Hrvatska nogometna reprezentacija je teškom mukom svladala Panamu u drugom kolu grupne faze Svjetskog prvenstva. U utakmici koju Hrvatska nije smjela izgubiti kako bi imala i dalje matematičke šanse za prolaz, golom Ante Budimira je Hrvatska gotovo pa osigurala plasman u nokaut fazu, makar kao jedna od najbolje trećeplasiranih reprezentacija.

Ipak, koliko god da su tri boda bila od presudne važnosti, činjenica je da Hrvatska veći dio utakmice nije izgledala dobro i da joj je Panama stvarala probleme.

Učinili smo Panamu opasnijom nego li je

Panama je reprezentacija koja bi po vrijednosti svojih igrača bila na razini HNL-a na četvrtom mjestu, nekoliko milijuna eura ispod Rijeke. Momčad je to kojoj su u posljednjih godinu dana zabijale momčadi kao što su Dominikanska Republika, Južna Afrika, Bolivija, Gvatemala, Surinam, Honduras, Jamajka i Gvadalupa. Neke od tih momčad su im zabijale i više od jednog gola, a mnoge su kvalitetom još i na stepenici ispod same Paname.

Neovisno o tome tko je bio u prvih 11, koja se formacija igrala, jesu li u zadnjoj liniji bila tri igrača ili četiri, Hrvatska nije imala opravdanja da u brojnim segmentima djeluje toliko sporo, bezidejno i pod grčem. Na stranu to što se nije mogao pronaći prostor u napadu, Hrvatska je djelovala jako klimavo nakon praktički svake tranzicije, i još zabrinjavajuće, nakon svake duge lopte i dijagonale.

Prepoznao je to i izbornik Dalić koji je već na poluvremenu izvadio Joška Gvardiola kojem su protivnici bježali, koji je zaustavljao napade jedino uz prekršaj i koji je bio gadno i predriblan u jednom navratu. Kolika god da je istina da bi atletski kapacitet Petra Sučića tu pomogao da je on bio jedan od dvojice igrača na poziciji dvostruke šestice, problem je što niti sa onim što je Hrvatska imala, Modrića i Kovačića, nije uspostavila posjed i sporiji tempo igre. Povučen je određeni rizik da bi dobili neku prednost, no ona ustvari niti u jednom trenutku nije bila ostvarena.

Fabregas mu daje da vodi igru, mora i Dalić

Iako je bilo dosta mana, neki su igrači iz ove utakmice izašli kao pobjednici. Dominik Livaković je još jednom dokazao status fenomenalnog vratara, pogotovo u ovakvim turnirima. Josip Stanišić je pokazao zašto ga Bayern zna koristiti visoko, kako uz aut-liniju, tako u međuprostoru, a uz to je i uzeo nekoliko bitnih duela. No, igrač koji i drugu utakmicu zaredom dokazuje status zvijezde već sada, te koji zaslužuje dobiti ključ igre u ruke je Martin Baturina.

Kod Baturine ne postoji element igre u kojem nije napredovao u zadnjih pola godine. Sada već redovito pokazuje da se može nositi i s fizički naizgled superiornijim protivnicima, a istovremeno mu raste uspješnost dodavanja, driblinga, progresije te udaraca.

Čak ga niti ozljeda gležnja nije pokolebala te je odmah u prvoj punoj utakmici nakon oporavka u Serie A zabio u pobjedi od 2:1 nad Cagliarijem. Nakon te ozljede je on bio taj koji je zauzeo u Comu poziciju u sredini, dok je ona druga zvijezda, argentinska, Nico Paz, završila na krilu. To jasno dokazuje da čak niti Cescu Fabregasu nije strano postaviti igru gdje se sve vrti oko Baturine, pa nema nikakvog razloga da to ne radi i Hrvatska.

Brojke i dojam koji potvrđuju status čudesnog igrača

Sjetimo se, Baturina nije redovito igrao na početku sezone. Jedno vrijeme se činilo da je njegov transfer bio promašaj i da će njegova karijera otići u smjeru mnogih talentiranih hrvatskih nogometaša koji nisu isporučili. No, sada je ovdje. Dominira najvećom nogometnom pozornicom i sve to nije ostvario pukom srećom, već je do ovog rezultata došao napornim radom, iskorištavanjem prilika i rastom u svakom pogledu, od fizičkog do tehničkog.

Postao je protiv Paname najmlađi igrač koji je u jednoj utakmici Svjetskog prvenstva spojio najmanje šest uspješnih driblinga i sedam izborenih prekršaja još od Diega Maradone protiv Belgije 1982. godine. Valja reći kako su protiv Paname ti driblinzi dolazili iz teških situacija, pod pritiskom, a izvodio ih je besprijekorno.

Baturina je kombinirano protiv Engleske i Paname osvoji čak 21 duel što je druga najveća brojka na ovom prvenstvu. Juan Caceres iz Paragvaja ih je osvojio 27 te je jedini iznad hrvatskog veznjaka na toj listi, no ono što Baturinu odvaja je uspješnost osvojenih duela od 78.26 %. Od igrača koji ulaze u toliko puno duela po utakmici, odnosno među 15 najboljih po tom pitanju na ovom prvenstvu, Baturina ima najvišu stopu uspješnosti.

Kako brojke, tako i izvedba koja je i nogometnim laicima golim okom vidljiva, jasno pokazuju da se radi o igraču kojem Hrvatska treba vjerovati i kojem treba dati otvorene ruke da proizvodi poteze kakve želi. Radio je to uspješno protiv jednih od prvih favorita ovog prvenstva. Radio je to u utakmici gdje je Hrvatska bila pod ogromnim psihološkim pritiskom. Zadatak svim ostalima je omogućavati mu takve situacije sve češće jer je sasvim očito da kada bude u njima, on će rješenje pronaći.