Postoje porazi nakon kojih ostane gorčina zbog rezultata. A postoje i oni nakon kojih ostane osjećaj da je momčad taktički napravila gotovo sve što je trebala, ali je kažnjena detaljima i nogometnom okrutnošću. Hrvatska je protiv Portugala doživjela upravo takav poraz.

Na semaforu će ostati 2:1 za Portugal i upisan je njihov prolazak dalje, no sama utakmica bila je gotovo savršena demonstracija dva potpuno različita poglavlja nogometne utakmice. Roberto Martínez pripremio je sjajnih četrdesetak minuta, Zlatko Dalić pronašao je odgovor u nastavku, a Hrvatska je nakon odmora praktički razmontirala jednog od većih favorita prvenstva. Na kraju nije nagrađena.

Portugal je izgledao drugačije nego u grupnoj fazi

Portugal je otvorio susret pomalo i neočekivano hrabro. Martínez je odustao od pasivnog srednjeg bloka i odlučio igrati gotovo potpuno presing čovjek na čovjeka po cijelom terenu. Takav pristup protiv Hrvatske ima jasnu logiku. Hrvatska nema izrazito brze napadače koji mogu konstantno napadati prostor iza zadnje linije, nema velik broj vrhunskih driblera u završnoj trećini i ako se onemogući njen protok lopte kroz vezni red, Hrvatska ima problem.

Prvih 45 minuta Portugal je to radio gotovo savršeno. Njihov presing nije bio samo agresivan nego i iznimno jasan. Nije bilo puno dvojbi oko preuzimanja, nije bilo povlačenja. Hrvatska je često bila prisiljena igrati unatrag ili tražiti duge lopte koje nisu donosile veliku korist. Postavlja se pitanje je li Hrvatska trebala zaigrati s kombinacijom Petar Musa u prvom poluvremenu, a Igor Matanović u drugom, s obzirom na ipak veću pokretljivost obojice, jer duge lopte u prostor na Antu Budimira bile su neučinkovite. No to je tek jedan detalj.

Upravo je portugalska jasnoća u obrambenoj organizaciji bila najveća vrijednost njihove igre u prvom dijelu. Čak i unatoč time što Cristiano Ronaldo nije uvijek odrađivao svoj dio posla, ostali su trčali za njega.

Istovremeno su Portugalci u napadu vrlo pametno koristili dubinu. Konstantno su napadali prostor između stopera i bekova, nudili različite vrste utrčavanja te pokušavali rastegnuti hrvatsku zadnju liniju. Posebno su zanimljive bile situacije u kojima bi nekoliko igrača istovremeno nudilo različite opcije. Jedan bi radio kratko utrčavanje između linija, drugi napadao drugu vratnicu, a treći kasnio prema rubu kaznenog prostora čekajući odbijenu loptu.

Hrvatska je pametno iskoristila mane

Međutim ovakav sustav ima i manu. Presing čovjek na čovjeka funkcionira samo dok svih deset igrača ispred vratara trči jednakim intenzitetom. Onoga trenutka u kojem, primjerice, dvojica prestanu zatvarati cijela konstrukcija počinje pucati. Upravo se to dogodilo nakon odmora.

Ronaldo i Rafael Leão više nisu mogli održavati intenzitet iz prvog dijela. Prva linija portugalskog presinga postala je sporija, reakcije su kasnile pokoju sekundu, a upravo toliko vrhunskim veznjacima treba da potpuno promijene ritam utakmice. I tada je počela hrvatska rapsodija i jedno od najboljih poluvremena koje smo vidjeli ne samo na ovom Svjetskom prvenstvu, već i općenito od Hrvatske.

Mateo Kovačić odigrao je jedno od svojih najboljih poluvremena u dresu reprezentacije posljednjih godina. Neprestano je nosio loptu kroz sredinu, probijao prve linije presinga i otvarao ogromne praznine koje su ostajale iza portugalskih veznjaka.

Najbolji primjer dogodio se prilikom njegove fantastične solo akcije i udarca u vratnicu. Sve je krenulo iz jednostavne situacije. Portugal nije zatvorio prvi koridor, a Kovačić je prepoznao slobodan prostor, prošao kroz potpuno praznu sredinu terena i pritom u situaciji jedan na jedan bez većih problema izbacio Joãa Nevesa. Takve situacije nisu bile slučajnost. Jhon Arias je za Kolumbiju radio identične stvari protiv Portugala ranije na turniru, a sada su isto ponavljali Kovačić i Petar Sučić.

To govori mnogo više o portugalskoj obrambenoj strukturi nego o pojedinačnim pogreškama. Portugal nema prirodnog destruktivca u sredini terena koji može zatvoriti prostor kada presing pukne. Zato Martínez mora živjeti od savršenog visokog presinga. Kada on funkcionira, Portugal izgleda odlično. Kada intenzitet padne, nastaju ogromni koridori kroz koje protivnici mogu gotovo nesmetano napredovati.

Potvrda elitne razine vezne linije

Luka Modrić savršeno je iskoristio upravo takvu utakmicu. Teško je sjetiti se kada je posljednji put imao toliko vremena za donošenje odluka protiv reprezentacije ovakve kvalitete. Njegove karakteristične dijagonale i potkopane lopte preko obrane bile su gotovo besprijekorne. Svaki put kada bi Portugal zakasnio zatvoriti prvu liniju, Modrić bi odmah pronalazio prostor iza obrane ili između linija.

On i Kovačić su tijekom cijelog drugog poluvremena radili ono što najviše boli ovakav obrambeni sustav. Primali su loptu pod pritiskom, oslobađali se čuvara u uskim prostorima i zatim napadali prazne zone koje su ostajale iza prve linije presinga koji je tada izgledao neorganiziran.

Veliku ulogu imao je i Sučić. Njegove okomite kretnje bez lopte i sposobnost da prenese igru kroz sredinu dodatno su opterećivale portugalski blok. Hrvatska je u tim trenucima potpuno kontrolirala ritam utakmice. Pogodak Ivana Perišića bio je logična posljedica takve dominacije.

Nakon puknuća prednjih križnih ligamenata u kasnim tridesetima mnogi bi završili ozbiljnu karijeru. On se vratio i ponovno izgleda kao jedan od najinteligentnijih nogometaša svoje generacije. Njegovo kretanje bez lopte, odabir trenutka ulaska u kazneni prostor i sposobnost da konstantno donosi ispravne odluke ostali su na elitnoj razini. Gol je došao zbog njegovog razumijevanja prostora, ne brzim prodorom, i to je ono što je Perišića oduvijek odvajalo od ostalih.

Dobre odluke na obje klupe

Martínez je vrlo dobro prepoznao da utakmica klizi iz njegovih ruku. Izlaskom Ronalda pokušao je vratiti energiju u prvu liniju presinga, a ulaskom Gonçala Ramosa dobio je pokretljivijeg napadača koji puno agresivnije napada obrambenu liniju. Rafael Leão je pak još u prvom poluvremenu pokazao kako njegovi dugi prodori i sposobnost da u punoj brzini rješava situacije jedan na jedan donose potpuno drugačiju dimenziju portugalskom napadu nego kad igra Joao Felix.

S druge strane, novu dimenziju hrvatskog napada pokazao je i Igor Matanović. Konstantno se nalazio u duelima, a njegova fizička prisutnost i voljni moment činili su to da su neke lopte završile u posjedu Hrvatske iako su izgledale neosvojivo te je portugalska obrana s njime imala pune ruke posla.

Pustimo suđenje, fokusirajmo se na bitno, Hrvatska je sila

Na kraju će se puno pričati o VAR-u, poništenim pogocima i sudačkim odlukama koje su obilježile jednu od najdramatičnijih utakmica dosadašnjeg Svjetskog prvenstva. Poništeni golovi, kazneni udarac nakon pregleda snimke i pogodak Hrvatske poništen duboko u sudačkoj nadoknadi pretvorili su završnicu u pravu nogometnu dramu.

Također će biti tema reakcija prilikom drugog gola, neobjašnjivo lako primljenog, gdje napadač okružen dvojicom braniča pogađa glavom, iako se radilo o centaršutu koji su sva tri igrača direktno gledala te su imali vremena i prostora za procjenu lopte.

No iz šire perspektive ostaje jedan važan zaključak. Portugal je prošao dalje, ali nije otklonio svoje najveće slabosti, a Hrvatska je to prepoznala bolje od bilo koje reprezentacije dosad na turniru. Dominirala je veznim redom, stvarala prilike, sustavno razbijala portugalsku obrambenu strukturu i bila vrlo blizu jedne od najvećih pobjeda posljednjih godina.

Nije prošla dalje.

Ali ako postoji poraz koji potvrđuje identitet jedne reprezentacije, onda je to bio ovaj. Hrvatska je još jednom dokazala da može parirati svjetskim silama, da ima mehanizme kojima se može boriti sa svakime, no i ono najbitnije – da ima čitav niz igrača koji istim smjerom mogu ovu reprezentaciju voditi naprijed.

Na život bez, prvenstveno, Luke Modrića i Ivana Perišića bit će se teško naviknuti, ali gledajući sve što su pokazale mlade snage na ovom turniru, možemo vjerovati da Hrvatska nije ni približno blizu tome da postane usputna reprezentacija i simpatična priča na velikim turnirima, već ona s kojom nitko ne želi igrati. Zlatko Dalić je najavio kraj jedne ere, a ako uistinu druga počinje, njeni su temelji čvrsti.