hrvatski tigar pokopan u solinu

Iskrene riječi supruge Branka Cikatića pogodit će sve: Razočaran si bio u ljude, tzv. prijatelje, jer nisi bio igrač bio si čovjek i sportaš

  • Autor: Silvijo Škrlec
  • Zadnja izmjena 25.03.2020 18:27
  • Objavljeno 25.03.2020 u 18:26
tportal

Izvor: Pixsell / Autor: Tino Juric/PIXSELL

Legendarni hrvatski borac, osvajač prvog K-1 turnira, Branko Cikatić, koji je preminuo u ponedjeljak u svom obiteljskom domu, ove je srijede, u krugu najbližih članova obitelji i kućnog prijatelja Tonćija Mihovilovića, ispraćen na posljednji počinak na solinskom gradskom groblju

Legendarni hrvatski borac Branko Cikatić u miru obiteljskog doma u Solinu preminuo je od posljedica bolesti, koja ga je pogodila još u svibnju 2018. godine.

Naime, u proljeće pretprošle godine Cikatić je doživio sepsu te mjesecima bio prikovan uz krevet. No, borac kakav je bio kroz cijelu sportsku karijeru, bio je u kritičnoj situaciji, a liječnici su u jednom trenutku posumnjali i na najgore.

Ipak i iz te borbe, u najtežem životnom meču, Hrvatski tigar izašao je kao pobjednik. No bila je to njegova možda i najzahtjevnija borba, ali u kojoj je imao neizmjernu pomoć najčvršće karike, supruge Ivane, ali i djece, kćeri Maje, Lucije i sina Brune.

Međutim, iscrpljen od svega, ovog je ponedjeljka, u svojoj 66. godini Branko preminuo. Ove srijede, uz krugu najbliže obitelji, supruge Ivane te djece maje, Lucije i Bruna te prijatelja Tonćija Mihovilovića, ispraćen je na posljednji počinak.

Emotivnom porukom, od najvećeg hrvatskog borca, koji je pronosio i slavu Hravtske u njezinoj najtežjoj povijesti, odnosno stvaranja samostalne države, supruga Ivana oprostila se od Hrvatskog tigra.

Dragi moj Branko ispratili smo te danas na tvoj posljednji počinak baš onako kako si ti htio,a i mi ,tiho i bez velike pompe, u krugu tvojih najmilijih ❤️ ❤️ Otišao si na neko bolje mjesto gdje nema problema ni briga niti licemjerstva ni glume. Bila sam sa tobom od svoje 19. godine i kada sam te prvi put upoznala mislila sam da češ biti pun sebe i važan,ali ti si bio skroz jednostavna i normalna osoba.

Pratila sam te kroz nas zajednički život i u dobru i u zlu i kada si bio na najvećem vrhuncu slave i moći bio si čovjek koji je bio spreman svima pomoći u bilo kojem trenutku. Skroman i privržen meni i djeci. Puno smo pričali ti i ja i uvijek si mi znao reći :”Šta će mi odavati počast kad umrem trebaju mi pomoći sada dok sam živ”,ali to nije bilo tako. Razočaran si bio u ljude u takozvane prijatelje koji ti se uopće nisu javljali nego si ti uvijek prvi njih zvao, a lijepo sam ti govorila ne zovi nikoga jer njih nije briga za tebe jer svi gledaju samo sebe,a ti nisi takav bio volio si pomagati svima. Mogu sada ljudi reći ma ona je sada ranjena pa piše gluposti ali ne ovo sve šta pišem je istina ,pripremili smo se mi na tvoj odlazak pričali smo puno.

Je ranjena sam u duši jako. Zašto?

Zato šta ti se je moglo pomoći da još živiš i da uživaš u svojoj djeci samo da je ovo naše društvo u kojem živimo malo suosjećajnije, ali nažalost nije. Kada si tražio pomoć od važnijih institucija ove države da ti se pomogne da živiš, ustvari da preživimo, svi su se oglušili a tebe je to ubijalo i upao si u depresiju a depresija znamo jako dobro svi vuče sve bolesti na sebe. Nisi se znao nositi sa podvalama i laźima jer nisi bio igrač bio si čovjek i sportaš, pravedan i svoj. Ali nažalost dragi moj Branko tebe više nema ostali smo djeca i ja sami i moramo se boriti dalje kako znamo i umijemo nažalost bez tebe.A igrači,licemjeri,guzolisci i glumci će i dalje vladati ovom zemljom jer pošten čovjek ovdje nema uspjeha.

Bio si ranjen i povrijedjen povukao si se u svoj oklop i nisi više iz njega znao izaći jer si vidio da nitko ne mari za tebe a toliko si dao za svoje 'prijatelje', učenike,' Lijepu našu' svim svojim srcem i dušom,pomagajući u ratu i pomagajući humanirano i novčano. Šta si dobio za to, papire neke nevažne kao šta su priznanja i zahvale. Sam si rekao šta mi to sve vrijedi kada nemamo za normalan život da živimo. Tražio si samo jedan mali poslovni prostor da možemo nešto otvoriti i raditi ni to nisi mogao dobiti a zaslužio si puno puno više od ove države. Nisu mi potrebne rijeći sućuti od ljudi koji su na vrhu države jer kada si ti htio doći do tih važnih ljudi da zatraziš pomoć nitko te nije doživljavao niti ti je htio pomoći. Niti mi znače riječi da si ostavio dubok trag u povijesti sporta i da si ostavio nasljedje i da legende ne umiru nikada. Riječi su ništa, djela su važna.

Hvala vama običnim ljudima i prijateljima koje možemo nabrojati na prste koji su bili tu uz nas.Hvala Tonći Mihovilović šta si bio uz nas od početka pa do kraja❤️ Počivao u miru dragi moj Branko i bit ćemo jednom opet zajedno na nekom boljem mjestu🙏❤️❤️

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!