Damir Kreilach nosio je dres Rijeke od 2007. do 2013. godine i bio je njezin kapetan. U njegovoj eri Rijeka je grcala u dugovima i nije ništa osvojila, a rođenog Vukovarca je nogometni put odveo u Union Berlin i nakon toga u MLS.

Danas je 36-godišnji Kreilach igrač Vancouver Whitecapsa, ali ni u dalekoj Kanadi nije propustio pratiti zbivanja u triler završnici SuperSport HNL-a. Rijeku je pratio čitave sezone, koliko su mu to obveze dopuštale, a za tportal je prokomentirao osjećaje nakon drugog naslova prvaka njegova bivšeg i omiljenoga kluba koji je do titule odveo njegov bivši suigrač Radomir Đalović.

Vremenska razlika je velika, ali jeste li uspjeli pogledati utakmicu Rijeke i Slavena?

Ma to se ne propušta, ali nisam ni tijekom sezone propuštao. Sve sam gledao koliko sam mogao. Ovo je fantastično, ovo je svjetsko čudo što je Rijeka napravila. Uz sve sumnje prema klubu, momčadi i vodstvu, ovo je čudo što su napravili. Ljudi, vi niste ni svjesni... Prodali su tri, četiri nositelja igre, ali Rijeka ima taj jedan poseban karakter koji joj je donio naslov prvaka. Kapa dolje, od Damira Miškovića, preko njegovih pomoćnika, a onda do Đalovića i njegovih suradnika i igrača. Naravno, kapa dolje i navijačima, bez njih ovo ne bi bilo moguće. Kad se sve to skupi, onda drukčije nije ni moglo završiti.

Dugo sam u nogometu i nije lako igrati takve utakmice, koje imaju takvu težinu. Jedan podatak vam najbolje oslikava koliko je ova Rijeka bila dobra. Slaven Belupo je odlična momčad, jako neugodna u posjedu i tranziciji, a Rijeka ga je ograničila na jedan udarac u okvir. To je taj pobjednički mentalitet. U svakoj sezoni doći će do pada forme, padnu i Barcelona i City i Real, ali ove sezone Rijeka je potpuno zasluženo uzela titulu, osobito kad gledamo prvi dio sezone, u kojem su 18 utakmica bili bez poraza.

Vidimo da puno pratite SHNL?

Nikad ne zaboraviš odakle si potekao i odakle si krenuo. Pratim sve utakmice, od Istre do Belupa i svih utakmica Rijeke koje sam mogao gledati. Znam svu situaciju što se tiče klubova. Dinamo i Hajduk imali su jako teške sezone, ali na to je puno utjecala i Rijeka, koju nije lako loviti. Istra igra predivan nogomet, bili su jako dobri i liga je dobra, raste iz godine u godinu, profilira se puno mladih igrača i postaje zanimljiva na tržištu.

S Đalovićem ste igrali u Rijeci. Jeste li ikad mislili da će biti trener i onda još ovako uspješan?

Tko je mislio o tome, puno je godina prošlo. Ali kad sam vidio da je bio pomoćnik i Jakiroviću i Sopiću i kad sam vidio kakvim ljudima se okružio u stručnom stožeru, onda je bilo jasno da ima tu kvalitetu. Kad imaš takve osobe oko sebe, koje žive nogomet 24 sata dnevno… Oni su iz svakog negativnog trenutka u sezoni izašli kao pobjednici jer bi nakon jednog lošeg rezultata ostvarili tri dobra.

Đale i ja se čujemo redovito, nije mu bilo lako. Dovedeš se u situaciju da imaš sedam, osam bodova prednosti i padneš, ali tu se vidjela veličina Rijeke. Imali su tri, četiri momenta kad se lomilo, mogli su pasti, ali baš onda su dobili utakmice koje su morali dobiti i to je taj njegov karakter koji je prenio na momčad. Igrao sam ja i s Đaletom i s njegovim pomoćnicima Vargekom, Landekom, Čagaljem... To su karakterni momci, enormni profesionalci koji su iz ove momčad izvukli maksimum.

Đalović je veliki emotivac. Bili smo zajedno zimus, kad sam se vratio. Kad si igrač, ovisiš samo o sebi, da daš sebe u kolektiv. Ovo je drugo, imaš grupu od 25 igrača od kojih moraš napraviti kolektiv. On je tu napravio sjajan posao i to je donijelo rezultat. Nije lako staviti Menala na klupu, Rukavinu na klupu, ali nije bilo nikakvih problema. Tu se vidio taj kolektiv koji izbaci pojedinca, a onda i rezultat. Đale je temperamentan, energičan, ali i s velikim znanjem. Neke utakmice su se dobile na mišiće, kao ona u Šibeniku, ali u tome se vidi snaga momčadi. Trener sezone po meni.

Sjetimo se samo onog poraza od Olimpije 5:0 u Europi. U tom trenutku mislili smo da je to katastrofa, a sad se pokazalo da je to možda i dobro bilo. Izgubio si 5:0 i iz toga si izvukao pouke. Tu je Đale fantastično reagirao. Ispao je iz Europe, ali je to iskoristio kao dodatnu motivaciju da napravi ovo što je napravio. Tad je bilo tisuću upitnika nad glavom, ali izvukle su se pouke, shvatilo se što treba napraviti i sad vidite rezultat.

Godinama ste bili u Rijeci i kad ste otišli, vaš klub je osvojio dvije titule. Kako ste sve to proživjeli?

Ježim se i sad kad o tome razmišljam. Proživio sam s Rijekom najbolje i najgore situacije. Kad si deset mjeseci bez plaće, to te ojača kao osobu - ako nisi najgore prošao, onda se ne znaš veseliti kad doživiš ono najljepše. Prekrasno je vidjeti kako se Rijeka izgradila kao klub, ovo što je napravljeno u zadnjih 12, 13 sezona. Sad je samo nebo granica.

Rijeka radi sjajan posao sve ove godine, proživljava promjene igrača, promijeni ih po 14, 15. To je čudo i ne mogu biti ponosniji nego što jesam. Sad treba ostati skroman i nastaviti dalje. Nije još gotovo, igra se za dvostruku krunu, od toga nema ništa ljepše. Treba dobro proslaviti i onda ići i po Kup!

U Hrvatskoj se priča da je ovo najslabiji prvak nakon dugo godina...

To nije istina. Dinamo i Hajduk, da su mogli osvojiti naslov prvaka, uz sav budžet koji imaju, i kvalitetu, osvojili bi ga. Ove godine je naslov prvaka osvojila momčad koja je stabilna, koja ne prima puno golova, koja je bila bez poraza 18 utakmica i tako se osvajaju prvenstva. Opet se vraćam na ono prije - kad u zadnjoj utakmici dozvoliš protivniku jedan udarac u okvir, tu sve staje.

Ogradio bih se od tih priča da je najlošiji šampion jer to nije istina. Moramo se vratiti svi na to koliki je bio pritisak tih pobjeda. Otići u Šibenik koji se bori za opstanak i 'visiti' kod 0:0 i onda daš gol i ne primiš. Šampion je šampion, nema lošeg prvaka. Rijeko, uživaj. Žao mi je što nisam mogao biti na proslavi, ali ionako ću se jednog dana vratiti u Rijeku i nadam se da će biti još prilika za slavlje.