Željko Mavrović se osvrnuo na nesretan kraj velikog meča za titulu Filipa Hrgovića protiv britanskog teškaša, Daniela Duboisa, te je izdvojio dvije situacije pred samu borbu za koje smatra da su presudile
Povodom Sunset Sports Media Festivala u Zadru, točnije u Punta Skali, imali smo priliku porazgovarati sa 'Šakom sa Srednjaka', Željkom Mavrovićem. Osvrnuo se na Filipa Hrgovića i njegov neuspješan napad na privremenu IBF titulu teške kategorije.
vezane vijesti
Pitali smo ga što je moglo, nakon gotovo savršenih pet rundi, poći po krivu.
'Mislim da su stvari krenule po krivu puno prije nego što se meč sam dogodio. Njegova viroza i temperatura koja ga je držala punih pet dana je sigurno oduzela iz njegovog tijela sve što je pripremao i sve što je dobro. Drugo, njegova povreda arkade koja ga je spriječila da zadnja dva tjedna imalo sparira i završi pripreme, da okruni cijeli kamp. Ta dva razloga su dovela do ovakvog neobjašnjivog kraja.'
'On je, u biti pao u jednoj minuti, to nije moguće da si ne znam koliko nespreman. Odraditi onakvih kvalitetnih pet rundi gdje je pogađao odlično sa svojom desnom rukom s kojom inače ruši protivnike. Dubois je bio uzdrman, noge su mu u jednom trenutku pokleknule, još udarac, dva i gotovo je bilo. Činilo se da će Hrgović pobijediti u četvrtoj rundi, da će ga nokautirati, međutim Dubois je izdržao i u sedmoj rundi dolazi do zaista nevjerojatnog pada. Filipa nema, nestao je, nije se mogao kretati. Ugušio je sam sebe. Ja bih razloge tražio u ovim situacijama prije meča, a ne tijekom same borbe.'
Osvrnuli smo se i na legendaran meč s Lennox Lewisom, 1998. godine i što mu je prolazilo kroz glavu pri samom ulasku u ring s takvim velikanom.
'Ako ću biti iskren, u trenutku ulaska u ring sam znao da su neke stvari u pripremama bile promašene, ne zato što sam bio lijen i zato što neke stvari nisam htio, nego sam jednostavno promašio zbog svoje tvrdoglavosti i svoje neke životne filozofije u tom trenutku. Rekao sam si, okej to je to, s čim imaš, s tim klimaš, ušao sam u ring i dao sve od sebe. Nedavno sam opet pogledao zadnjih dvadesetak sekundi posljednje runde, gdje ja i dalje idem za njim i napadam. Do gonga posljednje runde sam bio uvjeren da ga mogu nokautirati.'
'Moja tvrdoglavost me koštala tog meča, nisam slušao svoje trenere po pitanju prehrane, ali vrhunski sportaši jesu tvrdoglavi, to ih i odvede do nekog vrhunskog rezultata.'
Željko je još jednom pokazao svoju veličinu, upisao se u povijest kao jedan od najvećih hrvatskih sportaša svih vremena te ćemo ga pamtiti po njegovoj zavidnoj upornosti, kroz teške i kroz lake trenutke.
