NAJOPASNIJI SPORT IGARA

Na ispitu karijere Morena ne smije pasti

Bionic
Reading

Snowboarding nije samo najbrže rastući zimski sport na kugli zemaljskoj - osim što je izuzetno atraktivan, jedan je od najvratolomnijih. Hrvatska u njemu ima predstavnicu na Olimpijskim igrama u Sočiju. I to ne slučajnu - Zagrepčanka Morena Makar uspjela se plasirati ispred suparnica iz skijaških sila poput Italije i Austrije

Možda će za hrvatske gledatelje upravo taj novi, otkačeni sport koji potječe iz reda ekstremnih biti jedno od otkrića ovih Igara. Natjecatelji iz nekog drugog adrenalinskog svijeta, mahom i s drugih kontinenata na kojima su sagrađeni golemi snježni halfpipe kanali, jure strmim pistama i izlijeću u zrak praveći akrobacije koje se u zadnjih 20-ak godina ubrajaju u najatraktivnije prizore modernog sporta.

U olimpijsku elitu tog i takvog miljea uspjela se probiti jedna Zagrepčanka koja je prve cake na snowboardu učila na sad već čuvenom (više ga se ne smije podcijeniti!) Sljemenu.

Morena se, dakle, 12. veljače natječe u disciplini halfpipe koja uključuje spuštanje niz strmi snježni kanal - sočijski je dug 180 metara, širok 20, a dubok sedam - te izvođenje tzv. trikova pri izlijetanju s njegovih rubova. Neke od najvećih zvijezda snowboardinga natječu se u halfpipeu.

'Poanta mog nastupa je - ne pasti kod izvođenja trikova, ne dodirivati rukama snijeg prilikom doskoka. Kad bih to uspjela, bila bih među prvih 15 natjecateljica', otkriva siže svoje taktike 29-godišnja Morena. To znači da neće riskirati s pokušajima najtežih elemenata, nego će ići na tehničko savršenstvo. U ovom sportu presuđuje bodovanje pet međunarodnih sudaca. Gleda se težina izvedenih elemenata, ali i kontrola doskoka, visina skokova, daljina...

Morena Makar objašnjava osnovnu filozofiju snowboardinga

A kakav bi to podvig bio da Morena uđe među 15 najboljih ilustrira podatak da su u Americi šampioni 'boarda milijunaši (Shaun White je sa 30-ak milijuna dolara jedan od najbolje plaćenih zimskih sportaša uopće), a hrvatska predstavnica ne samo da ne živi od boardanja, nego si ponekad ne može priuštiti ni putovati na sva natjecanja u sezoni.

'U hrvatskom snowboardingu ranije je vladala misao da je nemoguće da netko iz ove zemlje uopće ode na Olimpijske igre. Sredinom prošlog desetljeća, čak nam se raspao Savez i ja nisam ozbiljno boardala dvije godine... Ali onda smo 2006. opet ozbiljno krenuli u to, iako dobre halfpipe staze nestaju iz Europe, pa bi za dostizanje najviše razine trebalo trenirati u Americi i na Novom Zelandu', objašnjava Makar.


Kad nije u inozemstvu na snijegu, u Zagrebu odrađuje gimnastičke treninge kako bi smanjila rizik od ozljeda. Mnogi vrhunski boarderi bivši su gimnastičari koji imaju mnogo više hrabrosti izvoditi elemente kao što su rotacije preko glave. No zbog njihova utjecaja sport je u jednom trenu otklizio u smjeru mehanizacije i još pogibeljnijih trikova. Budući da je ionako riječ o sportu koji je bilježio smrti na stazi i teške invaliditete kao posljedice padova, novi sudački kriteriji vraćaju snowboarding izvornom idealu po kojem idealna vožnja i trikovi, odnosno akrobatski elementi, moraju izgledati kao da su izvedeni s lakoćom.

MORENA O HIPSTERIMA U SNOWBOARDINGU

Iza ove diplomirane ekonomistice i sportske dizajnerice već je dosta iskustva, uključujući i teške ozljede poput učestale dislokacije ramena. Dok na TV pratimo finale u slopestyleu, upozorava nas da 'četiri cure uopće nisu startale jer su se ozlijedile na treningu', kao i norveški favorit Torstein Horgmo. No Morena tvrdi da nju posebno motivira nadvladavanje straha - pogotovo straha stvorenog teškim ozljedama.

Sama će primijetiti da su boarderi od Japana do Balkana 'malo ludi' ljudi, kad se odaju takvim užicima (i patnjama). Urbana supkultura iz koje je izrastao ovaj sport i danas se osjeća na natjecanjima. Na prijenosima, recimo, možete vidjeti kako se mnoge Morenine suparnice pred sam nastup njišu u plesnom ritmu.

'Trend je među boarderima da pod kacigom imaju slušalice i puštaju si muziku dok voze. Na taj se način 'isključuju' i fokusiraju na izvedbu. To je dozvoljeno. Ne znam postoji li tako nešto u ikojem drugom olimpijskom sportu', kaže Morena, koja osobno ne prati taj trend.


Kao profesionalna dizajnerica, primjećuje da su boarderi u neku ruku i pomodni šminkeri: 'Nakon široke, vrećaste i kričave odjeće početkom prošlog desetljeća, sad su aktualni hipsterski utjecaji: retro naočale, hlače uske skoro kao tajice, strukirane jaknice...'

S nedavno navršenih 29 godina Morana je iskusna i svestrana kao sportašica, ali i kao osoba. Ona je dasku dohvatila sa 15-ak godina, a danas su joj konkurentice cure koje su provozile u trećoj-četvrtoj godini života. No takvi vunderkindi do ranih 20-ih znaju već biti gotovi s vrhunskim sportom - toliko se polome. Za to vrijeme, snowboarding širi set svojih disciplina na OI (u Sočiju su dodani slopestyle i paralelni slalom), a priča se da bi im se u PyeongChangu mogao pridružiti i 'Big Air'.

U svakom slučaju, neobične prinove u olimpijskoj obitelji. Možda im jednog dana dozvole da se muzika iz njihovih ušiju pušta na razglasu, kao u umjetničkom klizanju. Možda nam bude jasnije zašto se neki od ovih frikova smiješe prije nastupa.