BICIKLOM NA OI, 2. DAN

Jednodnevna biciklistička idila: Balaton kao novi sport na OI!

Bionic
Reading

Mladen Gaćeša i Marko Mitić, članovi biciklističkog kluba Pedalinac, prije četiri godine odvažili su se biciklima uputiti od Zagreba na Olimpijske igre u daleki Peking. Na XXX. OI u London krenuli su u pojačanom sastavu, a za tportal.hr - tekstovima, bogato ilustriranim fotografijama i videozapisima, koje omogućava nova Nokia Lumia - iz dana u dan izvještavaju o zanimljivostima s puta dugog gotovo 3000 kilometara kroz Hrvatsku, Mađarsku, Slovačku, Austriju, Njemačku, Švicarsku, Francusku, Luksemburg, Belgiju te Veliku Britaniju

Današnji dan bio je prekrasan u biciklističkom smislu, prava idila!

Ne znam trebamo li za to zahvaliti jučer spomenutom bogu Kiši i zato što smo joj (sada sam shvatio da je u pitanju božica) sinoć žrtvovali jedan cijeli kulen. Nakon zadnje pojedene kriške kiša je stala i uopće se nije pojavljivala. Idealan biciklistički dan u vremensko-prognostičkom smislu predstavlja 'slabu, do umjerenu naoblaku bez vjerojatnosti padalina', a vjetar 'slab ili eventualno u leđa'. Osim toga, bitno je da je cesta bez nekih iznenadnih dubokih rupetina, pogotovo kamufliranih u bezazlene lokvice vode. S ovim drugim dijelom rečenice će se složiti čak i brdski biciklisti. :)

Powered by Nokia Lumia

Putopis i fotografije donosi Nokia Lumia, mobitel koji vam uz mnoštvo aplikacija s Marketplacea omogućava jednostavno snalaženje u Londonu za vrijeme Olimpijskih Igara

Dan je upravo bio takav. Sunce se pojavljivalo taman koliko je trebalo, a Mađarska se pokazala kao zemlja koja ima kvalitetne ceste, dovoljno široke da nas kamioni zaobilaze bez dodatnog trubljenja. Pejzaži se izmjenjuju bojom i teksturom ovisno prolazi li se kroz omanju šumu ili poprilična prostranstva žita. Zasad se Mađarska doima kao država u kojoj su ljudi razuman partner u suživotu s prirodom i gdje nema tla prepuštenog samom sebi.

Sad kad razmišljam, cijeli dan je iz perspektive bloga bio prilično dosadan i upravo zato divan za bicikliranje. Jedino relativno neplanirano zaustavljanje se dogodilo zahvaljujući jučerašnjem kišovitom danu. Šatori su ostali prekriveni ostacima kiše i jutarnje rose i kad se kretalo nije bilo puno opcija osim da ih se spakira takve mokre. U jednom trenutku je nebo bilo bez oblaka u blizini, pravi ljetni intermezzo, a sa strane se ukazao restoran s velikim parkingom.

'Maks, usmjeri ekipu lijevo, idemo osušiti šatore.'

Maks i Saša su pedalinci koji se nalaze na početku i začelju kolone i imaju ulogu kontrolirati kompaktnost ekipe na cesti. Mladen Gaćeša, mastermind cijelog projekta, nagleda je li sve OK i usmjerava grupu prema potrebi. Komuniciraju talki-walkie uređajima, kao i ekipa u kombiju koja na početku dana ode u ciljani kamp i priprema lokaciju za nas bicikliste.

Zaboravih reći na početku da je kombi ušao u Europsku uniju bez problema, sa svih 600 konzervi Karlovačkog Radlera. :)

Danas smo prošli 84 kilometra i utaborili se u kampu u gradiću Fonyodu na obali Balatona. O Balatonu moram reći nekoliko riječi za kraj. Kad ga prvi put ugledaš dok se spuštaš niz cestu, osjetiš poštovanje prema velikoj količini vode i imaš osjećaj da ništa u tom trenutku ne želiš nego da se okupaš u njemu. Taj osjećaj se okrene za 180 stupnjeva kad si uz obalu i počneš uranjati nogu u jezero. Mulj, kukci, zelene nakupine nečega što pluta sa svih strana. Namjerno to nisam htio fotografirati jer Nokia Lumia ima izvrsnu kameru i lovi sve detalje, u ovom slučaju previše detaljno. :) OK, nismo htjeli uvrijediti naše susjede pa dajemo priliku Balatonu da malo proplivamo. Uđeš u jezero, hodaš u duboko, hodaš, pa hodaš još malo, ali dubokog nema. Pličina se prostire stotinama metara, a muljevito dno sprečava da to spoznaš dok si izvan vode.

Zato smo shvatili da Balaton ustvari nije jezero, već sport, i to beskrajno trčanje u vodi do koljena. Dok dođemo u London, možda ga uvedu kao još jedan olimpijski sport... maraton, pentatlon i balaton na 200 m. :)

Po pedali!

Evo i jedne live fotografije na 50-ak km od Szekesfehervara.