svetog Thomasa Morea. Dobro je, doduše, igrao za njihovu 'patuljastu' momčad u kojoj su igrali niži klinci, ali nije mu to puno pomoglo. Počeo je napredovati tek kad se pri kraju školovanja preselio u SAD, kao maturant Hamilton Heights Christian Academy u Tennesseeju imao je prosjek od 18,4 poena, 4,4 skoka i 4 asistencije.

Počeo kao rezerva na Kentuckyju

Nekoliko sveučilišta nadmetalo se za njega, ali još uvijek ne kao buduću zvijezdu, a on se odlučio za Sveučilište Kentucky. Tamo je, pak, počeo kao rezerva, ali je skupljao pristojnu minutažu i polako se prometnuo u vođu. Već godinu nakon upisa, u travnju 2018., prijavio se na draft NBA. Mogao je biti zadovoljan time što su ga već kao 11. pick izabrali Charlotte Hornetsi, ali su ga onda isti dan poslali u Clipperse gdje je proveo samo jednu sezonu prije velikog tradea s Oklahoma Cityjem. Clippersi su te 2019. za All Star igrača Paula Georgea dali Gilgeous-Alexandera i Danila Gallinarija, pet budućih izbora u prvom krugu drafta i pravo na zamjenu još dva izbora prvog kruga. I počelo je novo doba za SGA, ali i OKC.

Već prvu sezonu dovoljno je dobro igrao da bi 2021. potpisao petogodišnje produženje ugovora za 172 milijuna dolara. Rastao je, i vjerojatno bi i ranije dosegao današnji status da mu sezonu 2021/22. nije upropastila ozljeda gležnja. Ipak, u sljedećoj je izabran za All Star utakmicu u momčad Zapada, a ta je godina bila prekretnica i po tome što je bio peti u glasanju za MVP i imenovan je u prvu momčad lige. Prošla je sezona bila još bolja, i na kraju je tijesno izgubio utrku za MVP od igrača s kojim se i ove godine nadmeće, Nikole Jokića. Jedina razlika tog i ovogodišnjeg izbora je što je treći u finalu bio Luka Dončić. I Oklahoma je dobro završila regularni dio sezone, bili su prvi pred doigravanje, lako s 4-0 prošli prvi krug i onda zapeli u drugom, izbacio ih je tada još uvijek Dončićev Dallas.

Naravno, Gilgeous-Alexander ključni je igrač i kanadske reprezentacije koja u ovoj generaciji stalno 'prijeti' velikim stvarima, no samo su ih djelomično i ostvarili. Prije dvije godine osvojili su svoju prvu veliku medalju nakon ljetnih OI 1936., bili su treći na Svjetskom prvenstvu pobijedivši za broncu SAD. To ih je gurnulo i na pariški olimpijski turnir, gdje su bili prikriveni favoriti. Nakon prvog kruga šanse su im se i povećale jer su neporaženi prošli skupinu smrti protiv Australije, Grčke i Španjolske i onda odmah u četvrtfinalu izgubili od domaćina Francuske.

Već je veliki igrač

Kako god završilo ovogodišnje prvenstvo i glasanje za MVP-a, Shai Gilgeous-Alexander već je veliki igrač. Sve što ga sigurno još čeka - mislimo jasno na trofeje - bit će samo šećerna glazura.

'On je kao LeBron James u punoj snazi, Giannis Antetokounmpo, brzanac kao Ja Morant, snažan kao Russell Westbrook. On je sjajan sportaš, makar ne bio moćan kao ti momci. A opet, na terenu dosegne sve ono što i oni rade. Za mene to govori sve o njegovoj vještini', hvali trener Thundersa Daigneault svog prvog igrača.